Postanak života: RNK je ipak bila prva?

 Zapravo, evoluciju je vrlo jednostavno za shvatiti, jednom kad imaš funkcionalnu mašinu koju zovemo živa stanica. Živa stanica izgrađuje drugu stanicu, pa ta nova izgrađuje drugu , .... dolazi

do mutacija koje dovode do drugačijeg dizajna nove stanice pa i do novih organizama. Promjene koje donose prednost ostaju, pomjene koje donose nedostatke nestaju u procesu prirodne selekcije.

To je lako za shvatiti. Ono što ljudi ne mogu shvatiti, ili nisu toga niti svjesni, je da sve to funkcionira kad već imamo živu stanicu ili živi organizam. Znači, imamo funkcionalnu mašineriju u stanici,

uključujući DNK, sve te kompleksne mehanizme, programe, izmjene energije, tvari, informacija, gibanje, repliciranje, ... imamo nešto na čemu se evolucija može manifestirati.

Ali ovdje govorimo o nastanku života. Ovdje još nemamo funkcionalnu mašineriju žive stanice, imamo samo kemikalije koje nisu spojene u funkcionalne mašine. A vjerojatnost da se aminokiseline

nasumično spoje u funkcionalne proteine, pa ti proteini u funkcionalne mašine,pa te mašine u funkcionalnu stanicu .... statistička vjerojatnost je nevjerojatno mala i o tome nitko od znanstvenika ne želi govoriti. Niti milijarde milijardi godina, niti

tisuće ovakvih svemira sa svom materijom u njima nisu dovoljni da tako nešto dogodi slučajno s obziro na zakone fizike koje trenutno poznajemo. Možda s vremenom otkrijeno nove mehanizme u samoj srži materije, svemira i prostora  koji bi tako

nešto učinili statistički moguće, to bi bilo fenomenalno otkriće.

A život postoji. Ne postoji živa i neživa materija, već postoji materija spojena u kompleksne strukture koje su spojene u još kompleksnije strukture, koje tvore mašine koje troše energiju, uzimaju materiju i grade druge mašine.

To je život, biomolekularna nano mašina, koja radi, uzima materiju i energiju iz okoline (hrani se), kreće se, reproducira se, samodostatna je. To su u biti bio-nano roboti koji samostalno mogu graditi druge bio-nano robote. I to je život.

Večina ljudi to ne zna, ili ne može to prihvatiti.

 Ništa u evoluciji živih bića nije sporno. Živih bića. Evolucija se manifestira na živim bićima, jer ima DNK koji može mutirati, ima molekularnu mašineriju koja se može mijenjati, prilagođavati, replicirati, unositi modifikacije, pamtiti prošla stanja, 

funkcionalan informacijski sustav.... koji se razvija, postaje kompleksniji... evolucija na djelu :-)

Ali, kako je nastala ta mašina, informacijski sustav, svi ti mehanizmi, ??? Kemijska evolucija (nastanak života)  i evolucija živih stanica u kompleksnije žive stanice  su potpuno različite stvari, potpuno različiti koncepti,

gotovo neusporedivi, čak ih ne bismo smjeli zvati istim imenom, evolucijom.

Paradoks vjere tj. religije, jest da se temelji na cudesima, jer se bozanskom bicu dodjeljuju nadprirodna svojstva i sposobnosti - ali istovremeno se naucava kako za istinsko vjerovanje nije potreban dokaz.

Ali svrha Isusovih i Gospinih cudesa (kao i kanonizacije svetaca) upravo i jest istraga i dokazivanje cinjenja tih cudesa, npr. visegodisnje istrage o svetosti Medjugorja. Religija je najjaci manipulator stvarnosti, pa se najjaca poruka iz klase bozanstva - kako pojedinac mora vjerovati bez vidjenja rupa u dlanu, ipak humanizira na kasti podanika, pa Alojzije Stepinac mora proci kompleksu istragu podloznu ne samo dokazima vjere, vec i utjecaju Srpskog naroda i politike jer eto - u odluci o beskoncnoj svetosti bitan je sud politicke volje Aleksandra Vucica i SPC. A sto da su Srbi nestali kao Vikinzi i Vizigoti i Saraceni?

Stoga iz takvog nauka proizlazi i namjerna (ja bih rekao maliciozna) viseznacnost i religijska konotacija rijeci "kompleksan". U religijskom nauku ta rijec je nabijena, te ima konotaciju cudesa i nadnaravne inteligencije.

Samim time je religija uzurpirala znastvenu kvanitifikaciju rijeci kompleksan, koja u znanosti moze znaciti tek puku slozenost, ali u biti ne mora nikako podrazumijevati ikakvu posebnost, kamoli cudesa.

