i odlicni clanci. 
I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try But that was just a dream That was just a dream
Samo mali komentar u vezi:
(usput, središte svemira ne postoji). Ista tvrdnja, o udaljavanju dalekih galaksija, vrijedi za svaku točku u svemiru.
Ovo zapravo sa sigurnošću možemo utvrditi isključivo za nama vidljivi dio Svemira. Da bi ova tvrdnja bila unirverzalno točna, Svemir bi trebao biti beskonačan, što trenutno nismo u stanju dokazati.
Meni toliko različit rezultat dvaju metoda smrdi na sustavnu pogrešku. Ako Hubleova konstanta varira s vremenom, onda i tu varijaciju treba uzeti u obzir, jer nebeska tijela čija se brzina udaljavanja mjeri nisu jednako stara. Nisam ušao u temu, ali mi se čini da bi u tom grmu mogao biti zec.
prema ovome svemir je odraz mojeg daaaavnog braka (vrijeme do malog praska, kad su još postojale naznake singulariteta) i poslije njega, samo što se ona ne udaljava od mene već ja od nje (ili oboje istodobno) i to konstantom od točno 60 sek. u minuti. oba subjekta su jednako stara/mlada. iz svake točke promatranja jasno je da smo "svatko za se travu pase" no usprkos udaljavanju, svatko je od nas u istoj točki (relativno spram okoliša ali i uzajamno). pa ti nemoj biti znanstvenik! ih! 
There are no stupid questions, just stupid people!
Evo i od mene jedan videic na temu, sa kanala kojeg obozavam gledati
Ovo zapravo sa sigurnošću možemo utvrditi isključivo za nama vidljivi dio Svemira. Da bi ova tvrdnja bila unirverzalno točna, Svemir bi trebao biti beskonačan, što trenutno nismo u stanju dokazati.
hmmm... ukoliko je svemir beskonačan svaka točka u njemu je ujedno i njegovo središte, jednako je udaljena od njegovih krajeva, beskonačno
To baš i nije točno. U matematici jednakost ∞ = ∞ ne vrijedi. Kako to najjednostavnije shvatiti: kako je ∞ + 1 = ∞, onda je jasno da dvije beskonačnosti nisu nužno jednako udaljene od nule.
Zbog toga je za beskonačni svemir ispravno reći da nema središte, a ne da je svaka točka ujedno i njegovo središte.
Svemir nije beskonačan, nego je konačan bez granica. Može se usporediti s balonom na napuhivanje. Svaka je točka na njemu jednako vrijedna, i svaka se točka pri napuhivanju jednako udaljeje jedna od druge. Inače, beskonačnost ne postoji. To je transcedentalni pojam, što drugim riječima znači da joj ništa u prirodi ne odgovara. Beskonačnost ne može biti predmet osjetilne (a time i znanstvene) spoznaje. Reći da svemir nema središta ili da je svaka točka njegovo središte, svodi se zapravo na isto.
To baš i nije točno. U matematici jednakost ∞ = ∞ ne vrijedi. Kako to najjednostavnije shvatiti: kako je ∞ + 1 = ∞, onda je jasno da dvije beskonačnosti nisu nužno jednako udaljene od nule.
Zbog toga je za beskonačni svemir ispravno reći da nema središte, a ne da je svaka točka ujedno i njegovo središte.
ovako ja to zamišljam, primjenjeno... opisuješ svemir koji ima početak 0, vrijeme, gdje je 0 najmanja entropija, u kojem nula ima značenje, ja onaj koji nema koji je oduvijek tu, svemiru koji je oduvijek tu možeš dodati jedan ali on se dodaje u svim pravcima jednako pa nije bitno koliko je udaljen od nule, ta nula nema nikakvo značenje i može biti na bilo kojem dijelu pravca... primjenjeno, kad dodaješ atom prostora gdje god ga staviš isto ti je, u svim pravcima je beskonačan... ukratko, ti opisuješ polupravac a ja pravac, tako nekako
Opčenito mali človek misli da nekaj zna o svemiru,
a realno zna šipak ili samo pretpostavljamo da nekaj znamo.
