SWA Flight 1380 – nesreća koja se nije mogla sprij

U svakoj sekundi svaki ovaj motor izbaci preko 350 kilograma zraka, a lopatice, ovisno o mjestu u turbini gdje se nalaze, okreću se do 120.000 puta u minuti.

Zar se dijelovi turbine vrte različitim brojem okretaja u minuti?

Two spool & three turbine.

Moje je pitanje treba li uopće nastojati eliminirati sve ovakve pojave?

Naime, posljedice su mizerne - vrlo je mali broj nesreća u zračnom prometu.

Pritom me uvijek fascinira američki, pragmatični pristup problemu sigurnosti: nakon svake nesreće NTSB napravi točnu analizu što se dogodilo i onda zada nova pravila koja bi trebala spriječiti ponavljanje takve nesreće. Nakon 40-50 godina takve prakse došli smo do točke kad su zrakoplovne nesreće (bar na Zapadu) vrlo rijetke.

Usporedimo to s hrvatskim pristupom: prvo bi se šest mjeseci vodila žustra rasprava u Saboru o smislenosti letenja i njegovom strateškom značaju za hrvatski turizam što bi naposlijetku preraslo u žustru i svadljivu raspravu o tome tko je krivac što se kamenčić našao na pisti tj. je li ga tamo odložio partizan ili ustaša te da li je za to što kamenčić nije na vrijeme uklonjen odgovaran potkupljeni HDZ-ov gradonačelnik ili inertni i nesposobni SDP-ov župan. Nakon toga bi se ubacio Most i rekao da su jedni i drugi krivi jer nisu na vrijeme zatvorili kamenolom udaljen 30 km od zračne luke, a Živi zid bi organizirao ljudski lanac na pisti da spriječi polijetanje i slijetanje zrakoplova u takvim nesigurnim uvjetima.

Konačno, sve bi završilo potpunom promjenom zakonskog okvira kojom bi se zrakoplovni inspektori preselili iz jednog u drugo nadležno ministarstvo, a otvorilo bi se i par novih administrativnih radnih mjesta u odredišnom ministarstvu.

Naravno, nekakvi tehnički postupci kojima bi se motori učinili sigurnijima nikome ne bi pali na pamet.

Pretpostvljam da ovisi o predmetu. Ptice, čak i manje, obično razvale turbinu ako ih usisa.

Nije moje područje i davno sam slušao turbo strojeva ali svaki predmet koji se usiše u turbinu je potencijalna katastrofa. U praksi to često puta ispadne kao neka zanimljivost (ipak su turbine izrađene od izdržljivih materijala). Jedan te isti predmet (usisan dva puta u isti motor) može prouzročiti vrlo različite rezultate. Ispadne ko fliper, neka samo iscuri a drugi put se odbije mali milijun puta (dobro ne baš toliko, malo pretjerujem).

CFM56 se vrti sa oko 5.800 o/min na N1 (niskotlačnom) i oko 14.440 o/min na N2 (visokotlačnom) stupnju.

Da se vrti sa 120.000 o/min kutna brzina lopatica bi bila debelo u supersoničnom području opstrujavanja i cijela priča bi bila prilično beskorisna.

"Ovo je prilika da napomenemo da je SouthWest Airlines - SWA, najveći američki putnički zračni prijevoznik koji je polovinom ožujka ove godine dobio isporuku svog 10.000-tog (dobro ste pročitali – desettisućitog) Boeinga 737 čime su ušli u Guinnessovu knjigu rekorda, a što je upravo tip na kojem se dogodila ova havarija."

Ovako kako je napisano ispada da je Southwest dobio svoj 10 tisuciti avion.

No, to je proizvedeni 10-tisuciti B737.

Sam SWA im 720 aviona.

ma, Drago, lako je biti ateist da baš nitko, uz sav razvoj tehnologije, nije u stanju pronaći rješenje za sprečavanje/skretanje/izbjegavanje usisa bilo čega osim zraka koji udišemo (nije baš čist, doduše) u mlazni motor. zar nije hurrirer pri vertikalnom uzlijetanju bio manje podložan prikupljanju suvenira u motor? a raketni motor u repu za početak rulanja? mislim, odmah mi na mjesto gdje je većini pamet pada preko naramka zamisli kako to izvesti no lova ne bi smjela biti presušna (imaju ameri. za pizadarije. mogli bi malo preusmjeriti.). sumnjam, dakle postojim, da se inženjerima ne da s time zajebavati, posebno u vojsci gdje očito avione u more bacaju hrpimice. ok, jasno da ovakav papak tatrane, poput mene, nema na to utjecaja ali zbilja ne kužim zbog čega ne primijene već postojeće merifetluke (nanočestice za odbijanje mrvica kruha, grafenske mrežice za zaustavljanje albatrosa itd.). u motoru ionak sve izgori pa nema veze. kvragu, kak im ne smeta voda kad usisavaju kišu? 

 
Nisam baš upoznat što je "ciklokomp" (pretpostavljam da je spravica koja mjeri brzinu kretanja bicikla) , ali koliko mi moje skromno znanje fizike i logika nalažu, da, točno je da se obod (obruč) kotača kreće većom brzinom od osovine (glavčine). Iako svaka točka na krugu prijeđe 360 stupnjeva u istom vremenu, ne prijeđe svaka točka isti put. One udaljenije od središta kruga prijeđu puno veći put da bi zatvorine 360 stupnjeva, stoga se nameće samo od sebe da se točke na obodu kružnice (kotača) kreću većom brzinom. Mislim da bi kod tih napravica koje mjere koliko je vremena trebalo magnetu da napravi puni krug podesiti jedan parametar, a to je koliko su magneti udaljeni od središta kržnice. (ako to već nije proizvođač uzeo u obzir)
P.S. Ako sam te pogrešno razumio, nemoj uzeti za zlo.


@Drago  Dobar članak, ali neznam čemu ova rečenica: "U odnosu na te ekstremne uvjete, stoga, povremene ovakve havarije u daleko užurbanijem civilnom sektoru su praktični nebitne i nimalo ne štete statistici po kojoj je zračni transport i dalje najsigurniji na svijetu." 

Je li onda trebalo uzeti "zdravo za gotovo" i neke druge nesreće kroz povijest i prihvatiti ih ne pokušavajući ukloniti moguće uzroke?  Da se možda prihvatila ona nesreća Concorde-a? 
Ili da prihvatimo povremene padove građevinskih radnika sa skela (jer nisu tako česte pa ne kvare statistiku)? 
Čemu uopće ovakva izjava na kraju jednog solidnog članka?

 
Vidim ti si to sad baš fino objasnio. Svaka ti dala.
A tebi je OK da se motor rasprsnuo sam od sebe i da su djelovi turbine uletjeli u putničku kabinu i izmasakrirali jadnu ženu? To ti previše medijski eksponirano?
Pa vidiš da ni istražitelji ni sva dosadašnja testiranja nisu u obzir uzimali te mikropukotine. Samo promisliš koliko trenutno aviona leti sa tim istim modelom motora. Ako samo ovog modela aviona ima oko 10 000 komada (plus ako još koji model koristi isti motor) , kako sa sigurnošću tvrditi da se takvo što neće ponoviti?
Uostalom, Amerikanci su izgleda pooštrili kriterije i naložili učestalija testiranja tako da ipak nije da je ova nesreća samo medijski balon.

Ajde razmisli kako ciklokomp s magnetom radi.

Nije OK, ali nije do sada neviđeno, dapače dogodilo se n puta i događat će se. Na stranu što je problem tih mikropukotina odavno poznat, testiranja se rade godinama, povijest tog motora je poznata, Southwest je već pod istragom i dali su analizu stanja (jer im se to već dogodilo na istoj kombinaciji avion / motor), tu je stvar statistike.

Kriteriji takvog testiranja motora su odavno poznati i u primjeni.

