Toyota razvija Lunar Cruiser, Mjesečev rover s pog

GaAs ćelije koje su koristili Lunokhod roveri na Mjesecu imali su efikasnost oko 11%.

Efikasnost na Mjesecu je manja nego na Zemlji (za Si ćelije oko 40%) zbog dosta veće temperature preko dana, ali razlika je i u insolaciji i degradaciji.

Tako je količina energije po m2 zbog nedostatka guste atmosfere veća na Mjesecu (rekao bih oko 30%), što znatno umanjuje problem veće temperature no i temperatura se može regulirati aktivno ili pasivno. Ne moraju se koristiti fotovoltaici - možda je bolje rješenje koncentracija zračenja i iskorištavanje topline.

Degradacija panela je zbog zračenja veća. Po jednoj studiji (https://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/1012/1012.0717.pdf) degradira 2-3% ćelija godišnje.

To i nije tako strašno, pogotovo ako se ćelije mogu tamo proizvesti.

Na površini mjeseca paneli su 2 tjedna konstantno izloženi Sunčevom zračenju a 2 tjedna u mraku pa je možda prosjek iskoristive energije (uz rješeno hlađenje) na neko dulje razdoblje sličan onom na Zemlji.

Dugoročno, možda je bolja opcija postaviti ćelije u orbitu gdje mogu biti izloženi zračenju 100% vremena - to bi bila niža orbita u odnosu na odgovarajuću orbitu oko Zemlje a budući da nema atmosfere gubici prijenosa energije na površinu bi bili manji.

Što se tiče proizvodnje panela, razmatra se čak da se i ćelije koje bi lansirali u orbitu oko Zemlje proizvode na Mjesecu zbog veće isplativosti (https://www.popsci.com/for-nearly-infinite-power-build-self-replicating-solar-panels-on-moon/).

Ovo punjenje vodikom je ok za neku jednokratnu misiju, možda i uz uspostavljenju neku redovnu transportnu liniju Zemlja-Mjesec ali ako ona ikad bude uspostavljena već će se i energija proizvodit na Mjesecu.

Još bih nešto dodao. Solarni paneli moraju stalno biti okrenuti Suncu. To je na Mjesecu teško postići, jer vozilo lako uđe u sjenu, a na Mjesecu se događa mjena dana i noći kao i na Zemlji. 

Svaka ćas ideji realno