Povratak gramofona i ploča

Iskreno osobno ne vidim nikakvu vrijednost danas u pločama ( u zvuku je više ni nema) osim toga da si slažeš police u dnevnoj sobi i objašnjavaš svima kako si cool. Prije da, kad je zvuk bio drukčiji, ali danas mi se više čini kao neka pomodna muha...

"

1. Entuzijasti napominju da stare snimke, koje su u studiju snimljene potpuno analogno i kao takve analogno prebačene na ploču, imaju najtopliji zvuk, bez gubitaka koji digitalni sustav ima samim konvertiranjem iz digitalnog zapisa u analogni zapis. Jer na kraju, u zvučnike šaljemo analogni signal. Ekstremni entuzijasti bi rekli da je to slično kao da gledate sliku Dalija uživo u galeriji, u odnosu da ga gledate na zaslonu mobitela.

"

Ovo baš i ne stoji.
Topliji zvuk znači ofarban zvuk, bilo kakva koloracija zvuka udaljava nas od originala.

Drugo, ploča nije original, original nije moguće kupiti, ploča je samo kopija otisnuta na temelju originala i samim time lošije kvalitete i to više lošija ovino o kojem se otisku radi.
Digitalne snimke ako se rade s originala sadrže daleko više informacija neko otisak ploče kji je moguće kupiti.
Znači isto kao što digitalni snimak ima gubitak ( u stvarnosti ga nema jer je rezolucija ako je pravilno skida s originala daleko veća od potrebne da se sve informacije prenesu dalje), analogni signal kod kopiranja ima daleko više gubitaka. Sama ploča nema frekvencijski raspon koji pokriva ljudski sluh (barem ove komercijalne snimke nemaju). 
Gledanje Dalija u galeriji nije isto, ploča je kopija isto kao digitalna verzija. Večina problema u audio lancu je zapravo radi analognog signala, ne digitalnog.

Imao sam priliku raditi direktnu usporedbu istog albuma s cda i ploče. Naravno ne zvuče isto. Ima zvuk ploče svoje čari to definitivno stoji , ali ako objektivno usporedim zvuk, cd verzija je daleko korektnija i preciznija.

I dalje kupujem ploce, nadogradjujem gramofon, iako zvuk nije bolji od digitalije, za to treba imato jako skup gramofon i zvucnicu (cca 3-4k eura na vise)

Zvuk je drugaciji, ton (boja) je svakako bolji od digitalnog, ali u vecini ostalih karakteristika zaostaje (slobodni pogledajte moj sustav u "Moj PC").

Ono zasto to radim - zadovoljstvo probiranja brdo ploca, novih i second hand, proucavanja sto je novog izaslo, sama kupovina, zatim "obred" slusanja; citanja cover-a, unutarnjih korica, dizanje i zamjena strane... sve to radim kada se (cesto) zasitim skrolanja po Tidalu i Qobuzu, gdje od toliko brdo muzike na kraju ne cujem puno jer uvijek preskacem na sljedece.

90% glazbe slušam .flac ili Youtube/Spotify, to je onako amo reći dnevno slušanje glazbe kada je ona u smislu nekakvog background noisea.

Ali kada idem aktivno slušati glazbu lijepo si složim atmosfericu, stavim ploču, zalegnem na kauč i uživam. Nemam nikakvog problema sa pucketanjem niti ičim sličnim, imam OK gramofon i pojačalo, ali i da se dogodi tu i tamo to mi je stvar štiha.

Htio si bas uzeti neki gramofon i krenut u to no vec nakon prve polovne ploce od 300+kn mi dosla muka! Neke stvari trebaju ostati pokopane zauvijek

U današnje doba kad je sve online, realno nema nekog benefita od kupnje CD-a ili ploce. Ali na primjer curi sam kupovao na poklon CD i ona ga drzi i dalje u foliji jer ima sve vec na mobitelu.

Ako cu kupovat opet za kolekcionarski poklon, uzet cu plocu radije, jer puno ljepse izgleda na zidu. A i za 10+ godina vjerujem da ce ploce bit puno vrednije nego CD, ako ce se CD uopce vise koristit. 

 Postoje i stare ploče. Ja sam negdje na 800 komada a ni jedna nije proizvedena nakon 1990 te.