Opet isto kaj drugo, zakaj se bavimo svemirom kad tu na zemlji nismo u stanju rješit ili posložit(ili ne želimo rješiti) određene "nezgodne sitnice".
a koji q imaš razumjeti u tome da konstanta kojoj se mijenja vrijednost nije baš neka konstanta već više onako, varijabla? 
Svemir nije beskonačan, nego je konačan bez granica. Može se usporediti s balonom na napuhivanje. Svaka je točka na njemu jednako vrijedna, i svaka se točka pri napuhivanju jednako udaljeje jedna od druge.
Površina balona je konačna, iako za balon koji se napuhuje nije konstantna. Ukoliko se gibaš po pravcu koji leži na površini balona će, prije ili kasnije, doći u istu točku. Da netko dokaže da isto vrijedi za Svemir, Nobelova mu je zagarantirana.
Inače, beskonačnost ne postoji. To je transcedentalni pojam, što drugim riječima znači da joj ništa u prirodi ne odgovara. Beskonačnost ne može biti predmet osjetilne (a time i znanstvene) spoznaje.
Slažem se, međutim, tu pričamo o semantičkim i matematičkim implikacijama iste.
Inače, ako nećemo matematici oduzeti status znanosti, onda ne možemo tvrditi da beskonačnost ne može biti predmet znanstvene spoznaje, osim ako specificiramo na koju beskonačnost točno mislimo, jer matematička beskonačnost je pojam koji jasno definiramo, znamo zakonitosti kojima podliježe, a i tema je stručnih radova i knjiga.
Reći da svemir nema središta ili da je svaka točka njegovo središte, svodi se zapravo na isto.
Možda iz neke laičko-praktične perspektive. Iz strogo matematičke perspektive nije isto, a kako je matematika bitan alat bez kojeg ostale grane znanosti tapkaju u mraku, mislim da je u znanstvenim temama bitno inzistirati na matematičkoj egzaktnosti.
ovako ja to zamišljam, primjenjeno... opisuješ svemir koji ima početak 0, vrijeme, gdje je 0 najmanja entropija, u kojem nula ima značenje, ja onaj koji nema koji je oduvijek tu, svemiru koji je oduvijek tu možeš dodati jedan ali on se dodaje u svim pravcima jednako pa nije bitno koliko je udaljen od nule, ta nula nema nikakvo značenje i može biti na bilo kojem dijelu pravca... primjenjeno, kad dodaješ atom prostora gdje god ga staviš isto ti je, u svim pravcima je beskonačan... ukratko, ti opisuješ polupravac a ja pravac, tako nekako
Ja opisujem pravac, a ti opisuješ specijalni slučaj dogovorenog "pravca". Pravac nema središte, a brojevni pravac ima središte u nuli, ali ne zato što pravac ima središte, već zbog toga što je brojevni pravac vizualna prezentacija brojevnog sustava koji ima svojstvo da za svaki broj n postoji jedan i samo jedan broj -n, odnosno, svojstvo da je n + (-n) = 0. Brojevni pravac je, striktno gledano, zapravo sustav od dva antiparalelna polupravca s ishodištem u istoj točci.
I sad, da se nadovežem na danenovu analogiju, ako je pravac nacrtan na balonu, on je, iz perspektive malih ljudi koji žive na površini balona, pravac, iako se u naravi radi o kružnici. Za svaku točku na kružnici možemo reći da predstavlja središte jer je put do druge strane jednak bez obzira na koju stranu krenuli. Međutim, tvrditi da je to slučaj sa Svemirom, ima implikacije koje sam gore naveo.
analogija tog svemira bi bila dva svemira jedan u - ∞ a jedan u + ∞... i onda brojiš kronološki od 0 do +-∞... dakle želiš reći da beskonačni brojevni +- pravac s ishodištem u nuli +1 ima beskonačno malo pozitivno središte
moj pravac nema početka, ishodišta, možeš početi brojati od kuda hoćeš, moj svemir nema vremena, u svim je pravcima jednako gust ili rijedak, amorfan, izotropan, kauzalnost ne postoji, niti jedan broj ne prethodi drugome, redosljed ne postoji, skup random brojeva od kojih niti jedan nema nikakvo značenje, isti je bio on -15 ili 19456345
Pusti ti tvoj Svemir, držimo se mi ovog našeg i onoga što možemo dokazati da za njega vrijedi.
