Kaže da nikad ne uči više od četiri sata na dan.
Četiri sata možemo bez svega osim bez zraka, on ne radi ništa posebno, nije učinio nikakvu specijalnu žrtvu, a na dobrom je putu da mu se isplati. Ustvari već jeste.
Na pravnom fakultetu sam također učio mnogo, bilo je dosta tjedana 7-8 sati na dan. (neće sve ući u glavu samo tako)
Pravila sine qua non.
1. Pokušati organizirati da se uči u isto vrijeme i na istom mjestu
2. Ljubitelji interneta i PCija --- PC je ugašen dok se ne odradi što se mora (nisam imao smarphone tada, zapravo nitko nije)
3. Za daydreamere (kojima lagano ode mozak na pašu, kakav sam i sam) - koristiti neki sat i odrediti si broj stranica koje se moraju prijeći po satu, odnosno minutama)
4. Tri ili četiri sata čitanja nove materije, pa isto toliko čitanja materije od dana prije.
5. Sveukupno 6 čitanja neke materije.
Tako sam došao do diplome bez većih problema, bez dekanskih rokova i bez prenošenja na iduće godine.
Distrakcija informacijama, komunikacijom, bukom, sve su to negativne stvari, ali mislim da ovdje nije razlog to što on nema računalo, nego njegove kognitivne sposobnosti koje su vjerojatno bliže vrhu, nego dnu ljestivce. 
Stvar je vrlo jasna. Kod učenje ne samo u srednjoj školi već i na fakultetu jedno je sigurno učiti se mora jer nitko ne postoji koji može naučiti knjigu ako je dodirne. Ono što definira svakog od nas je vrijeme koje nam je potrebno da nešto naučimo i tu postoje drastične varijacije. Kada bi 100 ljudi dali da nauče istu količinu gradiva u vremenskom roku od 2 sata tu bi postojale drastične varijacije tko bi koliko naučio za taj vremenski period i koliko kvalitetno. Dok bi jedni već bili gotovi za 20 min i spremni sa kvalitetno naučenom gradivom drugima bi trebalo 60 min ili 120 min sa opet ne tako kvalitetno naučenim gradivom. Na kraju je poanta dalje ista učiti se mora a svatko ima drugačije sposobnosti.
Ne želim Mislavu umanjiti njegove napore i postignuća, ali budimo realni, završio je srednju školu, sada se je upisao na fakultet koji je sam izabrao, sretan mu put u daljnjem školovanju, a kada završi fakultet onda će mo moći govoriti koliki je uspjeh postigao, a i koliko će se dalje još školovati.
Na čemu temeljim ovako pomalo kiseli post, na činjenici da je izvjesna većina ljudi na svijetu ostvarila za sada viši stupanj obrazovanja od Mislava, pa i moja malenkost, ali moj šlagvort na ovaj članak je jedna moja bivša cura, koja je u Zagrebu na fakultetu stomatologije ( nadam se da sam ispravno kazao fakultet stomatologije, da to možda nije smjer na medicini 
), isti završila sa 5.0, gdje niti jednu ocjenu nije dobila manju od 5 na cijelom školovanju, čak je pobrala i nekoliko nagrada rektora i ostalih visokih struktura.
A što se tiče njezinog stila učenja, SVAKI DAN po povratku iz srednje škole ili sa fakulteta, ona je dolazila doma i "čitala" o onome što su taj dan radili pa i malo više, da se pripremi za slijedjeći nastavni sat. Ona je doslovno, dva puta pročitala stranicu knjige i znala bi ju napamet, a kasnije ponavljanje je koristila za razradu učenja sa smislom, o tome je voljela pričati ili sama sa sobom, sa sestrom ili samnom, ali uvijek u tišini, bez ikakvog zvuka koji bi ju mogao ometati.
Ako Mislav bude u pola takav, biti će mi za njega drago samo tako.
Po meni su za neucenje ili neznanje ucenja najvise krive osnovne skole....ocjene se djele nerealno....puno profesora nezna prenjet znanje pa to nadoknaduje ocjenama... i onda djete dode u srednju i okine fino godinu i nikom nije jasno sta je a u biti nezna uciti.... sam sam proso taj put i jako je gadan....i ako se nenauci uciti kroz srednju nece se bas provest ni na faksu jer naravno veze se jedno na drugo...
