Procjena znanstvenika: u našoj galaksiji možda ima

Davnih dana je išla serija "Kozmos" od Carla Sagana, gdje je u epizodi "Enciclopaedia Galactica" (ako se dobro sjećam) govorio o Drakeovoj jednadžbi za proračun broja civilizacija u našoj galaksiji, a gdje je, ovisno o uvjetima u formuli broj varirao od 1 (mi) do čak nekoliko milijuna mogućih rasa. Problem je ogromna udaljenost između zvijezda, i dok se ne pronađe nešto brže i bolje od radio signala, teško ćemo doprijeti jedni do drugih. Tako da ovo što znanstvenici govore nije ništa novo, ovu seriju sam gledao prije više od 30 godina. Jedan od najzeznutijih dijelova formule je bio dio koji govori o tome kolika je šansa da neka civilizacija preživi nuklearnu katastrofu (a baš i nije neki veliki broj, a mi smo procjenjeni na svega nekih 10-15%). Čovječe, što su ti godine - skoro pa da se ne sjećam što sam jučer radio, a sjećam se Sagana od prije 35-40 godina

 Pa i nije baš potpuna glupost, samo je problem vrijednost svih tih koeficijenata koji se međusobno množe. Dosta je jedna nula i sve je na kraju nula, a to očito nije kada smo mi tu (na putu da i naš koeficijent postane 0 ) Jako bi lijepo bilo prebrojati civilizacije, ali kako doći do njih? Da nisu prostorni ponori tako užasno veliki, sve bi bilo puno lakše, a ne ovako kada i najbrži signali trebaju stoljeća za putovanja do neke zvijezde i nazad. Čak i kada bi na Alfi Centaura bila planeta sa inteligentnim životom, najkraće vrijeme slanja i primanja poruke je oko 9 godina, a što je sa nekom zvijezdom na drugoj strani galaktike.

=XFX=PlayHard kaže...

s onzirom na velicinu nase galaksije od nekih 200 tisuca svjetlosnih godina sirine, i sa oko 100-400 trilijuna zvijezda, jako tesko da je samo 30 civilizacija u pitanju!

 

 

 

 Slažem se s tobom, samo nisu u pitanju trilijuni nego milijarde zvijezda. Smatra se da Andromeda (M31), nama najbliža velika galaksija ima oko 1 trilijun zvijezda. Problem je što mi našu galaksiju ni ne možemo potpuno sagledati, jer nam je mjesto u našoj galaksiji takvo da mi vidimo u krugu promjera 5-6 tisuća svjetlosnih godina, pa nam je zato bolje gledati u Andromedu, pod pretpostavkom da je ona nalik na našu galaksiju. Po nekim proračunima znanstvenika, došlo se do zaključka da je naš Miliječni put zapravo masivnija i veća galaksija od Andromede, te bi ona bila dominantna u Lokalnoj grupi. A ako nam se ne da putovati oko 2 200 000 svjetlosnih godina do Andromede, nema problema, za oko 4-5 milijardi godina one će se ujediniti u jednu golemu galaksiju, pa možemo malo pričekati...

Meni najbolji film ikad na temu vanzemaljaca je Arrival (2016). Prvi film u kojem vanzemaljci nisu imali ruke, noge, oci, usi, nego su kao i pravi nadnadravno inteligentni, vanzemaljski oblik, bili u misterioznoj, cudnoj formi. Za mene je taj film remek-djelo! 

Ono sto mene muci je zakon fizike koji nam govori da ne mozemo ici brze od brzine svjetlosti a da se ne izdeformiramo, ako bi isli brze ulazimo u cudnu dimenziju savijanja prostora i vremena. Brzina svjetlosti je za pojam nase mrvicaste mlijecne staze, beskrajno spora brzina! Koliko bi vanzemaljska vrsta trebala biti inteligentna da savlada takvim energijama da moze putovati i vecim brzinama?! Medjutim i onda bi bili prespori! Eventualno crvotocine, medjutim energije potrebne za ovladavanje takvim prostornim deformacijama su u rangu nekoliko energija Sunca... 

Najzalosnije je to da se svi ti trilijuni svemirskih civilizacija nikad nece sresti, osim ako si nisu jako bliski susjedi s relativno malom udaljenoscu. Zamislite koliko njih je u medjusobnom kontaktu, ili mozda cak i medjusobno ratuju i stvaraju saveze. Nevjerojatno je o svemu tome razmisljati i znati da si tako daleko o svega toga... 

osim opcije naprednih, mene je više privlačila pomisao, koliko je manje naprednih ili divljih "zoo vrtova" kakva je i naša planeta bila.

te, koliko milijardi faktora utiče na sveopći izgled domaćina.

sama pomisao da je velika koncetracija kisika u atmosferi bila stimulans razvoju onakvih divova (čak su i insekti išli na kilograme).. pa se zapitajmo koliko mali pomak u jačini gravitacije utiče na cjelokupnu konstrukciju bilo kakvog stvora...posebno kralježnjaka.

neminovno je da ih ima..no vjerojatno bi pali u nesvjest kada bi ih ugledali,a bome i oni da ugledaju nas.  samo zbog par faktora koje sam naveo...a gdje su još milijuni faktora zračenja, atmosferskih plinova i sl.

i ove teme nisu slažem se/ ne slažem se.

sve je nepoznato,ali je TAMO. kako, kada i s čim..pitanje je vremena.  ako bi i imali tehnološki okidač za slanje nekavog explorera u beskraj... siguran sam da bi za početak prvo bila gomila rotirajućih kugli sa primitivnim oblicima "nečega".  