&rambox ,lupas gluposti ,ovo je znanstvena tema ne ufo mitologija i slicni bullshit
evo ti objasnjenja o tvojoj ,,misteriji,, ; https://www.livescience.com/65176-aurora-alien-lights-nasa.html
Malo filozofskog razmatranja. Vidljivi dio svemira je radijusa oko 15 milijardi sv.god. a najudaljenije galaksije koje ne vidimo zbog širenja prostora brže od svjetlosti su na preko 50 milijardi sv.god. Zamislimo da se nađemo na jednoj od tih prvih i najudaljenijih galaksija koje se nalaze na "rubu prostora" i koje predstavljaju granicu svemira. Ako bi gledali u jednom pravcu vidjeli bi određen broj galaksija, dok u pravcu širenja ne bi vidjeli ništa, jer tamo prostor ne postoji i nema materije i energije. Time otpada mogućnost da svaka točka u svemiru može biti promatrana kao centar svemira. Druga stvar je vezana za centar, tj. singularitet iz kog se desio veliki prasak. Postoje 3 mogućnosti: pri Big Bangu se nastala određena količina materije i energije i na mjestu singulariteta je ostao prazan prostor; Druga mogućnost je da je slično kao pri eksploziji supernove ostala crna rupa; Treća opcija je da i danas iz singulariteta izlazi energija i materija i da će se vječno formirati nove zvijezde i galaksije. Ukoliko je treća opcija točna moglo bi se objasniti ubrzanje širenja svemira bez tamne energije i materije.
U svakom slučaju se logički može zaključiti da centar svemira ipak postoji, bez obzira što ga tehnički nikada ne možemo detektirati.
&rambox ,lupas gluposti ,ovo je znanstvena tema ne ufo mitologija i slicni bullshit
evo ti objasnjenja o tvojoj ,,misteriji,, ; https://www.livescience.com/65176-aurora-alien-lights-nasa.html
Je kako ne rješili su misterij, ne znam bi se smijal ili otišel na WC fučkaj ga sad.Ako razumiješ kaj su sve u Hesdalenu detektirali, onda ti je jasno da NASA nije rješila baš ništa od misterije u Hesdalenu.NASA uvijek ima rješenje, a realno dosta puta lupaju gluposti da to niti pes s maslom ne bi pojel.
Najlakše je zanemarit kaj je puno ljudi vidjelo i napravit od njih budale, jer realna istina ipak nikome ne odgovara.
Pa zašto ti ne nađeš rješenje. Zašto očekuješ od NASA-e ili koga već da ti rješi problem. Pa znaš da oni ništa ne znaju. Samo poslat neku sondu do Plutona ili oko Sunca ili sletit na komet i slično, a to svaka pizda zna.
Zato svi mi očekujemo da se ti počmeš bavit rješavanjem pravih problema.
Malo filozofskog razmatranja. Vidljivi dio svemira je radijusa oko 15 milijardi sv.god. a najudaljenije galaksije koje ne vidimo zbog širenja prostora brže od svjetlosti su na preko 50 milijardi sv.god. Zamislimo da se nađemo na jednoj od tih prvih i najudaljenijih galaksija koje se nalaze na "rubu prostora" i koje predstavljaju granicu svemira. Ako bi gledali u jednom pravcu vidjeli bi određen broj galaksija, dok u pravcu širenja ne bi vidjeli ništa, jer tamo prostor ne postoji i nema materije i energije.
Problem je što ne znamo da li postoji rub prostora ni gdje se on nalazi u odnosu na nas. Ono što znamo jest da se prostor širi sve brže što je dalje od nas, i to na način da bismo, da gledamo s točke koja je od Mliječne staze udaljena 7,5 milijardi ly Mliječnu stazu bismo vidjeli da se udaljava od nas istom brzinom kojom se od nas udaljava i ona galaksija koja je nas udaljena 7,5 milijardi ly u smjeru suprotnom od Mliječne staze.
