Trošenje vremena na video igre ne utječe na vaše b

Ne moraju raditi nikakvo istraživanje da bi zaključili utjecaj svakodnevnog igranja sa i protiv rusa u CS:GO-u. Ishod nikako ne može biti dobar ili neutralan po pitanju vlastitog mentalnog zdravlja.

Svrha života je biti sretan. Ako te čini sretnim trošiti vrijeme, onda ga treba trošiti maksimalno.

 

tak i ja dok sam predugo na poslu se isto ne osjecam bas dobro

a imam blagostanje? prvi glas ... 

Ima knjiga digitalna demencija od Spitzera, tamo on radi razna istraživanja o video igrama, iako je knjiga fokusirana na mobitele i modernu tehnologiju i utjecaj iste na ljude spominje i videoigre. U biti čovjek radi prave testove a ne ovo, ovo nije ni istraživanje. Jer ti moraš testirati te ljude prije istraživanja da vidiš kakva je njihova agresija (Ili što već tretiraš) bila prije istraživanja. I moraš imati dvije skupine ljudi da ih možeš usporediti jedne s drugima. On je proveo test gdje jedni igraju agresivne igre drugi igre tipa Tetris, onda iscenira da se nedugo nakon igranja dogodi određena scena, onda ti vidiš kako će igrači reagirati u toj situaciji i donosiš zaključak na osnovu reakcije. Tipa osoba padne na sred ulice i baš nikad joj nisu pomogli ljudi koji su igrali agresivne igre, a ljudi koji su igrali Tetris pomognu. Onda aisceniraju svađu i fizički sukob, i ustanovili su da igrači agresivnijih igara nisu taj sukob doživjeli ozbiljno, nisu imali empatije.

Također čovjek pokazuje kako multi tasking u igrama rascjepa čovjeku pažnju i fokus, i čovjek ne može da se fokusira na pola stranice knjige jer se mozak prilagodio navici multitaskinga, da u igri ili na internetu multitasking je dobra navika, u stvarnom životu nije iz više razloga, jedan je gubitak fokusa a to znači ne samo da osoba ne može ući u dubinu teme, već i da ne može upamtiti ništa konkretno i kompleksno.

On ostalim istraživanjima pokazuje kako čovjek gubi motivaciju u stvarnom životu i školi kad igra video igre. Razlog je taj što u video igrama ti stalno imaš neke nagrade, trofeje i napredak, to je napravljeno iz razloga da bi se navukao na igre, dok u stvarnom životu to se ne događa tako često i jako dugo ne osjetiš nagrade za uloženi rad. Tu čovjek jako brzo gubi volju i motivaciju i nikad nije zadovoljan svojim postignućima a to može voditi do drugih problema.

Ovo sve je naglašeno kod djece koja još nemaju formirano poimanje svijeta oko sebe. Dal' to znači da trebamo zabraniti video igre? Naravno da ne, ali kako je netko već rekao umjerenost i samokontrola kao i u svemu je ono što je bitno. Ako netko igra nasilne video igre ne znači da će postati ubojica, ali istraživanja ipak pokazuju utjecaj na čovjeka i njegovo poimanje svijeta.
Ovakva istraživanja kao u članku su zavaravajuća i namještena jer ne ispunjavaju sve potrebne kriterije i kao takva ne mogu se shvatiti ozbiljno.

 

Odbijam vjerovati da igranje nekog tamo Tetrisa ili GTA 5 može toliko utjecati na ličnost i karakter čovjeka da bi zbog toga donosio ozbiljne odluke u životu. Svaki čovjek ima kompleksan život u kojem mu se događaju masa različitih stvari, u tom moru događaja nema teorije da nasumično igranje nekog Tetrisa može čovjeku stvoriti empatiju, a GTA 5 bolimekurčinu.

 

I dalje se redovito družim sa nekoliko prijatelja iz srednje, točnije nas petero, svi imamo oko 32 godine, i baš svi igramo razne igre već godinama, odnosno već 20 godina plus minus (zato mi je to dobar primjer). Mahom smo igrali kojekakve nasilne igre i poslije toliko vremena i igara moj jedini zaključaj za nas 5 je da igre apsolutno nikako ne formiraju našu ličnost, barem ne u negativnom smislu. Svi redom su normalni ljudi, rade svoj posao, imaju neki obitelji, cure, baš normalni i pristojni građani koji nikad nisu kažnjeni, baš nijedan. Dapače, prije bi zaključio da smo otvorenijeg uma baš zato što igramo igre.