VenAtoR#2231
super je zanimljivo to izjednačavanje da smo svi isti, očita boljka modernog doba pa ispada da ovaj genijalac koji je eto našao sebi dobar i dovoljan režim rada treba biti kao neko mjerilo ostalima. glupost^n! evo ja sam super inteligentan (izmjereno) no statična slika, dakle tekst me uspavljuje. i koliko god probavao se naspavati, učiti odmah nakon dobrog sna ili što god, rezultat je uvijek bio da sam maksimalno postizao pol sata koncentracije i onda mi džabe jel gledao u knjigu il zid. s druge strane sam imao kolegu na faxu koji je imao foto pamćenje - dovoljno mu je bilo pol sata prije šturo proletjeti skriptom i znao ju je na pamet. nemoram ni reći da je sve završio u roku, sve davao iz prve i riješio faks ko od šale bez ikakvog prebacivanja il išta. takvi nisu mjerilo, takvi su samo primjer da nismo svi isti i da je sustav za neke prelagan kao što je i za neke pretežak no u globalu je užasno loš jer niti u jednom trenutku se ne bavi testiranjem samogp ojedinca koje su mu jače a koje slabije strane i tako ga usmjerava u njemu prilagođenije područje. da je to tako vidi se iz samog izbora ovog mladića koji je mogao birati sve: od prava, preko strojarstva do ekonomije a izabrao - medicinu, kao da su sve to srodne znanosti i da je samo pitanje što ti se eto sprdnulo čime ćeš se baviti ostatak života. to nema logike. kao što reće moja kolegica kemičarka - za kemiju je najnužnije samo poštovati korake - i džabe ti što si pametan ko wikipedija ako jednostavno nisi osoba koja može slijediti strogo definirane procedure i postupke
Po meni su za neucenje ili neznanje ucenja najvise krive osnovne skole....ocjene se djele nerealno....puno profesora nezna prenjet znanje pa to nadoknaduje ocjenama... i onda djete dode u srednju i okine fino godinu i nikom nije jasno sta je a u biti nezna uciti.... sam sam proso taj put i jako je gadan....i ako se nenauci uciti kroz srednju nece se bas provest ni na faksu jer naravno veze se jedno na drugo...
S time se apsolutno slažem. U srednjoj školi sam imao jedinice iz matematike. Profesori odaberu par miljenika, a ostale koji su malo nemirniji ili im je u pubertetu fokus usmjeren na druge stvari u potpunosti odbace.
Svodilo se na to da predaju prvih 5 učenika, ove iza tko šljivi i onda se čude što đaci odustanu od učenja..
Teško je u ovom sistemu sa 25-30 učenika predavat nešto kad ih je pola divlje i ne sluša, ali zato ne može predavati bilo tko, vješt predavač će imat autoritet u učioni i klinci će raditi.
Na kraju srednje uzeo skripte za pripremu, riješio ih 2 puta i upisao tehnički fakultet na kojemu sam položio ispite (i matematiku) bez problema.
"Kaže da nikad ne uči više od četiri sata na dan."
To i nije neki recept. Ja nikada u životu nisam učio više od četiri sata na dan pa opet nisam bio baš uspješan.
2. Ljubitelji interneta i PCija --- PC je ugašen dok se ne odradi što se mora (nisam imao smarphone tada, zapravo nitko nije)
3. Za daydreamere (kojima lagano ode mozak na pašu, kakav sam i sam) - koristiti neki sat i odrediti si broj stranica koje se moraju prijeći po satu, odnosno minutama)
2)A šta ako si informatičar,sve skripte su ti na laptopu i za bilo šta praktično laptop/pc/tablet ti je OBAVEZAN za učenje?
3)Ja imam drugu ideju za borbu protiv toga,tj. razvio sam ne baš tako jednostavan ali ni kompliciran sistem,da učim od 9 ujutro do 9 navečer ali svakih sat vremena 10-30 minuta.Isto tako određujem broj stranica itd...
http://thebluedrag.blogspot.de/2013/03/off-learning-and-stuff.html
Ne želim Mislavu umanjiti njegove napore i postignuća, ali budimo realni, završio je srednju školu, sada se je upisao na fakultet koji je sam izabrao, sretan mu put u daljnjem školovanju, a kada završi fakultet onda će mo moći govoriti koliki je uspjeh postigao, a i koliko će se dalje još školovati.
Na čemu temeljim ovako pomalo kiseli post, na činjenici da je izvjesna većina ljudi na svijetu ostvarila za sada viši stupanj obrazovanja od Mislava, pa i moja malenkost, ali moj šlagvort na ovaj članak je jedna moja bivša cura, koja je u Zagrebu na fakultetu stomatologije ( nadam se da sam ispravno kazao fakultet stomatologije, da to možda nije smjer na medicini ), isti završila sa 5.0, gdje niti jednu ocjenu nije dobila manju od 5 na cijelom školovanju, čak je pobrala i nekoliko nagrada rektora i ostalih visokih struktura.
A što se tiče njezinog stila učenja, SVAKI DAN po povratku iz srednje škole ili sa fakulteta, ona je dolazila doma i "čitala" o onome što su taj dan radili pa i malo više, da se pripremi za slijedjeći nastavni sat. Ona je doslovno, dva puta pročitala stranicu knjige i znala bi ju napamet, a kasnije ponavljanje je koristila za razradu učenja sa smislom, o tome je voljela pričati ili sama sa sobom, sa sestrom ili samnom, ali uvijek u tišini, bez ikakvog zvuka koji bi ju mogao ometati.
Ako Mislav bude u pola takav, biti će mi za njega drago samo tako.
Neki ljudi imaju bolje pamćenje neki lošije.Također svatko treba sam sebi znati odrediti sustav i način učenja.Tu zapravo ni roditelji nemogu pomoći puno sve dok se tebi ne upali lampica.
Po meni su za neucenje ili neznanje ucenja najvise krive osnovne skole....ocjene se djele nerealno....puno profesora nezna prenjet znanje pa to nadoknaduje ocjenama... i onda djete dode u srednju i okine fino godinu i nikom nije jasno sta je a u biti nezna uciti.... sam sam proso taj put i jako je gadan....i ako se nenauci uciti kroz srednju nece se bas provest ni na faksu jer naravno veze se jedno na drugo...
Hrvatski sustav školstva ima mane i na osnovnoj i na srednjoj i na višoj razini.Kroz naš školski sustav sam više manje prošao kroz sve(seljenje u drugu školu,razmejne studenata,od najgorjeg do najboljeg studenta,natjecanja,šta sve nisam) osim kroz preskakanje godine i kroz padanje godine.
super je zanimljivo to izjednačavanje da smo svi isti, očita boljka modernog doba pa ispada da ovaj genijalac koji je eto našao sebi dobar i dovoljan režim rada treba biti kao neko mjerilo ostalima. glupost^n! evo ja sam super inteligentan (izmjereno) no statična slika, dakle tekst me uspavljuje. i koliko god probavao se naspavati, učiti odmah nakon dobrog sna ili što god, rezultat je uvijek bio da sam maksimalno postizao pol sata koncentracije i onda mi džabe jel gledao u knjigu il zid. s druge strane sam imao kolegu na faxu koji je imao foto pamćenje - dovoljno mu je bilo pol sata prije šturo proletjeti skriptom i znao ju je na pamet. nemoram ni reći da je sve završio u roku, sve davao iz prve i riješio faks ko od šale bez ikakvog prebacivanja il išta. takvi nisu mjerilo, takvi su samo primjer da nismo svi isti i da je sustav za neke prelagan kao što je i za neke pretežak no u globalu je užasno loš jer niti u jednom trenutku se ne bavi testiranjem samogp ojedinca koje su mu jače a koje slabije strane i tako ga usmjerava u njemu prilagođenije područje. da je to tako vidi se iz samog izbora ovog mladića koji je mogao birati sve: od prava, preko strojarstva do ekonomije a izabrao - medicinu, kao da su sve to srodne znanosti i da je samo pitanje što ti se eto sprdnulo čime ćeš se baviti ostatak života. to nema logike. kao što reće moja kolegica kemičarka - za kemiju je najnužnije samo poštovati korake - i džabe ti što si pametan ko wikipedija ako jednostavno nisi osoba koja može slijediti strogo definirane procedure i postupke
Pogledaj moj sustav koji sam dao na linku iznad...
Po meni su za neucenje ili neznanje ucenja najvise krive osnovne skole....ocjene se djele nerealno....puno profesora nezna prenjet znanje pa to nadoknaduje ocjenama... i onda djete dode u srednju i okine fino godinu i nikom nije jasno sta je a u biti nezna uciti.... sam sam proso taj put i jako je gadan....i ako se nenauci uciti kroz srednju nece se bas provest ni na faksu jer naravno veze se jedno na drugo...
S time se apsolutno slažem. U srednjoj školi sam imao jedinice iz matematike. Profesori odaberu par miljenika, a ostale koji su malo nemirniji ili im je u pubertetu fokus usmjeren na druge stvari u potpunosti odbace.
Svodilo se na to da predaju prvih 5 učenika, ove iza tko šljivi i onda se čude što đaci odustanu od učenja..
Teško je u ovom sistemu sa 25-30 učenika predavat nešto kad ih je pola divlje i ne sluša, ali zato ne može predavati bilo tko, vješt predavač će imat autoritet u učioni i klinci će raditi.
Na kraju srednje uzeo skripte za pripremu, riješio ih 2 puta i upisao tehnički fakultet na kojemu sam položio ispite (i matematiku) bez problema.
Nažalost to nije krivnja samo profesora,tu je mnogo mnogo faktora uključenih,od roditeljstva,do hrvatskih mass medija,do hrvatske (ne)kulture pa čak i sami učenici.
U ostatku posta tvoga se slažem sa tobom,svi pokazatelji,ekonomski,tehnološki,znanstveni pa i oni školski su bolji kod država gdje je manji broj učenika/studenata po profesoru.U biti bi bilo idealno da svako dijete ima svog profesora-Ali kao što znamo zbog određenih ograničenja u to nije uvijek moguće.Ministarstvo bi npr. moglo napraviti prvi korak da uvede standard da sve nove učione moraju imati mjesta za maksimalno 20-25 učenika i da onda postojeće škole ili razbijaju razrede dok uđu u novu zgradu ili renoviraju staru ili da svi novoupisani razredi imaju toliko učenika.Pod uvjetom da je to ikako moguće.
Nije ni profesorima lako.
Po mom misljenju trebalo bi od 1- 4 razreda biti sve normalno kao i sad, a kod viših 15 najslabijih iz A i B bi trebalo svrstat u jedan poseban di bi učitelji imali više strpljenja za njih.
Mislim da najprije od svega treba naučiti učiti, kad se to savlada, onda se svo gradivo relativno lako pohvata, tj. ključne stvari i oko njih se razradi priča, mentalne mape,,, tako da se relativno brzo sve može savladati,,,
btw. ima par super knjiga od Toni Buzana, vezano za učenje, stvaranje mentalnih mapa.... isplati se bacit oko i malo proučit
iako 4 sata učenja dnevno, uff svaka čast, al svatko ima svoje metode i dok to radi sa zadovoljstvom i dobrim rezultatima,, odlično, inače svaka čast dečku na postignutim rezultatima
Mislav je opisao samo svoju metodu učenja i par korisnih savjeta kako poboljšati sposobnost učenja kao što to rade i mnoge knjige na tu temu, ali svi smo mi jedinstveni.
Svaka čast Mislavu na uspjehu :)
Po mom misljenju trebalo bi od 1- 4 razreda biti sve normalno kao i sad, a kod viših 15 najslabijih iz A i B bi trebalo svrstat u jedan poseban di bi učitelji imali više strpljenja za njih.
Dobra ideja ali mislim da smanjenja broja učenika po razredu mora biti radi kvalitetnije nastave.Jednostavna matematika,sat traje 45 minuta,prosječno 30 učenika po razredu i ispadne da nastavnik ima minutu i pola za svakog učenika što nije ni blizu dovoljno.
Inače zašto mislim da je tvoja ideja dobra?Pa psihologija.Među tih 15-30 loših učenika bi opet bilo onih koji su bolji ili lošiji.Ovi koji su malo bolji bi odjednom skužili kako su zapravo bolji od ovih stvarno loših i vjerojatno bi se kod njih pojavila motivacija da zadržaju ili poboljšaju taj svoj status. Međutim iako bi razred koji je dobio samo bolje učenika imao svakako viši prosjek,među njima pak postoji opasnost da bi neki loššiji od tih boljih učenika odjednom izgubili motivaciju,iako mislim da bi i ti učenici i dalje bili bolji od najgorjih u onim lošim razredima.
Po meni su za neucenje ili neznanje ucenja najvise krive osnovne skole....ocjene se djele nerealno....puno profesora nezna prenjet znanje pa to nadoknaduje ocjenama... i onda djete dode u srednju i okine fino godinu i nikom nije jasno sta je a u biti nezna uciti.... sam sam proso taj put i jako je gadan....i ako se nenauci uciti kroz srednju nece se bas provest ni na faksu jer naravno veze se jedno na drugo...
