Zvijezda Metuzalem i paradoks starosti

Izvrstan članak + vrlo lukav način da se dijelovi deskriptivne statistike i prvenstveno njihov značaj približe čitaocima.  

Iz iskustva znamo da će nova i preciznija mjerenja vrlo vjerojatno konvergirati ka "hipotetskoj situaciji" tako da je već sada treba uzimati kao činjenicu. Ponavlja se priča o određivanju Hubble-ove konstante (širenje svemira), ne slaganje oko njenog iznosa koja su dolazila iz dva različita tipa mjerenja su se na početku "pokrivala" greškama u mjerenjima, ali novija, preciznija mjerenja su to otklonila i pokazala da postoji stvarni problem.  Krivac za oba paradoksa je naše ne poznavanje geometrije svemira, a posebno prirode crvenog pomaka dalekih zvijezda.

Na ovom linku  https://petrov-svemir.com/index.php/hr/item/10-pristup-fizici#sirenjesvemira    možete naći novi model geometrije svemira koji rješava oba navedena paradoksa.  Model je kompleksan i zahtijeva intelektualni trud da bi ga se razumjelo ali za uzvrat daje potpuno novu sliku svemira i rješenje skoro svih paradoksa u fizici. 

Teško da ćeš dočekati situaciju da ti netko to objasni F2F, naime individualna 'savjetovanja' su skupa(vremenski skupa, da me netko OPET krivo ne shvati ). Po meni najbolje rješenje je knjiga. Putem knjige dobit ćeš na jednom mjestu cjelokupnu informaciju, prezentiranu ritmom koji tebi najbolje odgovara.
U trenu kad shvatiš pozadinu paradoksa blizanaca, AHA! momenta je veličanstven, garantirano.

PS

Eh Zaboravio sam preporuku knjige

Albert Einstein: Moja teorija

Knjiga iz pera genija pisana jednostavnim jezikom...

 1) pretpostavljam da je to bila ona fora kaj su nam prodavali u osnovnoj školi.

Tipa: Ahil se utrkuje s kornjačom, i kornjači daju 100 metara prednosti.

Svakih 10 sekundi Ahil prepolovi zaostatak za kornjačom.

Nakon koliko vremena bude dostigao kornjaču?

Logično bi bilo da je odgovor nikada.

Dalje je sve matematička-filozofska-metafizička rasprava...

2) i mene ovo zanima.

Laički to shvaćam da budući da je vrijeme zapravo promjena prostora, ukoliko se netko kreće jako brzo, blizu brzine svjetlosti, onda on u odnosu na referentni sustav u istom vremenu doživi manju promjenu u odnosu na taj referentni sustav (tj. sustav u kojem je on bio se promijenio ekvivalentno kraćem periodu u referentnom sustavu), premda je za njega proteklo isto vrijeme; znači i ocu i sinu jednako brzo vrijeme "teče" ali je ovaj u tom istom slučaju bio u sustavu u kojemu se dogodila promjena ekvivalentna dužem vremenskom periodu od one koja se dogodila ovome koji je brzo putovao.

(znam da mi se fizičari sad krvnički smiju, ali sam popio danas već i Stocka i pive tak da mi nemojte uzimati za zlo ).

Apsolutno ne, nova mjerenja su jedini put za napredak znanosti. Sve u cilju da razumijemo ovaj naš svemir, mjesto u kom živimo.  

Ne trebamo se zavaravati sa nategnutim statističkim rješenjima jer znamo iz drugih slučajeva da na kraju novija mjerenja najčešće potvrde ona starija sa vrlo malom razlikom. To je iskustvo i ništa više. Naravno ništa nije 100% sigurno dok mjerenje ne pokaže.

To je neka napredna civilizacija ukrala zvijezdu u dalekoj budućnosti i poslala je natrag kroz vrijeme... DUUUH  , po meni činjenica jednako vjerojatna kao i ono postojanje Dysonove sfere.

A ovdje u USA nam prodaju da su samo Indijci i Kinezi pametni ljudi  :-)

 Naravno. Zato se često u kozmologiji napominje da pričamo o vidljivom svemiru. No kako pričamo o zvijezdi koja je praktički tu, pored nas, onda se javlja problem. Inače, u stvari nitko nezna koliko je doista svemir velik, moguće da u nekim dijelovima još traje superinflacija, a superinflacija znači da se prostorvrijeme širi brže od brzine svjetlosti (jer se širi prostor a ne predmeti u prostoru)... Također, obujam vidljivog svemira i količinu galaksija i ostalih stvari neprestano korigiramo na sve veće vrijednosti. Sjećam se kad se pričalo (dok sam išao u osnovnu i gutao časopis "čovjek i svemir") da je vidljiv svemir dijametra 26 milijardi svjetlosnih godina i 100 milijardi galaksija, sad se spominje 93,2 mililjarde svjetlosnih godina dijametar sfere oko nas, a količina galaksija na tisuće milijardi (pritom je barionska tvar, dakle te galaksije plinovi crne rupe i td samo 5%, tamna tvar 27%, a ostalo "tamna enegija") Najudaljenije galaksije, npr one koje je zapazio Hubble teleskop u ultra deep field slici nebismo uspjeli nikada dostići, da sad krenemo brzinom svjetlosti prema njima. Prostor odavde do njih se širi brže od svjetlosti i ubrzava širenje.
No dobro, vjerujem da to većina ljudi ovdje na Bugu zna, no gušt mi je uvijek o tim stvarima pisati. Daje "perspektivu". Zvijezda metuzalem se koliko sjećam (g Dario nije naveo proceduru procjene starosti) definira sastavom zvijezde. No koliko znam; mi još nikad nismo spazili zvijezdu prve generacije. Ova se smatra drugom generacijom jer ima složeniji sastav od vodika i helija, ali vrlo malo. Možda ni nema više prve generacije zvijezda, jer su jednostavno sve bile prevelike, pa prebrzo sagorjele. No što ako je naša susjeda metuzalemka tijekom života zvijezde preživjela eksploziju bliske supernove, koja joj je "otpuhala" slojeve koje je sagorjela, što ako je zvijezda prve generacije ušla tijekom milijardi godina u oblak plina i prašine iz kojeg je pobrala elemente drugih zvijezda, što ako je njezino mjesto rođenja plin koji je nekako ostao izoliran od galaksija, i time bez primjesa ičeg osim primordijalnog vodika? Naime, čudna je ovo zvijezda, nije nemoguće da je pridošlica u mliječnu stazu: kreće se prema nama i mislim čak da spada u high velocity klasu. To nije baš normalno za "domaću" zvijezdu. Pogotovo je, po meni problem, što se ovoj računala starost iz udaljenosti i svijetla, jer s obzirom na relativnu blizinu, korištena paralaksa. Po meni je paralaksa Hubblea pregruba da bi mogla triangulirati nešto na cca 200 svjetlosnih godina, a inače, ni starost svemira se još ne poklapa na sve načine na koje ju izračunavamo. Ovdje je priča o tome: 

 Možda ti ovo pomogne: