Roditelji u irskom gradu kolektivno odlučili djeci

nisam baš siguran kako će ovo dati hm ... (kakve?) rezultate. kad bi se to svjetski raširilo i odmah, bez izuzetaka (= kad svi u tome bili složni, što neće biti), možda. no u neka vremena jednostavno dođu divlji, istjeraju pitome (to se i tu na forumu osjeti). novi naraštaji funkcioniraju skoro dijametralno drugačije i nema svrhe nametati im naše sustave (uopće ih ne razumiju, kao prvo). utjeha: njihova će djeca biti još gora. 

Neki će uz mobitel postati genijalci, neki neće niti bez njega to postati.

Ne. Zakaj to?
Kak buš naučio, ak ti nekaj zabrane? Treba biti opcija da koristiš, al nećeš radi samoga sebe.

I ne. Nisu sva djeca takva. Dobra i pametna djeca znaju već u ranoj mladosti, da su trendovi bedastoće.

Nije bitan medij, nego dal to meni kao odraslom ili djetetu koristi il ne koristi.
Neka djeca već u ranoj mladosti čitaju Ilijadu, dočim druga ni 20-ak godina poslije ne kuže Snjeguljicu i 7 patuljaka.

Ljudi koriste tehnologiju da si na jeftni, luzerski, fast-food, brz i ne baš junački način mozak napune dopaminom.

Djeca su razmažena, derišta popustljivih roditelja.

Imajte vremena za svoju djecu, naučite ih kako funkcionirati u realnom svijetu.
Nećete ih moći, zauvijek štiti. Ak' nećete vi naći pravog vremena, te ih podučiti vrijednostima, ne brinite.
Ima tko hoće. Al' ti stvorovi neće imati baš dobre namjere prema vašoj djeci.

Neka se druže samo sa boljima od sebe.

Ne treba gajiti to lažno zajedništvo, gdje se pametan treba prilagođavati budalama.
Okay, ako škola ima svoja pravila, te ih se pridržavamo, al javne škole su ono. Ne baš dobre kvalitete.
Bolje su privatne škole.

Zato i ne volim baš ovake zabrane, te recimo ne treba ukidati reality show, jer nije on kriv za ništa.

Ako niste zs Krležu, dobiti će te Mešu pa ga čitajte.

Ak niste ni razina za Mešu, uvijek ostaje Nives, Aralica ili pak Vedrana.

Da, poanta je u načinu kako ga oni koriste. Zabluda je da će se ograničavanjem vremena povećati produktivnost.

Karikiram da si malom Modriću ograničio vrijeme provedeno sa loptom sumnjam da bi on bio ovo što je danas, s druge strane ima more onih koji po cijele dana ganjaju loptu i nikad ništa od njih.

Dakle uzmi djetetu mobitel i pitam te što ćeš mu dati? Svoje vrijeme? Svoje interese? Probaj i neka ti je sa srećom.

PS

A za ova četiri nabolja u razredu, dam obje ruke u vatru da je neimanje mobitela bio iole značajan parametar za njihov uspjeh.

Modrić zeneš loptu? Pa, zakaj? Mladi, perspektivni nogometaši od najranije mladodsti su u posebnom režimu treniranja.

Ekipa sa kvarta koja ganja loptu, druži se, natječe se, razvija se, ne deblja se,.....sa mobitelom možeš raditi sjajne stvari, al balvudrija ne koristiti mobitel na taj načon.

Kao i odrasli.

Da, djeci dajte svoje vrijeme, prenesite im ljubav prema strasti koju vi gajtiti.

Npr., volite prirodu? Boravite često u njoj? Kaj ne ide dijete da tobom? Naravno da ide. 

Sjedite po kavama? Da? I dijete neka se samo igra u parku. Ne može djete sjediti na kavici kao odrasla osoba.

Zato mu uturneš mobitel, tablet, lap i neka se dijete veseli.

Neka gleda KakoLako. Bar će nešto naučiti u životu, kada već ne može od svojih staratelja.

O.K., boomeru?

O.K., kidaro.

Old Shatterhand je junak moje mladosti.

"Naši" stari su govorili; Doći će i Domovina Hrvatska, riješit ćemo se posranih ubojica, onih crvenih komunista, i riješismo ih se. 

Nisu problem mobiteli nego način na koji ih se koristi, ako ćeš djetetu dati da igra igre koje potiču kreativnost, da crta, boja, slaže nešto, rješava mozgalice... to je super provedeno vrijeme na mobitelu, neka ga tako i 3 sata dnevno, ali ako će 3 sata dnevno gledati debilana crtiće, ili youtube videe koji su "optimizirani" da te drže prikovanog za ekran onda je to katastrofa za djecu i njihov razvoj. Najbolje stvari kod djece se dogode iz dosade, kad nemaju pojma šta bi pa sami smišljaju igre i što bi radili. Imam jednu od 6 godina i nema pristup mobitelu osim u posebnim situacijama ako negdje vidi neku igru koja nije zatupljivanje. Nevjerojatno koliko to dijete izmisli sebi igara, što sve napravi od papira. Ima bojanke i crtančice ali sad je fora da sama sebi stvara bojanke, sama stvara kvizove, neki dan je došla na ideju da piše knjigu. I bogme ju je napisala, ok više je kao slikovnica ali imala je jedno 10 stranica sa nekom pričom koja ima glavu i rep + svaka stranica je bila ilustrirana. I tako svaki dan nešto, nekako sumnjam da bi to radila da može gledati gluposti na mobu i pustiti mozak na pašu cijelo vrijeme.

TLDR Bitno je da djeca ni na mobu nisu konzumenti nego da stvaraju.

Odlična inicijativa, kamo sreće da uspijem nešto slično progurati u školi jednom kad moj mali krene.

Koga zanima više o temi evo odličan podcast:

 Preružičasto gledaš na stvar. Drugar iz osnovne, naizgled izuzetnih sportskih sklonosti, trenirao, išao na pripreme, bio u mlađim kategorijama reprezentacije, pri tom lepo vaspitan, neporočan... nikad nije napravio karijeru, ali je zbog posvećenosti sportu propustio da stekne druge veštine, koje su mu mogle biti korisne u životu. Bili smo u kasnim dvadesetim kad mi je jednom rekao da bi mu bilo draže da nikad nije uzeo loptu u ruke. Priča nije tragična, daleko od toga, srećom mu je otac bio u poziciji da mu pomogne oko prvog zaposlenja a, kao što rekoh, dečko je na mestu, pa se snašao, ali mu ganjanje lopte nije mnogo pomoglo u životu. Njegov mlađi brat - još veći talenat. Bili smo klinci, jedan tadašnji prvoligaš je dvaput nedeljno s njim radio individualne treninge (ovo sam tada saznao sa strane, nisu se hvalili). Šta je napravio kao senior? Ništa. Znam koliko hoćeš sličnih slučajeva, talentovani, uložili godine, i na kraju nisu bili dovoljno dobri, nisu imali sreće, povredili se rano (još jedan drugar iz osnovne, koji je došao dotle da zaigra profesionalnu košarku i onda se u prvoj sezoni povredio tako da više nije mogao ni na basket u kraju). 

Tako da, roditelj koji vidi da dete mnogo voli loptu, pa mu kaže "Batali to, to je za razonodu sa drugarima, uči nešto korisno.", ima šansu jedan u milion da s*ebe potencijalnog Modrića, ali jedno 99/100 da učini uslugu detetu.

uopće ne znam što da mislim o tome svemu. Mi se svi ponašamo kao da je sve bilo super dok nije bilo mobitela, pa eto recite mi jesu li vam svi prijatelji iz osnovne i srednje uspješni?

Svi mi znamo hrpu ljudi koji su odgajani po starinski pa su sada živi užas. Znam ljude koji nisu bili ni blizu mobitela i kompa kad su bili klinci, pa su svejedno ovisnici o tome. Znam ljude koji su probali neke droge prvi put sa 25-26 godina pa sada mažu svaki vikend. 

Doslovno poznam tipa koji ima 45 godina, dakle nije čuo za smartphone prije svoje 30. godine, a sada ga jedino zanima gaming, čovjek oženjen i dođu mu gosti, on ih pozdravi i mrtav ladan ode u sobu igrati komp dok su mu oni u kući. 

Ako ćemo još malo više u prošlost, većina ovih koji su nam devedesetih razjebali državu su odgajani starinski po katolički, pa su činili šta su činili. 

Treba djeci dati i mob i igrice i crtane, sve u ograničenim količinama, i konstruktivne i stvari a i blesave, pa šta bude bude. 

 Ne sjećam se baš da sam se budio sa komodorcem u ruci ili da sam na WC-u sjedio uz komodorca i tako po čitave dane buljio u ekran. To je bilo sat-dva dnevno, a ostatak vremena bicikl vani, igralište, vrt, rijeka...

Imam 2 djece pa pratim porblematiku, svi kometari su propustilli jedan bitan element...

Mala djeca igraju igrice i gledaju youtubere, ok loše samo po sebi ali smo i mi to radili svi, TV i kompjuteri i konzole i tetrisi i ostalo.... pa smo i dalje ok (bar po mojoj definiciji)...

Ono što ja vidim kao problem je element mobitela koji donosi socijalizaciju kroz društvene mreže - njima je komunikacija s drugom djecom (mladima) nepotrebna uživo, sve obavljaju preko mobitela - ne izlaze iz kuće -> čitav dan su na mobitelu uz utičnicu i imaju sve što im je potrebno i zabavu (igrice, video) i društveni kontakt...
Pri tome im je sve to dostupno 0-24 faktički bez kontrole.

Mi smo za druženje morali izaći van  i tražiti si društvo (današnjoj mladeži nezamislivo) ili koristiit fixni telefon (ne možeš pričati 2h), mobiteli (cijene poruka i poziva ranije...).

TV smo gledali kad roditelji ne gledaju, a komp smo mogli koliko hoćemo, ali se sjetite dial-Up-a i svih problema vezanih za to od brzine, do toga da netko hoce koristiti telefon... -> tako da nije isto visiti na kompu danas i prije 10g.