redom... za neucenje je kriv sam ucenik odnosno njegovi roditelji, za neznanje krivica moze bit podjeljena... ocjene se doista dijele nerealno, a clanci u crnoj kronici su razlog za to, jer profesor koji drzi do svog predmeta je za razliku od prije 20-30 godina kad je bia postovan, sada ismijan i na njega se vrse raznorazni pritisci. uostalom, ako se svugdje dile ocjene, onda bi jedan realan ocjenjivac moga nekome unistit upis. rjesenje za to je uvodjenje male mature gdje bi se neovisno ispitivalo znanje ili cak neovisni godisnji/polugodisnji ispiti iz predmeta koji bi se morali pisati istovremeno kao i kad je drzavna matura u pitanju... sto se tice znanja profesora, reka bi sto ocekivati... pa vise zarade ljudi na naplatnim kucicama HAC-a nego profesori. isto tako, ne postoji vrednovanje znanja i sposobnosti, pa ti ispada isto, radia ti svoj posa posteno i predano ili ofrlje, isto ti izidje... ipak, nije sva krivica ni na profama - hint roditelji!
djete dodje u srednji i nastavi svojim ustaljenim neradom... i onda naravno pada... i onda imas opet clanke u novinama u kojima se proziva principijelne profesore jer bacaju "nevinu" dicu koja ne uce... i onda opet imas isti shit, ili ces bit u novinama, po inspekcijama itd. ili ces opet poklanjat ocjene dok se dite ne upise na fakultet i onda konacno okine kao nikad u zivotu! i to vec na prvoj godini jer ga tamo nitko ne je.e dva posto, i nikog nije brige oces dolazit jer ako neces nema potpisa, oces ucit, jer ako neces roknes, i jesu ti doma svi happy ili su ajme, jer to se nikog ne tice. imas svoj zivot i sto ces s njim napravit tvoj je izbor... zato, neovisno o skolskom sustavu, za neznanje je u konacnici krivac samo jedan - UCENIK, jer sve ima na raspolaganju danas, samo ne vrimena i volje... jer triba se igrat na komp, pucat selfije, visit po fejsu, cak i na satu...
S time se apsolutno slažem. U srednjoj školi sam imao jedinice iz matematike. Profesori odaberu par miljenika, a ostale koji su malo nemirniji ili im je u pubertetu fokus usmjeren na druge stvari u potpunosti odbace.
Svodilo se na to da predaju prvih 5 učenika, ove iza tko šljivi i onda se čude što đaci odustanu od učenja..
Teško je u ovom sistemu sa 25-30 učenika predavat nešto kad ih je pola divlje i ne sluša, ali zato ne može predavati bilo tko, vješt predavač će imat autoritet u učioni i klinci će raditi.
Na kraju srednje uzeo skripte za pripremu, riješio ih 2 puta i upisao tehnički fakultet na kojemu sam položio ispite (i matematiku) bez problema.
hmmm... a po kojem to kriteriju odaberu miljenike? mozda po kriteriju znanja? ko je tebi kriv sto ne slusas (odnosno nisi) satove, vec to cini samo onih prvih 5. sto ne sidnes medju tih 5, sto ne pitas kad ti nesto nije jasno. ali zasto ispast "glup", kad mozes ispast "pametan" i bit glup. pola ih divlja i ne slusa upravo zato sto im druga polovica to dopusta, jer nije u stanju izopcit takve kretene od kojih je valjda max 5 kolovodja, a ostali guske u magli. s druge pak strane, ovih 5 koji slusa su debili, streberi, kreteni itd. to sto je valjda 2/3 razreda toliko glupo da ne kuzi koliko im ovih 5 smetala steti problem je u tome sto nemaju svoje ja, pa ko budale moraju pusit, pit, drogirat se ako je to in! tako i ovdi umisto da poklope budale u startu, oni im se pridruzuju...
Po mom misljenju trebalo bi od 1- 4 razreda biti sve normalno kao i sad, a kod viših 15 najslabijih iz A i B bi trebalo svrstat u jedan poseban di bi učitelji imali više strpljenja za njih.
Dobra ideja ali mislim da smanjenja broja učenika po razredu mora biti radi kvalitetnije nastave.Jednostavna matematika,sat traje 45 minuta,prosječno 30 učenika po razredu i ispadne da nastavnik ima minutu i pola za svakog učenika što nije ni blizu dovoljno.
Inače zašto mislim da je tvoja ideja dobra?Pa psihologija.Među tih 15-30 loših učenika bi opet bilo onih koji su bolji ili lošiji.Ovi koji su malo bolji bi odjednom skužili kako su zapravo bolji od ovih stvarno loših i vjerojatno bi se kod njih pojavila motivacija da zadržaju ili poboljšaju taj svoj status. Međutim iako bi razred koji je dobio samo bolje učenika imao svakako viši prosjek,među njima pak postoji opasnost da bi neki loššiji od tih boljih učenika odjednom izgubili motivaciju,iako mislim da bi i ti učenici i dalje bili bolji od najgorjih u onim lošim razredima.
Ili bi počeli vrijeđati ove "manje vrijedne" ili bi razvili neki pristup prema njima koji nije baš poželjan koji bi povlačili za sobom cijeli život
Bolje bi bilo da nakon 6. razreda (dakle 7. i nadalje) sam biraš koje predmete želiš i kojim intenzitetom
Nebih rekao da bi se odmah počeli vrijeđati.Barem ne na početku jer bi na početku u tom novoformiranom razredu i jedni i drugi počeli sa vrlo slične točke i imali bi minimalne razlike.A ako bi problem nastao i nakon dužeg vremena to se može spriječiti jedino dobrim roditeljskim odgojem.
p.s. smatram da ljudi koji su uvrijeđeni boljima od sebe imaju samo dvije dobre i fer opcije,prva je da počinju vježbati to u čemu su lošiji i da se počnu natjecati sa tom osobom,a druga je da pobjedniku priznaju pobjedu i prestanu se ljutit(za što se mora biti donekle kulturan).Ili barem reći nešto poput 'ovaj puta si me pobijedio ali slijedeći puta ću ja tebe pobijedit'.
Općenito u školovanju su grupe ljudi sa zdravim kompetitivnim duhom('tzv. prijateljskim irvalstvom') imale najbolje uspjehe,barem iz mog iskustva.
Ne kažem ni da je to jedini dobar mentalitet za profesionalno ili školsko okruženje,ali je dobar u svakom slučaju.
U današnjem svijetu bogatom informacijama, a siromašnom znanjem popularna je tema 'kako naučiti nešto' tako da se iz silne količine informacija koje su nam danas dostupne izdvoji ono bitno. Puno manje tu igra ulogu talent ili nadarenost, a više jednostavno učenje i koncentracija.
Glavni inhibitor upijanju znanja su upravo distrakcije kojih nam danas, hvala bogu, ne fali.
EDIT: Jedna dobra knjiga na tu temu
Na pravnom fakultetu sam također učio mnogo, bilo je dosta tjedana 7-8 sati na dan. (neće sve ući u glavu samo tako)
Pravila sine qua non.
1. Pokušati organizirati da se uči u isto vrijeme i na istom mjestu
2. Ljubitelji interneta i PCija --- PC je ugašen dok se ne odradi što se mora (nisam imao smarphone tada, zapravo nitko nije)
3. Za daydreamere (kojima lagano ode mozak na pašu, kakav sam i sam) - koristiti neki sat i odrediti si broj stranica koje se moraju prijeći po satu, odnosno minutama)
4. Tri ili četiri sata čitanja nove materije, pa isto toliko čitanja materije od dana prije.
5. Sveukupno 6 čitanja neke materije.
Tako sam došao do diplome bez većih problema, bez dekanskih rokova i bez prenošenja na iduće godine.
S ovim se ne slazem. Mozak se navikne na mjestu ili prostoriji u kojoj se uvijek uci i dodes do situacije kada ides na ispit da si u drugoj prostoriji i tesko je sjetiti se neces ako si ucio stalno na istom mjestu. Preporucljivo je mijenjati mjesto ucenja. Svi smo mi donekle fotogenicni pa se sjetis nekih stvari na temelju neke pozadine.
Distrakcija informacijama, komunikacijom, bukom, sve su to negativne stvari, ali mislim da ovdje nije razlog to što on nema računalo, nego njegove kognitivne sposobnosti koje su vjerojatno bliže vrhu, nego dnu ljestivce.
Ma naravno da su ključne osobne sposobnosti, a tek potom sve ostalo. Pretpostavljam da on ima računalo, ali je zanimljiv detalj da ga ne koristi za vrijeme učenja, ako doslovno interpretiramo njegovu izjavu. A na koncu je završio kao prvi na listi za upis na FER! :)
...
Medicina je bila njegov primarni odabir, on se i pripremao s tim ciljem. A ostale fakultete je naveo jer mu to sustav dozvoljava, za svaki slučaj, tako rade i mnogi drugi (a na to koje faksove stavljaš na listu imaju utjecaja i predmeti koje plažeš na maturi, nemaš tu potpunu slobodu). Već sada zna da će specijalizirati kardiologiju, odnosno to mu je sljedeći cilj. Btw - spomenuo je da nema želju napustiti Hrvatsku, planira ostati ovdje nakon školovanja.