 

Ovo gubljenje motivacije možda i ima nekog smisla, pogotovo na mlađima, ali eto i mi smo bili mlađi i igrali, pa pozavršavali fakultete, odrađujemo svoj posao i obaveze, a kad ostane vremena odigramo koju igru. 

 

 e to si dobro rekao, zanemarivanje roditelja. Ali to je onda sasvim drugačiji razlog od igranja igrica. Zanemarivanje je problem, a ne igrica, mogao je jednako tako biti zanemaren i drogirati se i opet si uništiti život. 

 

Nedavno sam na poslu (iako inače moj posao nema veze s takvim stvarima) imao jedan kontakt sa situacijom gdje dječaka od 15-16 godina ne žele ni majka ni otac. Oni su se razveli i oboje su si našli nekog novog švalera/švalerku i potpuno ih ne zanima šta će biti s djetetom, jednostavno ne žele da to dijete živi s njima. I onda sam čitao to neko mišljenje nekog psihologa kako to dijete stalno igra igrice, nema volju rješavati obaveze, užasan u školu - ili ga nema ili dobiva jedinice i uznemirava druge učenike. I sad kada se dogodi neko sranje, kad mali nekog ubije ili ozlijedi, onda će novinari jedva dočekati informaciju da je mali igrao call of duty ili GTA, pa će odmah okriviti igrice za sve. A to dijete je zapravo jadno zbog svojih roditelja i nikakve igrice neće ni pogoršati ni popraviti štetu koju su mu nanjeli oni. A ti crvi, takozvani roditelji, nisu igrali nikakve igrice pa su svejedno đubrad na kvadrat. 

Drago mi je da se rasprava pokrenula i da ima ljudi koji vide potencijalni problem. 

 

Cansee to nije strogo pravilo koje će zahvatiti svaku osobu, naravno da je sve to individualno; ali prema Istraživanjima koja navodi u svojoj knjizi Spitzer vidimo da ipak ima utjecaj na mozak kod određene skupine. Pazi, ne mogu ja sad tu citirati pola knjige, ali ono što je ključno znati je da Spitzer objašnjava na koji način mozak radi i ulazi u dubinu da bi pokazao kako je zapravo mozak lako oblikovati. Posebice kod djece jer njihov mozak nije isti kao tvoj odrasli mozak. Tako npr ti kad tek kreneš učiti svirati neki instrument tebi se u mozgu istog trena krene razvijati novih 200 milijuna neuronskih mreža, znači što god radiš mozak počinje da se prilagođava tome. To znači da gledanje nasilnih filmova ili igranje igara utječe na mozak, posebice kod djece.

Naravno da ne možemo reći da će svako dijete biti agresivno ali s razlogom postoje dobna ograničenja na igre i filmove a ekipa koja zarađuje na tome želi to ukinuti jer su im to izgubljeni klijenti. On je pokazao kroz istraživanja koja sam naveo da su djeca razvila određenu hladnokrvnost, možda privremeno dok su pod utjecajem scena iz videoigre, ali što ako je čovjek stalno izložen tim scenama po 8 sati dnevno? Definitivno zanimljiva tema za promišljanje.

 

Lovac On upravo to što si rekao dokazuje kroz objašnjenja i istraživanja da je čovjeku ipak najbitniji ljudski kontakt, ono kad razgovaraš u živo, kad putuješ i snalaziš se u vremenu i prostoru, baviš se sportom i đogiranjem više ti se razvija mozak nego kad riješavaš križaljku ili sudoku. Da ne pričamo o drugim nuspojavama kad koristimo  svakodnevno računala, mobitele i sve što ide s time. Zato ljudi, idite na hladnu pivu sa prijateljima, bavite se sportom i kontrolirajte što više tehnologije i videoigre nemojte da to sve vas kontrolira.