...i btw jesmo li se makli dalje od radio signala? ima li naznaka nekom drugom rješenju? minutaža laga sa marsa je poražavajuća..nema se što tražit dalje bez nečeg komunikacijski novog.

 Valjda ti je jasno da mi vise znamo o svemiru nego o nasoj majci zemljici, tuzno ali istinito.

 Baš to i šta da ga ima, sve je toliko daleko da nam "niti" vremenska crvotocina nebi pomogla, samo opušteno uhvatite se lopate ili neceg drugog

Actually...(xD).. zakoni fizike nas ne sprječavaju da dođemo čak i do drugih galaksija za par sati...pod uvjetom da vozilo kojim putujemo ima dovoljno energije da ubrza do nekih 99.9999999999% brzine svjetlosti, i da se ne raspadne pri tome. Ali postoji drugi problem. Za vrijeme tog našeg putovanja (od nekoliko sati), na zemlji će proći nekih par miliona godina, tako da onaj ko se odluči na takvo putovanje, mora biti spreman da se trajno pozdravi od ostatka naše civilizacije.

Nadalje, jedini način da se dvije civilizacije sretnu i eventualno surađuju u stvarnom vremenu jeste da bar jedna civilizacija svo svoje stanovništo preseli na neki super ogromni spaceship koji je sposoban putovati brzinama približnim brzini svjetlosti, te da putuje po svemiru dok ne naiđe na drugu civilizaciju i onda se parkira kod njih.

Uvijek zanimljiva tema...

U to ime, nešto prilkladno:

 Ne da je glupost nego je idiotizam baš zbog toga što je napisao nešto što nema načina izračunati i iz dupeta je izvukao neke brojke "not for purposes of quantifying the number of civilizations, but as a way to stimulate scientific dialogue".

Brojke su besmislene i jednadžba samo predstavlja neke prepreke. Ali čemu onda brojke?

Evo pogledajmo na wikipediju. Znamo koliko se formiraju zvijezde i počinjemo brojati planete.

I onda broj planeta na kojima bi mogao biti život po zvijezdi. Kako da to znamo? Nikako kad poznajemo samo život na zemlji. Ok, tražit ćemo samo ovajav život, 70% vode i temperature gdje ej voda tekuća. Sve smo precizniji u mjerenjima pa ćemo uspjeti jednom procijeniti galaksiju.

I onda od tih koji imaju tekuću vodu koliko je stvarno razvilo život. E pa ako ne odemo od ruba do centra po jednom kraku galaksije i prebrojimo,  tu završavamo priču o procjeni.

I onda recimo da postanemo tako dobri da pročitamo podatke o atmosferama za cijeli spiralni krak i znamo pouzdano kakve atmosfere sadrže život, prebrojimo koliko je inteligentnog života. Ma da kako?

Ajde recimo da smo i to nekako jako pametno uspjeli pa dođemo do "the fraction of civilizations that develop a technology that releases detectable signs of their existence into space" o čekaj malo pa kako smo ova dva prije detektirali?

Ajde da znamo i to i prebrojimo i onda koliko dugo ti inteligenti zeleni stvarno šalju te signale? Pa kako ćemo znati? Hoćemo li pratiti milijardu godina?

Idiotizam. To je samo neka povijesna nezanimljivost koja je prenapuhana. Procjene na temelju čega? I Mars i Venera i neka druga mjesta su bila pogodna pa i neki duži period za život pa smo našli ravno nula dokaza o postojanju. Kad nađemo makar jedan drugi planet ili objekt koji ima bilo koji oblik života, onda možemo raditi procjene.

Do tad mi je ovo kao one pahuljice koje ne sadrže azbest. Odgovor na nepostavljeno pitanje.

Mi smo kao "napredni". I što bi vanzemaljci pričali s nama i s kim? Trumpom možda. Bilo koji bi prvo pokušao iskamčiti neku tehnologiju koju bi prvo iskoristio u vojne svrhe protiv ostalih zemljana koji nisu "njegovi". A vanzemaljci čim mogu doći do nas nisu debili pa vide s kim imaju posla. Doći će opet za 500 godina da vide jel šta ostalo od ovog planeta. A možda neko bude i vrijedan komunikacije.

od 3,5 milijardi godina života na zemlji tek zadnjih 500 milijuna se razvio višestanični...znači 3 milijarde je postojao samo jednostanični...TEMELJ EVOLUCIJE SU PROMJENE U OKOLINI...BEZ GLOBALNIH "EKOLOŠKIH" KATASTROFA NEBI NI BILO INTELIGENCIJE NA ZEMLJI...

za razvoj tehnologije je potrebno kopno...svemir je vjerojatno krcat jednostaničnim beštijama...jednostavnih višestaničnih isto ali za tehnološku naprednu civilizaciju potrebno je da se puno kockica posloži

da u svemiru postoji brzina veća od brzine svjetlosti mi bi na zemlji to već znali

ljudska mašta je jedno stvarnost je drugo...ali to ne znači da triba prestati sanjati...nego ipak triba biti i realan

i za kraj najbolji video...kad bi ovaj video postao obvezatan...nešto kao 3xtablete dnevno...onda možemo razmišljati o kolonizaciji izvan zemlje...a do tada sa suzom u oku kad gledam svaki put...live long and prosper

I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhäuser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain. Time to die.

=XFX=PlayHard kaže...

s onzirom na velicinu nase galaksije od nekih 200 tisuca svjetlosnih godina sirine, i sa oko 100-400 milijardi* zvijezda, jako tesko da je samo 30 civilizacija u pitanju!

 

 

 

 Nije jako teško. Moraš uzeti u obzir da je centralni dio galaksije nenastanjiv zbog prevelike gustoće zvijezda (većinom su dvojni i trojni sistemi, a prema centru ih ima u orbitama oko crnih rupa, neutronskih zvijezda ili zajedničkog centra mase kao kod nas planeta) Naime takve zvijezde otimaju planete, slingšotaju ih ko zna kamo ili ih drobe jedne u druge. Potom imaš ogromne oblake plina. U njima nema starih planeta, zvijezde se tek rađaju ili su dezintegrirani od supernova koje su ih izazvale. potom imaš apsolutnu sterilizaciju od užasno snažnih kozmičkih zraka... dakle centrlni dio galaksije i maglice plina zaboravi. Potom zaboravi u krakovima zvijezde koje su superdivovi, plavi divovi i bilokakvi divovi. Potom zaboravi bilo što u blizini umrlih zvijezda. Dakle stelarne crne rupe, neutronske zvijezde, pulsari, magnetari... to je sve odavno razorilo suvisle planete u bližoj i daljnjoj okolici. Potom sa debelom rezervom uzmi i crvene patuljke. To jesu izuzetno trajne zvijezde, ali oko njih planete moraju kružiti izuzetno blizu da bi dobile dovoljno topline, a onda su gravitacijski zaključane jednom stranom, poput našeg mjeseca. To, ako imaju atmosferu, izaziva strahovite oluje na izmjenama tople i hladne strane. Pa uzmi u obzir da su crveni patuljci i izuzetno turbulentni. Koronarni izboji su im kolosalni i česti, UV zračenje ogromno. Dakle tražiš sunca poput našeg. Opet, večina takvih sunca su dualni sistemi. Opet se javlja problem da imaš 3, 4, 5 milijardi godina stabilne orbite zemlji sličnih planeta oko dva sunca potrebne za razvijen život i da ih ne drobe planetozoidi i česti sudari asteroida, što je teško kod interakcije dva međusobno rotirajuća centra mase (sunca). Čak i naše solo sunce imalo je "late heavy bombardment" navodno iz posmičnih sila jupitera i saturna, od kojih je navodno jupiter bio daleko bliže suncu, pa je bio rusvaj. I na poslijetku uzmeš u obzir vremensku crtu. Civilizacija kakvu mi imamo, je radio aktivna i civilizacijski napredna tek sto, dvijesto godina. to je nevjerojatno kratak treptaj u starosti galaksije, i statistički nemoguće da se poklope civilizacije u tako ogromnom vremenskom pojasu (galaksija nam je oko 12,7 milijardi godina).
Eto, dakle, nije samo zbroj, prostor i sadašnjost. gore navedeni parametri su samo kosmički limiti. Onda još idu i standardni civilizacijski problemi koji su već navedeni.

Edit: također je upravo i problem koji si i ti spomenuo, da mi vrlo teško možemo procijeniti broj zvijezda u našoj galaksiji, pa i prave dimenzije. Zadnje procjene se kreću 200–500 milijardi zvijezda i dijametar 150-200 tisuća svjetlosnih godina. I starost je problem - kroz svoj život je progutala mnoštvo malih galaksija, tako da se u njoj da naći prastarih zvijezda, bijelih patuljaka od nekih 12.5 milijardi godina starosti, ali to nije nikakva garancija da su to u glubularnim jatima "naše" zvijezde, a ne progutane, kakve će "uskoro" biti npr one u magellanovim oblacima. Sve te procjene su toliko općenite da ova priča o brat bratu 36 civilizacija obična samopromicija i uhljeb akademska zafrkancija, ali opet, kao što rekoh gore, velik dio galaksije ispada iz računice, pa kad pribrojiš vrijeme, tj trenutak da se poklopimo sa civilizacijskim doesgom sa nekim drugim, a broj je vjerojatno mali. I plus naravno... ako smo udaljeni međusobno par desetaka tisuća svjetlosnih godina, đaba nam matematika. Isto nam je koda ih i nema jer nam se signali neće sresti još tisućama godina, pod uvjetom da su uopće dovoljno snažni da se međusobno detektiramo.