Termoelektrana bez dima (i dimnjaka)

 a zamisli još i da nezaposleni (a radno sposobni) vrte pedale na stacionarnim biciklima, složno i uz ritam bubnja, bar 10 sati dnevno, u smjenama. moglo bi proći i kao dio preodgoja u kaznenom zakonodavstvu.  struje k'o u priči a i populacija bi bila zdravija. 

Problem je sto su nuklearke koje su danas najcesce u upotrebi jeftine samo na papiru. Nakon sto moraju spasavati svoje guzice, jer ocekivano i vec par desetljeca predvidljivo, izgradnja tih ogromnih elektrana bude skuplja od ocekivanog, menadzeri i ostali neljudi u tim ogromnim energetskim korporacijama jednostavno odluce da trosak dekomisije nuklearke i potrosenog goriva ne ulazi u izracun cijene proizvedene energije (jer za 50 godina to ionako nece biti njihov problem).

Kad dode vrijeme za dekomisiju onda traze pomoc drzave jer zbog "loseg menagementa bivse uprave" korporacija sada nema pare za to. Logican korak bi bio da drzava pusti da korporacija propadne i mozda jos kojeg bivseg managera strpa u zatvor, jer to je i sama bit kapitalizma - "survival of the fittest". Ali to se nikad ne dogodi zbog jednog drugog oblika "nevidljive ruke" - cascenje politicarima sa kurvama, koja se u strucnoj literaturi jos naziva i lobiranje. I tako na kraju imamo kapitalizam za narod i socijalizam za korporacije. Ali sad sam otisao u digresiju.

Uglavnom, vec dugo postoje daleko bolja rjesenja za dizajn nuklearki, ali drzave nikad nisu u njih ulagale jer im se nusproizvodi ne mogu tako lako iskoristiti za proizvodnju nuklearnog oruzja. Problem dizajna koji je danas najcesce u upotrebi je sto su te elektrane ogromne zbog "economy of scale". Sto su vece to jeftinije* proizvode struju, tj. male i modularne verzije tog dizajna preskopo proizvode struju.

*Te vece verzije na kraju poniste taj "economy of scale" jer nema serijske proizvodnje (gdje se svi problemi dizajna i ekonomicnosti izgradnje rijese u pokusnoj ili prvoj seriji). Kod nuklearki nema prototipova cijele konstrukcije, jednostavno krenes graditi iz par tona nacrta, pa sta bude. Najcesce bude puno sranja, i sva poboljsanja koje se nakon prve izgradene jedinice isplaniraju za iducu nose nove probleme sa sobom. Najveci problem je ste se ta iskustva izgradnje ne prenose jer prosjecno vrijeme izgradnje nuklearke traje 8 godina. Zaposlenici dolaze i odlaze, a i veliki dio posla odrade lokalne firme sa lokalnim radnicima. A zbog velicine projekta tu je uvijek konstanta opasnost da neki manager dobije "a cunning idea" kako usparat na izgradnji i zaraditi bonus. Tako da je svaka nuklearka u biti one-off projekt.

Postoje vec dugo jako zanimljivi i potpuno drugciji koncepti dizajniranja nuklearaka, ukljucujuci i male modularne, ali se tek nedavno time pocelo ozbiljnije baviti par drzava i par privatnih kompanija.

Further reading:
https://newatlas.com/small-modular-nuclear-reactors/20860/
 

Termoeleketrane na plin imaju tu prednost što se lako uključuju i lako isključjuju, oviso o potrebama, što nije slučaj s nuklearkama, pa se mogu dobro kombinirati sa sunčevim elektranama i vjetroelektranama koje proizvode struju prigodice. Sve u svemu, problm emisije CO2 ne može se riješiti jednom metodom, na jedan način. Tek u kombinaciji više izvora energije (vjetroelektrane, sunčeve elektrane, hidroelektrane, plimne elektrane, elektrane na snagu valova, nuklearne elektrane, elektrane na prirodni plin, elektrane na bioplin) može se nadati uspjehu. Ovdje sam nabrojio 8 metoda, pa ako svaka doprinese 10 posto smanjenju emisije - to je već 80 %. 

Što se pak tiče elektrane iz ovoga članka bitno bi bilo razmisliti o novoj tehnološkoj primjeni ugljikova dioksida, a naročito dušika  - jer o tome ovisi njihova isplativost. 

Ajar kaže...

 a zamisli još i da nezaposleni (a radno sposobni) vrte pedale na stacionarnim biciklima, složno i uz ritam bubnja, bar 10 sati dnevno, u smjenama. moglo bi proći i kao dio preodgoja u kaznenom zakonodavstvu.  struje k'o u priči a i populacija bi bila zdravija. 

 Jedini problem bi mogao postati povećana potrošnja graha i posljedično tome emisija štetnih plinova (metana, a bogami i H2S, poznat po "finom" mirisu) koji su puno jači staklenički plinovi od CO2

 Dobra ideja, srećom i tehnologija za to već postoji:

🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮

🤣

 Prema dostupnim podacima trošak dekomisije se plaća unaprijed ili tijekom rada nuklearke tako da to ne bi trebao biti problem u bilo kojem slučaju.

Radioaktivni otpad koji nastaje korištenjem kao i gorivo te sam objekt za vrijeem rada treba nadzirati. Mislim da je znatno jednostavnije osigurati jedan objekt i jedan transport nego se zafrkavati sa 3-4-5 manjih objekata. Lokalne zajednice ionako ne žele nuklearke u svojoj blizini, pronalaženje odgovarajuće lokacije je velik problem. Kako naći još više takvih lokacija? Po meni, ostaje samo varijanta tvornički proizvedenog grozda reaktora koji se dostavljaju na mamutsku lokaciju gdje se i dalje generira električna energija na gigavatnim razinama.

Da, to je definitivno istina u nekim drzavama. E sad, nuklearke imaju barem 15-tak drzava, ne znam regulative od svih tih drzava, al znam da se barem u nekima cude ko pura dreku kad dode trenutak dekomisije i long-term zbrinjavanja otpada...

Ako mislis na transport radioaktivnog materijala, u teoriji da, ali neki od boljih dizajna koriste i proizvode manje radioaktivan materijal, ovaj trenutno najkoristeniji dizajn u biti proizvodi dosta nezgodnu kombinaciju.

A sta se tice lokacije, opet trenutni dizajn je ogranicen na mjesta sa dostupnim velikim kolicinama vode (znaci rijeke), neki novi tipovi ne trebaju toliko vode ili uopce ne koriste vodu za hladenje neko tekuce metale/soli ili sl. Tako da imaju puno veci izbor za lokaciju + otpor lokalnih zajednica bi trebao biti manji ako pridodamo tome da neke proizvode manje opasan otpad (mada sumnjam da ce to imat nekakvog efekta na logiku ljudi), ali takoder i izgledaju niti priblizno toliko strasno kao velike nuklearke sa ogromnim dimnjacima koji ispustaju nekakve tamo opasne bijele oblake (to bi vec moglo imati velikog efekta)