Prehrambeno-vremenski prozor u zdravlje

> može li se cirkadijsko narušenje upotrijebiti kao izgovor (tipa - talasemija)?

> vrijede li još starohrvatski izgovori "debel peder - zdrav peder", " na vel'koj bačvi vel'ka pipa" te "nisam debel nek sam preniski za svoju težinu"?

> je li somalijska dijeta učinkovita kao što se priča po selu?

> postoji li učinkovito odvikavanje od jedenja, iznimno nezdrave navade, a da ga je odobrilo rvacko udruženje bucmastih anoreksičara?

> zašto vegetarijsnci nose kožne cipele?

> kako će vegetarijanci spasiti životinje ako im pojedu svu hranu?

> može li se apoptoza preduhitriti samoubojstvom?

Treba zapravo puno manje discipline nego bi si čovjek mislio. I sam sam pred nekih mjesec dana krenuo na 8-16 (kroz 8 sati jedem, kroz 16 ne jedem) i usto izbacio sve slatko (znao sam svaki dan piti sokove iz tetrapaka, jesti sladole, tu i tam kakve kekse, smokije, a ni čokolade mi nisu bile strane...). Danas nemam nikakve želje jesti slatko (pojeo sam veliki Snickers prošli tjedan i okus jedva da sam osjetio - osjetio sam samo slatko-slatko-slako, i još mi je bilo čudno u želucu nakon njega). U zadnjih nekoliko navrata kad sam išao u dućan po namirnice nisam kupio ni jedan proizvod sa šećerom (nikakve kekse, čokolade, bombone), pa ni slane grickalice (čipse, smokije) - kupio sam kikiriki i bademe iz rinfuze. Sad zadnji put jesam - Cornyja, ako će mi zatrebati energije tijekom bicikliranja.  Otkad sam izbacio slatko, ostala hrana mi je ujedno puno ukusnija. I ne samo to - sad i kad si sendvič složim, imam potrebu u njega staviti paradajz i neko zeleno povrće (matovilec mi je super).

Tak da... Sudeći prema svom iskustvu, rekao bih da disciplina dođe sama od sebe. Ali naravno, ne mora tako biti kod svakog. Najbitnije je izbaciti slatko i paziti na unos loših ugljikohidrata (kruh, tjestenina, riža).

 A možda samo nemaš genetski poremećaj metaboličke regulacije kakvoga su imali ispitivani miševi...

Ovaj poziv na sudjelovanje u istraživanju je vrhunac propagande! Oni traže dobrovoljce, pa im još nude da ništa ne trebaju platiti - za sudjelovanje u istraživanju. Inače, sve mi se čini logičnim. Čovjek spada među one životinje koje ne jedu redovito, pa onda moraju skupljati naslage sala (poput medvjeda). Zato kažu da ni krzna nema, jer bi mu salo trebalo pružiti zaštitu protiv hladnoće. Ženske obline daju signal da je žena spremna na trudnoću, jer je može izdržati zahvaljujući zalihama sala. Žene inače imaju više masti od muškaraca, a ako omršave gube mjesečnicu. No dobro, gladovanje je prirodno stanje čovječanstva. Tek do  kraja 19. stoljeća Europa mogla neko vrijeme biti sita, pa je zapravo ovo današnje (pre)obilje hrane zapravo neprirodno. Instinktivno stvaramo zalihe sala koje nam nisu potrebne. Vrijeme je da se vratimo prirodnom načinu života - gladovanju.   

 Jer tijelo nije glupo i mišići nisu hrana. U toku fastinga dolazi do porasta nivoa hormona rasta (hgh) koji štiti mišiće. Zbog toga lean masa ostaje a salo se topi.

sad, koliko je ovo točno;

Zbog premalo kalorija tijelo dolazi u fazu preživljavanja

Nekoliko dana drastičnog kalorijskog deficita je čisto u redu. To će uroditi plodom i izgubit ćete višak kilograma. No, naučite li se jesti kao ptičica, tj. u konstantnom ste kalorijskom deficitu, tijelo će se prebaciti u fazu preživljavanja.

Bez hrane, nema energije!

