Od čega su građene zvijezde

Na autorovo pitanje:

Možemo se stoga zapitati kojim predrasudama mi danas robujemo i koje nepravde podržavamo, a da toga nismo svjesni.

Odgovor je: Sve one iz članka. I još neke.

Upravo zato što je većina poslova bila fizički teška i neizvediva za žene došlo je do toga da se smatra da žene nisu ravnopravne muškarcima, što se prenijelo i na ostale sfere, primjerice intelektualnu, iako za to nema razloga.

Uz to muškarci su zarađivali znatno više od žena, što ih je uz fizičku snagu činilo apsolutno dominantnima u obitelji. To je proizvodilo nove generacije koje su odmalena učile takvu podjelu i prihvaćale ju zdravo za gotovo (kao što je robovlasništvo prihvaćano) i time je podjela zabetonirana do današnjih dana, iako fizički rad više nije dominantan.

Sve dakako uz svesrdnu potporu Crkve, koja nikad u povijesti nije propustila biti na krivoj strani.

No, no, no. Bilo je i milostivih gospođa koje nisu radile ništa, čak ni dojile svoju djecu. Imale su, dakako, poslugu (sobarica, kuharica, dadilja, doilja). Ne kažem da je ženama bilo lakše. Vremena su bila teška, pa je svima bilo teško. Ovako se hoće prikazati da su u patrijahalnom društvu žene bile marva, a muškarci lijenčine i paraziti. Uzimam primjer iz svoje obitelji, dvije generacije prije mene. Moj djed nije u kući ništa radio, no od svojih je prihoda uzdržavao ženu, dvoje djece i svoju majku. Je li on bio parazit? August Šenoa je uzdržavao ženu i šestoro djece (kao sudac), a knjige je pisao po noći kada je u kući zavladao mir. Je li i on bio parazit? Ili su njihove žene  bile paraziti? Riječ je naprosto o podjeli rada. Muž daje sve od sebe izvan kuće, a žena unutar kuće. No danas se od kućnih poslova pravi mit. Živim kao samac, sam si kuham, čistim i perem. Koliko za to potrošim vremena? Prosječno jedan sat dnevno. Za četiri člana obitelji, dakle, četiri sata. To bi bio ženin dio posla, da je samo domaćica. A sad mi nađite čovjeka koji može za četiri sata rada dnevno zaraditi dovoljno za uzdržavanje četveročlane obitelji.  (I još: u patrijarhalnom društvu nisi se mogao oženiti ako budućem tastu nisi mogao dokazati da možeš uzdržavati svoju ženu, tj. njegovu kćer.) 

 Pa kvragu, odgovor je u istom clanku kojeg si linkao.

Konačno da netko argumentirano piše o žensko-muškom pitanju, a ne da nabacuje svoje predrasude. (Neki ljudi nemaju svoga mišljenja, nego misle onako kako "svi misle", prihvaćaju mišljenje koje je trenutno u modi. Prije sto godina bilo je moderno misliti da su žene glupače, danas da su muškarci svinje.) A što se tiče studiranja, da i ja dadem jedan podatak. Godine 1895. radnik je zarađiao 72,85 maraka mjesečno, dok je studij od deset semestara stajao 10.000 maraka, dakle 137 mjesečnih ili 11 godišnjih plaća. Tko si je studiranje mogao priuštiti? U osamnaestom stoljeću obtnička je obitelj, dakle viši srednji sloj, trošila 75 % prihoda na hranu, a 50 % prihoda na kruh, dakle - kad prevedemo na današnje cijene - zarađivalo se oko 20 kn po članu obitelji dnevno. Ja sam posljeratna generacija, pa znam kako se onda živjelo. Učiteljica je govorila djeci da nitko ne smije dolaziti poderan u školu, nego da odjeću treba uredno pokrpati. Cipele su se kupovale jednom u dvije godine, za djecu se kupovalo uvijek koji broj više, da se ne bi kupovalo ponovo kada djeca narastu, a mlađe je dijete obavezno nosilo odjeću starijega. Danas živimo u obilju i izobilju, pa se ponašamo poput Marije Antoanete: "Nemate kruha - jedite kroasane!" 

 Tebi je jasno da smo ovdje raspravljali o nepravdama prema zenama u proslosti?

Osim danena, a sada i tebe,  nitko nije potegao pitanje danasnjeg odnosa prema zenskoj populaciji.

Možemo i o tome raspravljati, o nepravdama prema ženama u prošlosti. Ali onda zašto ne raspravljamo i o nepravdama prema muškarcima u prošlosti? Zašto je muškarac morao uzdržavati ženu, i dakako svoju (i njezinu djecu)? Zašto je muškarac morao ići u rat, a žena ne? Zašto je muškarac morao (da se vratimo na Dalmaciju na prijelazu 19. u 20. stoljeća)  ići u Ameriku, uništiti svoje zdravlje teškim poslovima, da bi novac slao kući i uzdržavao svoju ženu? Kao što rekoh, društvo je bilo podijeljeno na staleže, a pripadnost svakom staležu imalo je svoje prednosti i svoje mane. Ovako se može pokazati i dokazati sve što se hoće: navodiš ono što ti ide u prilog, a zanemaruješ ono što govori protiv tvojih argumenata. A one "predrasude" prema ženama u akademskoj zajednici? Žene su bile slabije obazovane od muškaraca, to je činjenica. Ako je neka bila obrazovana ili obrazovanija od muškaraca, logično je da se na to gledalo sa skepsom. Kao što se danas gleda sa skepsom na ljude koji dolaze iz nekih društvenih krugova, neću reći kojih da me se ne bi optužilo za diskriminaciju. 

 Danen, nemoj me krivo shvatiti, kao znanstvenika na ovim stranicama te iznimno cijenim i mislim da je tvoj doprinos u popularizaciji kemije (makar na nasem lokalnom nivou RH) ogroman jer si neosporan autoritet, a kemija, kraj nekako eksponiranije astronomije, medicine.. . je nekako ostala nepravedno zapostavljena. Tvoji izvrsni clanci ovdje su pokazali kako kemija je sve prije, nego ne zanimljiva.

Cak stovise, tvoje "kucne carolije" su mi postale jedan od omiljenih tekstova koje citam preko vikenda  na ovim stranicama (tim vise me zalosti sto ovog vikenda nisam naletio na #4 tekst)

Medjutim, kada da god se skrene u socijalne teme, prilicno kruto branis svoja stajalista, odnosno prema tvojim upisima imam osjecaj kao da ides djonom na ljude koji imaju drugacije misljenje.

Ne zelim ulaziti u razloge niti bi me to smjelo interesirati.

Tvoji upisi imaju drugaciju tezinu nego kad mi ostali "anonimusi" nesto napisemo i neznam, nekako mi je tesko povezati covjeka sa ogromnim iskustvom i tako malim pragom tolerancije.

Mozda sam pogrijesio, sto ti ovo nisam posalo na PP, al' eto bas me tistilo.

Eto, to je sve sto cu reci po tom pitanju.

Zato što raspravljamo o nepravdama prema ženama u prošlosti, ne o nepravdama prema muškarcima u prošlosti. Ne kužim, zašto bi se sad recipročno trebalo raspravljati o drugim nepravdama (a bio ih je na tone - robovi, ne-bijelci, siromašni, djeca, ...), kako se tako možemo igdje pomaknuti?

Ovo je sve super, osim jedne stvari - ako se priča o nekoj temi u onda se počne skretati s te teme na neku drugu, prva reakcija (logična, IMHO) ljudi je da se prva tema pokušava relativizirati, te da se problemi iz prve teme pokušavaju prikazati kao nebitni jer eto, ima još problema.

Na kraju, koji argument ste točno naveli? Da su i drugi patili od nepravdi? Da, OK, jesu. Razgovarati će se i o tome, na nekoj drugoj temi. Ako je to ovo ispod, bojim se da Vam argument ne stoji:

Ovo je zapravo isti problem kao u osnovnom članku, samo se manifestira na drugi način (muškarac je na poziciji i odlučuje, žena je i dalje objekt).

Nemojmo mješati kruške i jabuke. Patološki feminizam sadašnjice tiče se 1% najbogatije elite i nema veze s pravima žena i feminizmom. To ne nači da ne postoje problemi koje feministi - zapravo svi ljudi bez dijagnoze moraju adresirati. Kreni od "obiteljskog" nasilja - žrtve su 78% žene (a koliko ih tek ne prijavi). 70% žrtava rata su civili - mahom su to žene i djeca. Koliko tek žena šuti i trpi šamare iz straha? To su sve realni problemi običnog plebsa i ti kao muškarac se zapitaj što možeš napraviti da neka žena ne trpi šamare svog muža. Da ne brojim sad sve od seksualnog uznemiravanja, silovanja, trgovine ljudima, školovanja, seksualne slobode, pobačaja, staklenih plafona itd, sve do "bezopasnih" ostaj ženo doma i mjesto ti je u kuhinji seksizama.

Unatoč tome, patološki feminizam raste, pače buja u u najbogatijim zemljama i bavi se problemima elite fabricirajući teze koje su "debunkane" odavno ali beru pažnju medija. Neobjašnjivo čak i dijela intelektualaca. Ima li menađerica/voditeljica na BBCu milijun ili milijuni 200 tisuća dolara plaću? Pay Gap!! Kako to da u top 500 najbogatijih ljudi nema 250 žena!? Income inequality. Nema dovoljno žena u filmovima (?!) ajmo snimiti Ghostbasterse Female version i zabraniti onim curama stajanje uz bolide formule 1. Jer to će natjerat nekog muža da ne šamara ženu ili lokalnog pimpa da ne trguje prostitutkama. Ajmo organiziravat panele i emisije, zvat samoprozvane feminiskinje sa "woman studies?!" diplomama i davat im beskonačno prostora u medijima.

Da ne zaboravim, SVE koji se ne slažu s tezom radikalnog feminizma svopće opresije prema ženama na razini zemaljske kugle treba prozvati kontroverznim ultra desničarima i na osobnoj ih razini isključivati iz javne rasprave. Jer tko si ti šupčino muška da propitkuješ šta mi fabriciramo. Pod fabriciramo mislim na "citirajmo jedni druge dok ne postane mainstream" iako je bilo kakvo znanstveno uporište u najmanju ruku upitno i završava u začaranom krugu citiranja uskog kruga istomišljenika upitnih referenci. Kad se dođe do ozbiljne akademije najednom prestaju "istraživanja" o patrijarhatu kao "social constructu", a mitovi o paygapovima zapravo zaprime sasvim suprotnu sliku pa se najednom jedan politički korektni Google zamalo nađe pod tužbom muškog dijela koji je potplačen u odnosu na žene. https://www.nytimes.com/2019/03/04/technology/google-gender-pay-gap.html O blagajnicama i šveljama se takve studije ne rade. Konobarica je samo komad mesa kojem ću pustiti kunu za frizuru.

Postoji medicinska dijagnoza za takvu vrstu feminizma i zapravo je jednak ekstrem bilo kakvom drugom ekstremu. Zato takvog feminizma nema u borbi za prava žena u arapskom svijetu gdje su žene zaista potlačene i obespravljene. Takvog patološkog feminizma nema u borbi za žene koje su žrtve rata. Zato se nitko ozbiljan u znanosti ni ne bavi radikalnim feminizmom. Znanstveno je dokazano da ljudi, što su bogatiji imaju manjak empatije i nažalost ni feminizam nije pošteđen. https://www.scientificamerican.com/article/how-wealth-reduces-compassion/ Ljudi moraju shvatiti da bogate nažalost boli đon za većinu. Podjednako ih boli đon za siromašne muškarce kao i za siromašne žene.

Patološkom feminizmu nije cilj jednakost jer su u tim društvima (Kanada, UK, Norveška itd) ljudska prava na najvišem civilizacijskom nivou od kada postoji civilizacija - već im je svrha osobna korist pojedinca kroz ulogu žrtve i projecirane opresije. Može li ijedan znanstvenik potvrditi sistemsku opresiju žena u Norveškoj? Kanadi? To ne znači da mi - normalan seljački plebs koji radi za 24kn/h, te koji Ivy League fakultete može gledati samo na filmovima- zbog tih wonnabe famous zvjezda moramo biti protiv feminizma. Mi još više moramo biti feministi i boriti se za jednakost i ženska prava. Dokle god zadnji muškrac ne prestane tuć ženu, dokle god žene trpe seksualno uznemiravanje, dokle god su žrtve trgovine ljudima i svega ostalog užasnog što im se radi svi normalni ljudi na svijetu moraju biti feministi. Radikalni feminizam ≠ feminizam  i tvrditi da je feminizam "balon" ili nešto glupo je well.. glupo. Dovoljno je , kao i u svemu, raščlaniti dobro od lošega i raditi na dobrome - pače, dobro treba i forsirati.