 Da, krivo sam te shvatio u prvom komentaru... Ispričavam se. 
Ne bih se složio sa tvrdnjom da zaštitne mjere ponekad postanu kontraproduktivne. Mislim, istina je (sad zvučim kontradiktoran) ali zavisi kako gledaš na to. Najbrži bi i najjeftiniji bio rad kada se ne bi uopće obaziralo na uvijete , propise i sigurnost... Naravno da regulative usporavaju sav proces, ali ga i usavršavaju i otklanjaju štetne posljedice. Zato se onda inženjeri upregnu da smisle još jednostavnije, jeftinije i bolje korake i na kraju dobijemo jedan (skoro) savršen proces. Rizik će uvijek postojati, kao i nesreće, nažalost. Ali mi se ne sviđa rezigniran ton koji bi prihvatio nesreću i još je praktički opravdavao...

 Razmislio, zapravo, pročitao, i vidio da smo govorili o dvije odvojene stvari. Mogao si mi baciti link ili objasniti a ne popovati... ali dobro bilo i prošlo..

Razumijem ja to o čemu ti pričaš, ali mi je vrlo ružna ova rečenica:  "...povremene ovakve havarije u daleko užurbanijem civilnom sektoru su praktični nebitne..." ? 

Ne vidim razlog zašto je vidio potrebu za nešto ovako glupo napisati? Kako nebitne? Što da je poginuo netko njemu blizak? 
Uostalom, i da zanemarimo subjektivnost, gledajući objektivno, glupo je to napisati ako vidimo da su američki istražitelji otkrili neke nove stvari koje dosad nisu uzimali u obzir, i naredili su rigoroznija testiranja, pa su čak i savjetovali ojačanja vanjskog dijela motora.   Pa kako onda i iz kojeg ugla su ovakve nesreće NEBITNE? 


(vjerojatno ću dobit nekakv karton zbog kritiziranja autora, ali nije me briga, bitno je da promisli o tome kako je rečenica u najmanju ruku glupa i nepotrebna)

 Da. Lopatice turbine su poslagane po stupnjevima, pa tako i veličini prstena s lopaticama, doduše manjeg broja nego stupnjevi kompresora, ali da, svaki prsten ima svoju brzinu vrtnje materijala na raznim udaljenostima od osovine.

Govorili smo o istoj stvari, samo je trebalo bolje pročitati. Na stranu što u principu na isti način radi više sustava brojenja okretaja (i posljedično brzine), bez obzira bio magnetski, mehanički, optički itd.

Takve nesreće nisu posebno bitne, nema nečeg "posebnog" u njima. Naravno da je svaki život bitan, ali ovakvo što ne mijenja ništa bitno.

Tu se nije otkrilo ništa posebno, zna se za problematiku, zna se za taj problem i na tom kao i na nizu drugih motora, zna se kako se testira, kako se prevenira, zaštitni prstenovi postoje odavno...

Zato se nitko posebno ne obazire, sve procedure koje NTSB traži već se odavno provode, hoće li tražiti neke "nove" znat ćemo za više od cca godinu dana.

Gle, ako recimo u prosjeku jedan radnik na skeli nastrada na svakih 100 000 radnika sati i uvedeš dodatnu mjeru koja to smanjuje za 10%, ali pri tom smanji produktivnost za 25%, napravija si više štete nego koristi.

Recimo, gledano na poslu koji traži 100 000 000 radnika sati, prije uvođenja mjere bi nastradalo 1000 radnika, a nakon uvođenja mjere bi za isti broj radnika sati stradalo 900 radnika, što je super. Međutim, kako i dalje treba obaviti istu količinu posla, a produktivnost je manja, sada nakon 100 000 000 sati posao nije gotov, već je potrebno odraditi još 250 000 000 radnika sati, pri ćemu će stradati još 225 radnika, što znači da će na istoj količini posla stradati ukupno 1125 radnika, odnosno, umjesto smanjenja od 10% imaš povećanje od 12,5%.

U konkretnom slučaju s avionom, ako bi takvi pregledi bili toliko skupi, kompanije bi morale podići cijenu karte, što znači da kratki letovi više ne bi bili isplativi (a logično bi bilo najviše na njima i dignuti cijenu karte jer potreba za pregledom ne ovisi o pređenoj udaljenosti, već broju polijetanja i slijetanja), pa bi putnici koji su do sad putovali avionom prešli u neki manje siguran oblik prijevoza, pa bi opet imali više stradalih.