Tijelo nedostatak hrane tumači kao izgladnjivanje, pa će polako “gasiti” metabolizam i počet će čuvati energiju. Tijelo zapravo misli da nemate pristup dovoljnoj količini hrane i da će vam tako pomoći opstati na životu. To znači da će se i vaše mršavljenje usporiti. Većina ljudi u tom trenutku pomisli kako još uvijek previše jede i premalo vježba pa dodatno smanje unos hrane.

Tada dolazi do pravih zavrzlama. Pojavljuje se plato mršavljenja, tj. situacija u kojoj bez obzira na to koliko malo jedete, jednostavno ne gubite kile. Umjesto kila i masnih naslaga, gubite mišićno tkivo.

Zbog premalo kalorija tijelo “jede” mišićno tkivo

Iznenadno topljenje mišićnog tkiva naziva se još i kanibalizacija mišića. Zvuči okrutno, zar ne?

Kanibalizacija mišića je situacija kada tijelo razgrađuje mišićno tkivo i koristi ga kao gorivo, a do te situacije dolazi upravo zbog drastičnog deficita kalorija ili premalog unosa proteina.

Naime, naše tijelo je sposobno razgraditi jednu skupinu mišića i koristiti je za izgradnju i popravak druge skupine mišića i obratno. Na primjer, ako vježbate ruke, tijelo će crpiti energiju iz mišića nogu, a kad ćete vježbati noge tada će nastradati mišići ruku.

Kako bi to spriječili, potrebno je jesti dovoljno kalorija i unositi dovoljno proteina. Ipak želite da dodatna energija dolazi iz masnih rezervi, a ne iz teško izgrađenih mišića.

 Ne, kalorijski deficit nije isto što i fasting.

Tijelo je regulirano hormonima, Baksa gore je već spomenuo inzulin, koji je storage hormon (ako je inzulin visok, tijelo skladišti hranu i obratno).

E sad, ti možeš jesti 6 puta dnevno i biti u kalorijskom deficitu, a možeš postiti i imati energije (ako imaš masnoće) i nećeš biti u deficitu. Zašto?

Zato jer ako stalno jedeš, inzulin je stalno visok a u takvom stanju ti tijelo ne može do masnoće jer inzulin to ne dopušta. Tad ti tijelo pada u šok i traži hranu. Zbog toga je u zadnjih 50 godina trend porasta dijabetesa i pretilosti (debeli ljudi koji su stalno gladni i letargični, bez energije).

Kad postiš, inzulin ti pada na bazni nivo, tijelo može do masnoće i onda kroz proces neoglukogeneze konvertira masnoću u glukozu i imaš energije koliko ti treba, tijelo ne usporava metabolizam (čak ga i ubrzava).

Ja za sebe mogu reći da mi je post jedna od najboljih odluka koje sam u životu donio.

 Ne, dok nešto pojedeš, inzulin ti raste. Imaš hrane koja je više ''insulinogenic'' odnosno koja više stimulira skok inzulina (prerađeni carbsi, proteini u većoj količini) i ona koja nije takva (npr masnoće).

Ono gdje inzulin nije visok je keto prehrana, ali opet ni keto ne može spustiti inzulin više nego što to može nejedenje (post).

Btw, tijelo nema pojma šta je kalorija (količina energije koja je potrebna da se 1kg vode digne za 1°C), već reaguje na hormone. Puno prikladnije bi bilo kad bi etikete na prehrani navodile npr. količinu ATP kao valutu koju tijelo može iskoristiti umjesto kalorija.

Sve što gori ima energiju, npr. imaš drvenu stolicu koju možeš zapaliti, znači ima kalorijsku vrijednost, ali da li možeš tu stolicu pojesti i iskoristiti? Nisam ni mislio :)

Iako je Baksin odgovor već natuknuo, mislim da je dobro i direktno objasniti.

Tijelo razgrađuje mišiće onda kada nema dovoljno energije. Dok ima ugljikohidrata, troši njih. Ako nema ugljikohidrata, onda troši salo ukoliko može trošiti salo, a da bi tijelo trošilo salo, moraju biti zadovoljeni nužni preduvjeti:

- moraš imati sala

- hormoni koji omogućuju trošenje sala moraju biti dovoljno visoki

- hormoni koji blokiraju trošenje sala moraju biti dovoljno niski.

Dodatno, da bi mršavio, moraš imati kalorijski deficit.

Ako uneseš jednaku količinu ugljikohidrata u 8/16 režimu, u trenutku kada potrošiš ugljikohidrate, inzulin ti je već nizak i tijelo (ukoliko nemaš neke druge poremećaje) troši salo. Ako uzimaš istu količinu ugljikohidrata raspoređeno kroz čitav dan, ti u nedostatak ugljikohidtrata ulaziš više puta između obroka, a kako je razmak između obroka kratak, inzulin ne stigne pasti i tijelo ne uspije trošiti masti, već razgrađuje mišiće, ali i pali alarm da ti nedostaje energije, pa dobijaš želju za slatkim, čime se i puno teže kontrolirati.

Sad ćeš još reći da treba slijediti originalnu piramidu prehrane - onu po kojoj treba najviše jesti kruh, tjesteninu, rižu i slične namirnice bogate škrobom i drugim ugljikohidratima. 

Ono što je sigurno je da si unosom najmanje pet obroka na dan štetiš zubima.

Ono što se novijim istraživanjima pokazuje je da postovi koriste zdravlju i održavanju zdrave tjelesne težine. Teorija je tu, teorija se pokazuje u praksi i nemamo previše razloga sumnjati da daljnja istraživanja neće dodatno potvrditi korisnost posta.

A odakle ta tvrdnja da "samo pravilan unos najmanje pet obroka na dan..."? Vidiš da to tako nije u praksi, jer inače ne bismo imali epidemiju debljine i pretilosti te ljudi na intermittent fastingu ne bi gubili kile (a gube! i prelaze na post da bi gubili kile i gube ih!)! Kako onda "samo" kad jednostavno nije tako? Vidiš da nije tako! Pa ljudi u povijesti nikad nisu bili deblji nego sada, a žvaču po čitave dane.  I pazi još jednu stvar - daleko lakše je unijeti previše kalorija jedenjem pet ili više puta dnevno - kod intermittent fastinga se za to treba malo potruditi (a kod OMAD-a je valjda skoro pa nemoguće). Dakle, stvarnost pobija tvoju tvrdnju pa bih molio izvore za nju.

 internet je krivac....

nekad su ljudi išli na nogomet, basket a od pojave ADSL-a, smartphonea svi nešto grickaju, surfaju... (šalim se, svako doba ima svoga krivca)

što se tiče tvoga "dokaza" kako se unošenjem pet pravilno doziranih obroka na dan pojavila epidemija pretilosti nisi u pravu, jer ti pretili reptili ne jedu na taj način. 

ja sam bio godinama nesvjesno na intermittent fastingu, imao sam pauze između obroka i po 16 sati ali sam se debljao.

zašto ?

zato što sam unosio više kalorija no što sam ih trošio i tu završava sva magija s novokomponiranim dijetama.

a jednodnevno gladovanje odn post je provodila i moja pokojna baba tako da to nije ništa novo, a ništa nije bila zdravija ni mršavija.

 potpuno se slažem ...

jedina znanstveno dokazana tehnika skidanja ili održavanja kilograma je pravilan odnos između unosa i potrošnje kalorija, a ostalo je bullshit. 

tko ne vjeruje neka ode na tzv "bolničku hranu" 21 dan a da ne konzumira ništa sa strane i da vidiš kako nestaju kila pa i onima s "usporenim metabolizmom" te raznim "hormonalnim problemima" koji ranije zbog istih nisu mogli smršaviti.

Slažem se s prethodnim diskutantom, kerumom. Danas smo svi razmažena stoka, nitko ne može podnijeti ni glad ni fizički napor. Imao sam u mladosti gledati (i djelomično sudjelovati) u radu fizičkih radnika. Dakle, ujutro (prije posla), oko 6 sati, doručak: kava, oko 12 h (marenda), na kraju posla, oko 6-7 sati  večera. Tako se jede danas i u SAD. Kakvo žvakanje po cijeli dan? S punim trbuhom ne možeš raditi. Nedavno sam nazočio bračnoj svađi, jer je muž došao doma, a ručak još nije bio gotov. Nije mogao pričekati pola sata, nego je demonstativno otvorio frižider i počeo jesti nekakve paštete.  Poput novorođenčeta koje plače za sisom!