 Ovo je zapravo kontradiktorno i vađenje zanemarivog dijela iz cjeline da bi se iz današnje perspektive fabriciranog ekstremizma opravdao radikalni feminizam u sadašnjosti. Nekad ste i "mene" tlačili (po rasi, spolu, seksualnoj orijentaciji, vjeri..) pa je fer da ja sad tlačim nekoga ili mi bar dajte milijun dolara pa smo kvit. Kriteriji "tlačenja" su pritom naravno proizvoljni i bazirani na osobnom osjećaju pripadnosti potlačenoj manjini koja se možda i nije osjećala potlačeno (u najmanju ruku je to upitno ili izuzetno teško dokazivo zbog nepostojanja ili vrlo oskudnih izvora) već se iz današnje perspektive naknadne pameti i kriterija vade takvi zaključci. Mora da su se žene osjećale potlačeno 1320.godine jer bi se ja osjećala potlačeno da moram must kravu. Pored stvarnih neprijatelja feminizma fabricirati nepostojeće neprijatelje je gadljivo, izopačeno(Conor Friedersdorf,2014,). Ali kome treba znanost kad imamo osjećaje. Right?

Do prve industrijske revolucije ljudi su bili strogo podjeljeni na društvenoj ljestvici / stalež/ kasta... Od vlastodržaca, pa sve do običnih seljaka. Seljaka je bilo najviše i tvrditi da je neki muškarac iz nižeg, najbrojnijeg sloja društva prolazio bolje u životu od žena-partnerica po sloju nema uporišta u izvorima. Da su muški seljaci imali ikakvu moć nad ženama - upitno je koliko su imali moć nad kravom koju jesu ili nisu posjedovali. Znanstvene literature i egzaktnih "brojeva" naprosto nema jer su takvi ljudi (seljaci) bili nebitni i nepismeni. Tvrditi da je muž tjerao ženu da ore nema uporište u izvorima. Dapače - izvori daleko jasnije navode da su uloge žena prvenstveno bile "u krugu kuće" gdje je opasnost, za žene i djecu jer je briga o djeci bila broj 1. - bila manja (smrtnost do 2. godine 50%). O izvorima i uzrocima malo niže.

Ali zato imamo zgodnu definiciju "patrijarhata". Tu se impicira da je "patrijarhat" muška rabota kojoj je svrha/cilj/misija bila ugnjetavanje obespravljenih žena / naravno po definiciji i u skladu s filozofijom radikalnog feminizma (https://en.wikipedia.org/wiki/Shulamith_Firestone) kao da je muškarce ikada itko išta pitao. Kao da su muškarci rađali muškarce. I kao da današnji muški rod (a i ženski) ima ikakve veze s time što je bilo pred 500 ili 700 godina - pa taman da je nešto i bilo (ajmo tužit Mongoliju jer je Khan pobio 10% svjetske populacije?). Kao da žene nisu doprijenijele preživljavanju obitelji, društva, civilizacije, (time i "patrijarhata") u većoj mjeri od muškaraca (materinji, a ne očinski jezik, itd). I tu leži najopasnija teza radikalnog feminizma: "Žene su u povijesti bile nebitne i tek su se pojavom "moje grupe feminiskinja kojoj i sama pripadam" otrgnule muškoj raboti - patrijahalnim kanđama smrti i zato prihvatite radikalni feminizam jer će te bez nas opet biti potlačene". U surovoj realnosti tog vremena kada je očekivani životni vijek 30 godina i kada nedaća ima beskonačno mnogo do te mjere da je današnjem pojedincu neshvatljivo kako su uopće ti ljudi preživjeli, uloga žena ne da je bila važna nego je bila krucijalna. I to normalan svijet zna i nemora propitkivati.

Računica je bila jasna. Veća šteta za obitelj je smrt majke - žene. Kako danas (zato i danas sudovi djecu dodjeljuju majkama u 90% slučajeva jer postoji kulturno-povijesna presumpcija (dakle s uporištem u prošlosti, kulturi) da su majke bolji roditelji) tako se i pred 500 godina mislilo jer to nismo izmislili jučer. Muškarci su bili potrošnija roba i manja šteta po obitelj (pa s time i zajednicu) je bila da se muškarce pošalje u po život opasnije poslove (što je i danas slučaj jer je smrtnost na poslu 10:1 u "korist" muškaraca) koje je i tada netko morao obavljati htio nehtio (drvosječe, lov, rat, zaštita, oranje i zapravo svi poslovi koji nisu uz kuću).