Dalmatinska gusterica je u odnosu na amebu kompleksan sustav, ali kvantifikacija i predodzba o posebnosti i cudesu je samo rezultat indoktrinacije i kulturoloski je uvjetovan, npr. kako RK Crkva klasificira svoje kanonike (blazeni i sveci), a takvo mjerilo posebnosti nema nikakvog pandana ni znacaja u drugim religijama. Stoga je gusterica u znanosti samo kraljeznjak, posebna po prilagodbi tom okolisu, ali kako je svaka jedinka prilagodjena svom okolisu - utu prestaje i njena posebnost.

Je li covjecja ribica "kompleksniji" sustav jer je prilagodjena tezem okolisu? Ili su ona ziva bica koja su otkrivena kod geotermalnih izvora na velikim dubinama "kompleksniji" jer su bolje prilagodjeni?

Koji je sustav "kompleksniji"?

Znanosti je to bitno do odredjene mjere, ali religija pokusava tu mjeru uzdignuti i jos dalje, pa rijec kompleksan biva nabijena i konotacijama posebnosti i inteligencije.

W16 motor iz Bugatti Veyrona je kompleksan, ali samo neznalici predstavlja nesto posebno. Osobi koja ga je dizajnirala to je bio samo jos jedan uspjesniji dan u uredu, jer eto ako bude ustrajan, biti ce i kompleksnijih motora, jer je vec i napravio W12, i W18. Ali u odnosu na APNov 6, bit ce da ovaj Bugatijev hoda po vodi i upravlja munjama.

Drugi bitni cimbenik u uspjesnoti indoktrinacije ovakvim vjerskim naukom jest ljudska uzasna nesposobnost predozbe prolaznosti vremena, pa se izumrle vrste ne shvacaju u kontekstu biosfere koja je zbog vanjskih i unutarnjih cimbenika gotovo u potpunosti nestala.

Uspjesnost vrste je takodjer ljudska kvantifikacija, apsolutno nebitna u pojmu svemira i okolisa. Je li ijedna izumrla vrsta bitna? Iz pogleda empaticnosti jest, ukoliko je sprijeciv ljudski utjecaj uzrok izumiranju, ali iz pogleda biosfere je nebitan. Susno razdoblje moze uzrokovati izumiranje osjetljive vrste, pa sva empaticnost nema znanstvenog utjecaja na tu "uspjesnost". Pcele i ptice su bitne - ali cisto iz korisnosti nasoj vrsti. A dodo ptica?

Uspjesnosti i posebnost vrste je genijalan manipulator empatijom, pa su ovcica, magarac i beba koja kasnije hoda po vodi izvrsni alati treniranju jedinki ka podcinjavanju pogledu na svijet u kojem postoji klasa boljih i losijih. Ali kako se u te klase ubrajaju trakavice, krpelji i ostali paraziti? Tko je po intelignetnom dizajnu uspjesniji? Covjek, izabran od boga, napravljen na sliku boziju, sluga bebe koja hoda po vodi, ili trakavica koja svojom uspjesnoscu ubija tog izabranika, ali i osigurava nastavak svoje uspjesnosti?

U kontekstu vjere i protoka vremena, namece nam se misljenje da je jedina svrha "uspjesnosti" i "kompleksnosti" pojava jedinke nakon 14 milijardi godina razvoja okolisa, koja vibracijom sustava misica prozivede zvuk koji je shvatljiv kao "slava tebi Kristu". Sva ostala "uspjesnost" je nebitna, kao i cinjenica da smo produkt slucajnosti - jer tocno ovakav kontekst se mogao dogoditi i ranije, ali i kasnije, ali i moguce je da se nije morao dogoditi (u jednom trenu genetski materijal danasnjih homo sapiensa je bio jako malen i neka prirodna katastrofa je mogla anulirati taj tijek razvoja). Nebitna je i cinjenica da svojom uspjesnoscu utjecemo i na evoluciju onih bica koje zive u nasem okolisu, pa se zohari i stakori vec vidljivo prilagodjavaju ljudskom utjecaju.

Stoga rijec kompleksan u kontekstu znanosti i vjere nemaju isto znacenje, tj. vjera manipulira konotacijama kako bi sebi dala znacaj.

Zcindori kaže: "Život je samodostatna, funkcionalna nano-bio-molekularna mašina sposobna samostalno uzimati materiju i energiju iz okoline, koristiti ju za rad, kretanje, te za izgradnju drugih funkcionalnih nano-bio-molekularnih mašina." No dobro, to bi bila još jedna definicija, po mom ukusu malo predugačka. No što ako se napravi stroj, robot s takvim svojstvima - hoće li i on biti živ? Eto, u antici su mislili da je sve što se samo od sebe kreće živo - pa je i sunce bilo živo (jer ga nitko ne gura po nebu). Vašoj definiciji nedostaje još jedno važno svojstvo živog, a to je da može evoluirati. 

Ako ja kazem da A postoji, a ti kazes da A postoji zbog cilja - ti moras definirati cilj.