...
eo i vašeg dopisnika, ex prosvjetara: u ovoj se državi učenje ne isplati (za razliku od kriminala, ali samo naveliko). ako je novac (odn. "imati") jedino mjerilo vrijednosti u društvu (dok su moralne kategorije mahom nepoželjne, jer koče "napredak poduzetništva" - nešto poput Ryanove zamisli za Rapture u BioShocku, a u nas: L. Rajić, I. Todorić, Ž. Kerum itd.), a u Hrvatskoj nažalost tako jest, učen/bistar/pošten čovjek je uvijek potencijalna opasnost za "establishment". tako će i ovaj lumen najvjerojatnije završiti u inozemstvu (kao i mnogi takvi prije i poslije njega), gdje su prerasli "dječje bolesti neoliberalnog kapitalizma". ilustrirat ću to primjedbom jednog bivšeg učenika, meni kao profesoru: "što vama vrijede sve škole koje ste završili kad tu nas podučavate za par tisuća. moj ćaća se ne zna ni potpisat a stvorio je milijune." u međudobu, Hrvatska će polako ali sigurno u mp3. dok sve ne sjedne na svoje. 
Ma naravno da su ključne osobne sposobnosti, a tek potom sve ostalo. Pretpostavljam da on ima računalo, ali je zanimljiv detalj da ga ne koristi za vrijeme učenja, ako doslovno interpretiramo njegovu izjavu. A na koncu je završio kao prvi na listi za upis na FER! :)
I to je ogromna pogreška sustava.
Ne umanjujem to što je Mislav napravio (naprativ, svaka mu čast) i njegova motivacija je vjerojatno da želi najbolje savladati prepreke koje se pred njega postave, ali...
Ajmo se zapitati kakav bi on danas bio da ga se nije davilo sa povijesti, zemljopisom, hrvatskim i čime sve već, već da je svu svoju energiju i vrijeme posvetio predmetima koji mu trebaju uz buduće zanimanje.
Osim toga, čisto iz svojeg iskustva (opet napominjem, ne umanjujem trud koji je Mislav uložio) - u srednjoj sam se ponašao slično kao i on - završio kao petero najboljih u generaciji -> efektivnog znanja sam imao nula.
Na fakultetu sam okrenuo ploču i bio student daj mi dva, međutim, svoje vrijeme sam trošio na učenje onoga što me zanimalo. Nerijetko je "seansa" učenja počela kao vježbanje matematike, a završila na pisanju nekog vlastitog algoritma za enkripciju. Ili počelo bubanjem teorije iz arhitektura, završio kopanjem o specifikacijama modernih procesora.
Posljedice toga su da sam radio tokom studija u struci, radio na nekim istraživanjima, a danas, kad mi netko počne pričati da ne može naći posao i da bi bio presretan da ulovi nešto za 1600 kuna, ja ga malo bljedo gledam.
A da uopće ne počnem upoređivati sebe i ljude na faksu koji su se prema učenju odnosili kao ja do fakulteta.
Opet napominjem, svaka čast Mislavu, ali zbog sustava koji promiče sve samo ne znanje, dolaziti ćemo da takvih apsurda da prvi na listi za FER u svojem učenju ne koristi računalo - po meni je to u rangu kao da prvi kandidat za Studij likovne umjetnosti u životu nije ništa nacrtao / naslikao.
"U stvari, još se više divim mladima koji uspiju upisati fakultet, polažu uredno ispite, daju godine, a IMAJU računalo u sobi ili barem smartfon pri ruci, imaju Internet i vise stalno online... Lako je Mislavu, on se lišio svega toga, pa što mu onda preostaje nego li - učenje?"
Preostaje mu hrpa slobodnog vremena s kojim može što hoće.
Tko se rano u životu nauči organizirati svoje vrijeme, taj nikada nema problema s bilo kojom obavezom. Tko to ne nauči na vrijeme, bit će vječni kampanjac, u školi, na faksu i u životu. A s takvim se ne da raditi na duge staze.
Ma naravno da su ključne osobne sposobnosti, a tek potom sve ostalo. Pretpostavljam da on ima računalo, ali je zanimljiv detalj da ga ne koristi za vrijeme učenja, ako doslovno interpretiramo njegovu izjavu. A na koncu je završio kao prvi na listi za upis na FER! :)
I to je ogromna pogreška sustava.
Ne umanjujem to što je Mislav napravio (naprativ, svaka mu čast) i njegova motivacija je vjerojatno da želi najbolje savladati prepreke koje se pred njega postave, ali...
Ajmo se zapitati kakav bi on danas bio da ga se nije davilo sa povijesti, zemljopisom, hrvatskim i čime sve već, već da je svu svoju energiju i vrijeme posvetio predmetima koji mu trebaju uz buduće zanimanje.