Kontradiktorno mišljenjima, u to vrijeme pred industrijsku revoluciju, kako idemo niže na društvenoj ljestvici - nejednakost između muškaraca i žena je bila MANJA i tehnički nepostojeća. Dakle u kontekstu populacije pričamo o 99% populacije koji su - da bi preživjeli morali dobrano surađivati - mjesta patologiji patrijarhata i nekakvoj demonstraciji moći naprosto nema. Tu prvenstveno kao izvore (kojih je iznimno malo) svi nabrajaju pisma, pravne dokumente, (ostavine itd), smrtovnice (iz kojih je vidljivo da su žene u daleko većem postotku umirale oko kuće, a muškarci dalje od kuća - u odnosu na jedni druge) .. i da sad nejdem previše detaljno jer to može biti tema za sebe - osnovne zadaće žena bile su šivanje, briga o djeci (i muškoj djeci), "medicina" i briga, mljekarski proizvodi i slični poslovi koji su se mogli obavljati u krugu kuće i zajednice jer su ti poslovi bili sigurniji (što opet ponavljam potvrđuju dijelom i smrtovnice). Da je netko nešto htio ili nije htio je diskutabilno. Naprosto je potreba bila takva kakva je bila, a poslovi su "djeljeni" na način da kroz suradnju dadnu najbolji rezultat u svrhu preživljavanja obitelji i zajednice. Puka potreba za suradnjom u svrhu prostog preživljavanja bila je daleko bitnija od "seksizma", opresije i nekakvog nametanja moći. O bakćanju top 1% lordova, popova... nema smisla raspravljati i to dal' se neka grofica osjećala obespravljeno jer nije mogla isto što i grof.. nije me briga jednostavno jer se radi o premalom broju ljudi.

Prema izvorima:"On New England farms from the seventeenth through the nineteenth centuries, there were long traditional, widely observed gender boundaries that identified the fields and woods as men’s sphere and the house and garden as women’s sphere. Tillage crops, activities that required major physical force, the care of vehicles and large domestic animals, the handling of unprocessed raw materials, and the use of edge tools were customarily seen as the preserve (u smislu rezervat) of men. The infinitude of domestic and child rearing tasks, the care of smaller animals, the garden, textiles, cloth and needlework, the art and mystery of the dairy, were women’s realm. Men’s and women’s activities interlocked and depended on each other for the successful functioning of the farm, yet were primarily distinct."- Jack Larkin, The Reshaping of Everyday Life 1790-1840

Pa čak i krnja wikipedija to govori. https://en.wikipedia.org/wiki/Women_in_the_Middle_Ages   Žene su donekle radile (točnije bi bilo reći popunjavale) "muške poslove" tek nakon ozljede (npr amputacija itd) ili smrti muža, još više nakon pojave kuge - iz potrebe. Naprosto se nije imao tko baviti određenim poslovima pa su se ljudi snalazili kako su mogli DA BI PREŽIVJELI. 

Negdje sam pročitao da danas prosječan stanovnik zapadnog svijeta živi kvalitetnije (u smislu sigurnosti, higijene, zdravstvene zaštite, ishrane..) od najbogatije osobe 1900. godine. Zašto onda zaboravljamo da život općenito nije bio lak. Kao da se zaboravlja da nije bilo wca, nikakve higijene, ljekova - doslovce te mogao pojest medvjed u nekoj šumi dok si brao gljive, ako u međuvremenu nisi umro od proljeva. Razmišljati o nekim pravima u takvim vremenima iz današnje perspektive nema smisla jer su kriteriji bazirani isključivo na osobnom osjećaju diskutanta.

Jedna zanimljiva opaska. Često se feminizam veže uz ljevicu koja je poznata po modernim i progresivnim tezama kao što je smanjenje javnog sektora, rezanje plaća u javnom sektoru kako bi privatni prodisao itd. Danas, u ovo neizvjesno doba svima su puna usta "rezanja javnih troškova" i svi jedva čekamo da napokon srežemo državni aparat.

Pita li se itko, kojoj društvenoj skupini će takva odluka direktno nanijeti najviše štete? Koji spol je daleko zastupljeniji u javnom sektoru i prvi na udaru takve jedne odluke? Čak 70% zaposlenika u javnom sektoru čini jedan spol. Rezali bi pravosuđu? (žene 86%), socijalnoj skrbi? (žene 86%), zdravstvu? (žene 76%) te kulturi, znanosti i obrazovanju? (žene 76%). Rezali bi državnim agencijama? - žene čine 73%, u državnoj upravi 66%, a u županijama, gradovima i općinama 63%. Al' ajmo rezat pa šta bude? Čisto da bude jasno, govorimo od 120.000 žena (+/- koji postotak).