Nije važno što ne znamo koliki je svemir. Važno je da ako je Teorija velikog praska točna svemir mora imati rub i to rub koji je nemoguće dostići ako se ne krećemo brže od svjetlosti. Ako bi mogli doći na rub tj. na zadnju galaksiju ili formu materije koja se u prvim trenucima svemira formirala svemir ne bi bio u svim pravcima uniforman i izotropan. U pravcu kretanja te rubne galaksije ne bi trebalo postojati ništa.
Mnogi bi rekli da ne postoji ni prostor, ali ja mislim da je prostor beskonačan, a da je za njegovo definiranje potrebno prisustvo materije, energije ili polja.
Ne postoji "rub svemira" niti po teoriji nastanka svemira (veliki prasak) uopće proizlazi da negdje mora biti "rub" svemira. Svaka točka svemira daje jednak pogled uokolo - bilo da si na našem mjestu ili van svemira koji mi možemo opaziti (preko 40 milijardi svjetlosnih godina).
Ovo s rubom svemira je tvoja interpretacija koja ne proizlazi iz teorije.
Što se dalje udaljavaš od nas to gledamo udaljenije galaksije, ranije nastale nakon velikog praska, pa bi taj nepostojeći "rub svemira" bio sam veliki prasak - mi ga sada detektiramo kao pozadinsko svemirsko zračenje. Tvoj rub svemira bi tako bilo putovanje kroz vrijeme i to unatrag. Kako vremenska strijela ide isključivo naprijed, to nije moguće.
Teorija predviđa hiperinflaciju odnosno superluminalno širenje svemira od samog početka. Udaljeniji dijelovi svemira iz kojih do nas nikada neće stići nikakva informacija zbog ograničenja brzine svjetlosti ionako se i sada šire superluminalno, odnosno van našeg su referentnog okvira - kako ti draže. Informacije od nas neće nikada doći do njih, niti njihove do nas.
Znam Drago da ne možemo nikada vidjeti svemir izvan nekog opsega, to sam i napisao. Pozadinsko mikrovalno zračenje ne dokazuje ništa drugo do toga da je ubrzanje na velikim udaljenostima toliko da je crveni pomak na krajnjem rubu spektra koji je moguće detektirati. Pozadinsko zračenje ne dokazuje da izvan njegovog "horizonta" ne postoji starija materija.
Nema potrebe da sad iznosimo potpuno poznate činjenice da je nemoguće vidjeti objekte dalje od 13,7 milijardi sv.g. kada san odmah u startu naveo da je ovo filozofsko razmišljanje, jer je nemoguće pronaći dokaz za objekte koji su na većim udaljenostima.
I dalje ostaje otvoreno pitanje koje sam naveo, a to je kako izgleda pogled sa najudaljenije galaksije, čije su čestice nastale u prvim trenucima nakog velikog praska i koja predstavlja granicu između prostora koji se širi i onog nepoznatog-nepostojećeg entiteta koji će postati prostor kada bude ispunjen materijom i energijom.
kažu da je svemir ravan... za stotinjak godina će nam se smijati i nazivati ravnosvemirašima
A možeš li kratko objasniti zašto je pozadinsko zračenje u mikrovalnom području...zbog crvenog pomaka tj ekspanzije prostora od big banga? thx
MrBlc kaže: "osim ako nećeš matematici oduzeti status znanosti..." Upravo to i činim, ili - točnije - matematika nikad nije imala status znanosti. Matematika je samo jezik, alat, znanosti. To je bilo jasno još i Grcima (Platon, Aristotel) kada su postulirali dva reda bića: matematička (noumena) i fizička (phenomena), ili - drugim riječima - pojmove i pojave. Znanost se bavi pojavama, a da bi ih protumačila koristi pojmove (modele, teorije). No pojmovi sami po sebi nisu predmet znanstvenog istraživanja. To je inače mnogo širi problem, o koji se zapliću i mnogi znanstvenici zbog nedostatnog filozofskog obrazovanja. Beskonačnost, o kojoj je ovdje riječ, je transcendentalni pojam, a pitanje "Je li li svemir konačan ili nije?" jedna je od Kantove četiri antinomije (prva), koja u originalnom obliku (Kritika čistog uma) glasi ovako:
Prvi sukob transcendentalnih ideja u antinomiji čistoga uma
Teza: "Svijet ima svoj početak u vremenu, i po prostoru je isto tako zatvoren u granice."
Antiteza: "Svijet nema nikakvog početka u vremenu niti kakvih granica u prostoru, već je kao u pogledu vremena tako i u pogledu prostora beskonačan."
Na ta pitanja nije moguće odgovoriti - i jedan i drugi odgovor je logička besmislica. No matematika se bez problema bavi beskonačnošću (limesi, derivacije, integrali i sl.).
Privatne poruke su za privatne razgovore. Ne odgovaram na općenita pitanja vezana uz neku temu.
Ne govorim niti mogu protiv matematike, tim više što sam se 40 godina bavio matematičkim modelima u kemiji, pa sam čak član međunarodne Akademije za matematičku kemiju. No matematika, filozofski rečeno, ima drugi ontološki status od opažaja, eksperimenta. Danas je eksperiment isprepleten s teorijom, i baš zato treba naglašavati razlike, da se jedno s drugim ne pobrka.
Ja mislim da je svemir konačan, kao i sve što vidimo ima svoj početak, rast, peek period, decay, i svoj kraj. Prirodna pojava koja se rađa i umire u nečemu puno večem, koje je opet u nečem večem itd itd beskonačno. Možda tako ide i u mirko smjeru. Jesu li elementarne čestice stvarno zadnji sloj stvarnosti ili ako će se jednog dana moći ići još dublje pa će otkrit još jedan mikro svemir...
Uglavnom, prije sam mislio da je beskonačnost "matematička igrica" koja nema veze sa stvarnošću. Ali ona je itekako prisutna! Evo, uzmimo za primjer posao. Znači ti možeš radit 24/7/365, dok ne crkneš - i opet će postojati još ona jedna stvar koju možeš napravit a ta jedna stvar će otkrit more dodatnog posla za još jedan životni vrijek... smiješno ali istinito. Ista stvar sa znanjem. Svako naučeno znanje otvara dodatnih novih 5-6 grana, smjerova u kojem možeš gradit znanje. Nikad ne možeš naučit sve. Uvijek postoji nešto novo što se može naučit - a to shvatiš tek kad naučiš prvo.
Ali uopće nije bitno koliko toga ima i koliko slojeva stvarnosti postoji iznad ili ispod, kad sve funkcionira na istom principu. Izum na izumu... možda ćemo probit kao Tesla dok je skužio AC sistem, ali kad tad ćemo otkrit formulu stvarnosti, veliku teoriju svega, koja će se moć primjenjivat na svakoj skali. A kad budemo znali tu formulu ćemo i sami moći stvarati nove svijetove i svemire. Kao što iz molekule DNA nastane cijelo biće, postoji jedan engine koji definira ovu stvarnost, u kojem su zadani određeni parametri. Npr., bubam, ako život nastaje u fluidu NaCl+H2O, sa atmosferom N2+O2+Ar+CO2+Ne+He+CH4, od prvih miljud do 10 miljardi godina taj će život imat oblik ribe, hobotnice ili raka. I di god došao u svemir, na bilo koji planet u zlatnoj zoni, sa tim i tim sastavom atmosfere i fluida ako ima života će tako izgledat. Možda druge boje, ali oblik više manje isti. Crte na tvom dlanu, krošnja stabla ili megagalaxy cluster - isti uzorak. Uvijek ide najveca iz koje idu manje, pa još manje grane itd. To je sve posljedica jednog te istog zakona/formule stvarnosti koja definira sve.
Evo i moj crazy shit :)
A možeš li kratko objasniti zašto je pozadinsko zračenje u mikrovalnom području...zbog crvenog pomaka tj ekspanzije prostora od big banga? thx
Za koga je ovo pitanje?
A možeš li kratko objasniti zašto je pozadinsko zračenje u mikrovalnom području...zbog crvenog pomaka tj ekspanzije prostora od big banga? thx
Za koga je ovo pitanje?
za wikipediju? 
