Robotske farme budućnosti: biološka utopija ili ek

I ja mislim da je distropijski scenariji izvjesniji, gdje se danasnje "traktore" samo dograditi da mogu samostalno obavljati ono sto se je moralo sa covjekom/vozacem. Ne znam kako bi se mali roboti pokretali (baterija/benzin) i treba ih osmisliti a i ako dodju na trziste mogu misliti kolika ce ima biti cijena jer se moraju spajati na internet na AI koji bi prepoznavao sto je korov a sto domicilna biljka.

Ideja nije nova, vidjet ćemo kako će biti u budućnosti.

dok kombajn, tanjurace i mljekara rade posao, farmer igra Factorio na terasi

Samo je pitanje gdje će se naći litija za sve te baterije.

Ne da je pitanje kako bi mogli izgledati, nego vec postoje i mogu se kupiti, a isto tako nije potrebno spajanje na internet, jer uz pomoc strojnog ucenja su "razlike" imedju biljaka i korova pohranjene u samom stroju.

Tako je. Ljudski mentalitet nije spreman za UBI, a kada bi bili spremni za njega, mogli bi ga slobodno i preskociti te zakoraciti u Star Trek utopiju.

Primjer distribucije radno sposobne populacije (brojke su subjektivno karikirane):

Bez UBI:

- 10% ne zeli raditi vec cijeli zivot klosare jer su zadovoljni sa zivotnim standardom koji iz toga proizlazi ili nisu u stanju prilagoditi se trenutnom civilizacijskom uredenju (nomadi, beskucnici, primatelji socijalne naknade)

- 50% ne zeli raditi, ali mora kako bi egzistirali

- 35% zeli raditi jer vole svoj posao ili zivotni standard koji im posao omogucava

- 5% klati kitu od jutra do sutra jer su se rodili u aristokraciji ili bogatstvu

Sa UBI:

- 60% ne zeli raditi jer im UBI pokriva dovoljno zivotnih potreba

- 35% zeli dodatno raditi jer vole svoj posao ili zivotni standard koji im posao omogucava

- 5% klati kitu od jutra do sutra jer su se rodili u aristokraciji ili bogatstvu

Ovih 50% postaju iskljucivi potrosaci dobara, a ne stvaratelji dodatne vrijednosti. Kako nemaju nikakvu svakodnevnu okupaciju, um pada u stanje dekadencije i neminovno je da civilizacijski propodamo. Pametovanja da bi se okrenuli hobijima, umjetnosti i slicnim humanistickim aktivnostima nemaju psiholoske osnove. Iz prve ruke smo to vidjeli na populaciji branitelja (kako stvarnih, tako i laznih) - koliko njih (ili njihove djece) je napravilo nesto korisno sa basnoslovnim iznosima koji su im zajamceni, a koliko ih je sve potrosilo na poroke? UBI ne smije biti zamjena za socijalnu pomoc.

Druga opcija je da bi se svi troskovi zivota proporcionalno povecali (jednostavno jer prodavaci i ponuditelji usluga mogu vise izmusti) te tako anulirali bilo kakav teoretski pozitivan ucinak UBI-ja na zivotni standard. Rezultat je da bi zivot bez UBI-ja postao nemoguc, a drzave bi imale trajne izdatke. Tko ne vjeruje, neka samo pogleda na trziste nekretnina i kako je ono reagiralo na drzavne poticaje te manje kamate na kredite (cijene nikada nisu bili vece!).

Sve u svemu UBI je samo pretakanje iz supljega u prazno. Puno bolji je Skandinavski model kod kojega je radno vrijeme smanjeno sa 8 na 6 sati uz zadrzavanje iste place. Rezultat je ogromni psihicki boljitak zaposlenika koji vise ne izgaraju, imaju vise vremena za sebe, svoje hobije i obitelj. Takoder pozitivno djeluje na ekonomiju jer ubrzava cirkulaciju novca, a poslodavci nisu na gubitku jer su im zaposlenici jednako produktivni (ucinkovitost raste). Dio poslova se moze automatizirati, a visak radne snage se prekvalificira za one poslove koi nece biti automatizirani (npr usluzne djelatnosti), a kod kojih radi kraceg radnog vremena postoji potreba za vise osoblja. Jos nisam nigdje naisao na objektivne kritike vezane za ovaj Skandinavski 6-satni model.

Mislim da je ovo sa Skandinavski modelom pojednostavljeno, jer opet postoji pitanje zasto postoje poslovi koje skandinavci ne zele obaljvati pa uvoze "jeftiniju" radnu snagu iz siromasnih zemalja. Raditi 6 sati u kancelariji nije isto kao 6 sati u hladnjaci, pa prema tome samo taj parametar nije dovoljan. I opet imamo situaciju da je jeftinije zaposliti robota u hladnjaci nego covjeka i sto cemo sa onima nisko obrazovanima koji sada obavljaju te poslove (ne mogu bas svi raditi u usluznim djelatnostima)?

Po mom taj postotak od 60% "sa UBI" je pretjeran jer ce biti toliko minimalan (iz ociglenog razloga sto si ni najbogatije drzave to ne mogu priustiti) da je to vise kao socijalna pomoc, recimo i danas imas ljude koji bi mogli prezivjeti mjesec sa oko 1.500 kn (moja pretpostavka), platis rezije i osnovne namjernice i po cijeli dan sjedis kod kuce pred TV-om. Mozda to mogu oni stariji/bolesni... ali mislim da bi mladjima to jako brzo dosadilo i oni bi htjeli malo i zivjeti s boljim standardom koji im posao omogucava. Ovaj UBI bi trebao ono sto se spominje da mozes ako izgubis posao, iznenada se razbolis prezivjeti odredjeni period dok se ne oporavis i mozes naci neki drugi posao a ne da odmah zavrsis na ulici. Drugo je pitanje koliko dugo ces traziti novi posao i koje imas kvalifikacije tj. koliko ima poslova na burzi rada.