Osim toga, čisto iz svojeg iskustva (opet napominjem, ne umanjujem trud koji je Mislav uložio) - u srednjoj sam se ponašao slično kao i on - završio kao petero najboljih u generaciji -> efektivnog znanja sam imao nula.
Na fakultetu sam okrenuo ploču i bio student daj mi dva, međutim, svoje vrijeme sam trošio na učenje onoga što me zanimalo. Nerijetko je "seansa" učenja počela kao vježbanje matematike, a završila na pisanju nekog vlastitog algoritma za enkripciju. Ili počelo bubanjem teorije iz arhitektura, završio kopanjem o specifikacijama modernih procesora.
Posljedice toga su da sam radio tokom studija u struci, radio na nekim istraživanjima, a danas, kad mi netko počne pričati da ne može naći posao i da bi bio presretan da ulovi nešto za 1600 kuna, ja ga malo bljedo gledam.
A da uopće ne počnem upoređivati sebe i ljude na faksu koji su se prema učenju odnosili kao ja do fakulteta.
Opet napominjem, svaka čast Mislavu, ali zbog sustava koji promiče sve samo ne znanje, dolaziti ćemo da takvih apsurda da prvi na listi za FER u svojem učenju ne koristi računalo - po meni je to u rangu kao da prvi kandidat za Studij likovne umjetnosti u životu nije ništa nacrtao / naslikao.
Istina,ovaj sustav potiče štrebanje napamet.A kada dođeš na fakultet treba shvatiti da ti nijedan fakultet neće servirati na pladnju znanje,nego će ti dati neke manje ili više detaljne osnove,a dalje ovisi o tebi koliko ćeš se time u slobodno vrijeme baviti.Ako želiš nešto što ti servira znanje onda su u biti veleučilišta bolja od sveučilišta jer oni obično izaberu dvije tri teme kojima se intenzivnije bave.
"U stvari, još se više divim mladima koji uspiju upisati fakultet, polažu uredno ispite, daju godine, a IMAJU računalo u sobi ili barem smartfon pri ruci, imaju Internet i vise stalno online... Lako je Mislavu, on se lišio svega toga, pa što mu onda preostaje nego li - učenje?"
Preostaje mu hrpa slobodnog vremena s kojim može što hoće.
Tko se rano u životu nauči organizirati svoje vrijeme, taj nikada nema problema s bilo kojom obavezom. Tko to ne nauči na vrijeme, bit će vječni kampanjac, u školi, na faksu i u životu. A s takvim se ne da raditi na duge staze.
Organizacija vremena je jedan od ključeva uspjeha.Međutim mora se ostaviti i prostora za fleksibilnost.
Gdje je logika da se prijaviš na 10 fakulteta, ito strojarstvo,gradjevina,ekonomija,medicina nidje veze s vezom.
S time se apsolutno slažem. U srednjoj školi sam imao jedinice iz matematike. Profesori odaberu par miljenika, a ostale koji su malo nemirniji ili im je u pubertetu fokus usmjeren na druge stvari u potpunosti odbace.
Svodilo se na to da predaju prvih 5 učenika, ove iza tko šljivi i onda se čude što đaci odustanu od učenja..
Teško je u ovom sistemu sa 25-30 učenika predavat nešto kad ih je pola divlje i ne sluša, ali zato ne može predavati bilo tko, vješt predavač će imat autoritet u učioni i klinci će raditi.
Na kraju srednje uzeo skripte za pripremu, riješio ih 2 puta i upisao tehnički fakultet na kojemu sam položio ispite (i matematiku) bez problema.
Žalosno je vidjeti kako se u svakoj raspravi o školsktvu sva krivnja svali na profesore. Kao što je netko već napisao, puno je tu faktora u igri, a uspjeh u životu postići ćeš najviše svojim vlastitim trudom. Uvijek će biti miljenika, i u školi i na poslu, ali ako znaš što ti je cilj, onda ništa nije teško.
Po mom misljenju trebalo bi od 1- 4 razreda biti sve normalno kao i sad, a kod viših 15 najslabijih iz A i B bi trebalo svrstat u jedan poseban di bi učitelji imali više strpljenja za njih.
Obično se izdvajaju daroviti učenici. Ali daj ti objasni roditelju zašto je njegovo dijete u razredu "B" kategorije.
Žalosno je vidjeti kako se u svakoj raspravi o školsktvu sva krivnja svali na profesore.
Nije sva, ali nose ogromnu krivicu zbog trenutnog stanja u školstvu.