No, moja tocka u izjavnoj recenici je inkluzivna, ali i dovoljna, u mjeri da dopusta promjenu recenice, ali i da sama po sebi ima dovoljno konteksta kako bi bila i dokazljiva i znanstveno validna.

No, kad ti na to nadodas - zbog cilja - ti ne samo da moras definirati cilj, vec moras i definirati kako taj cilj utjece ili uvjetuje postojanje toga A.

 Ti želiš filozofirati. A pitanje je jednostavno. On je naveo cilj. I to s tvrdnjom da ga nema. Ja se samo pitam: kako baš znamo da ga nema? Okrećem se svuda oko sebe i svuda vidim uzrok-posljedicu(cilj). I jednostavno pitam od kuda sada vuče ideju o nepostojanju uzroka i cilja i kako smo došli do spontanog događaja? Na njemu je teret argumentiranja tvrdnje.

 Ovo je kristalno jasan primjer kako je vjera i religija uzurpirala cak i jezik i ljudsku komunikaciju. Ovakav nivo manipulacije iskrivljavanjem znacenjima rijeci moguc je samo u totalitaristckim organizacijama drustva.

Kad je kazem slijedecu recenicu:

- Banana postoji.

Gdje se tu spominje cilj? Gdje se tu spominje da nesto drugo postoji ili ne postoji? Implicira li moja recenica da ne postoji ananas? Implicira li moja recenica da banana postoji zbog papaje?

Tvoj religijski cilj "Slava tebi Kristu" nije postojao u trenutku u kojem je ucinjena distinkcija homo sapiensa od ostalih homo vrsta. Samim time je cilj naknadno uveden u recenicu, ali ga TI retroaktivno nameces cjelokupnom razvoju.

Moj cilj se razlikuje od tvoga (u smislu da ja cilja nemam (apsolutna i najpreciznija nistavnost), dok ga TI vidis), samim time, nisu isti i samim time ti sva logika pada u vodu.

Moja recenica:

 - Ja postojim.

NE IMPLICIRA nista, niti JA ZELIM ikakav cilj. Tvoje "vidjenje" cilja je indoktrinirana automasturbacija, autosadizam i automazohizm, kao i autonarcisizam i autoegoizam, u cilju retroaktivnog davanja samosvrhovitnosti svojem postojanju preko jezicnih vratolomija i iskrivljenja potrebe za empatijom. Meni je cinjenica da postojim - DOVOLJNA.

U kontekstu vremena, ja, pa i ljudi kao vrsta su sasvim nebitni, jer kao sto je biosfera bujala milijardama godina, tako bi i nastavila bez nas, kao sto je nastavila i bez dodo ptica, i kao sto Šrilankanski slon nema utjecaja na Velebitsku floru i faunu, a tako ni izumrle vrste nisu unistile biosferu, dapace moguc je i pozitivan efekt, pozitivan u smisli povecanja broja drugih jedinki.

Ja UOPCE nijednom rjecju ne spominjem cilj. Nebitan je, taj pojam u mojem postojanju ne postoji. Ne dokazujem ista, ne obaram ista, tvoj cilj je meni najpreciziniji pojam APSOLUTNO NICEGA tj. sama definicija rijeci nista.

No kako ti kazes:

TI MORAS DEFINIRATI STO VIDIS

Jasnije?

 Izgleda da ipak život nije tako lako definirati :-) U pravu si, samoreferirajuća definicija, a ni definicija mašine nije jasna :-)

Izmiješaš jednostavnije kemijske spojeve i oni se kemijskim reakcijama spoje u složenije kemijske spojeve, kemija.

Molekule katalizatori, samoreplicirajuće molekule, proteini, enzimi, uzimaju materiju i energiju iz okoline i izgrađuju druge spojeve, molekularne mašine (izgrađuju).

Kad te molekularne mašine staviš pod kontrolu programa, informacijskog sustava unutar zatvorenog sustava (stanične stijenke) onda dobišbio-molekularnu mašinu gdje su kemijske reakcije

upravljane i kontrolirane programom, gdje se informacije izmjenjuju sa vanjskim svijetom ( izvan stanične stijenke), gdje kemijske reakcije više nisu posve nasumične, već su kontrolirane sa svrhom da sustav

ostane funkcionalan, da se prilagođava okolini, da se regenerira i popravlja, i da se replicira. Taj informacijski sustav(program) koji time upravlja u stanici je "bio" u bio-molekularnoj mašini :-)

 Ti si u priču uveo olovku, tipkovnicu i automobil, ali ja ne smijem kamen i oblake?

Koja je razlika između nastanka kamena i neke molekule koja se može replicirati? Oboje je nastalo kao posljedica okolnih uvjeta, ali nije bilo cilja pri stvaranju. Pistoji li cilj pri bilo kojoj kemijskoj reakciji? Postoji samo težnja atoma da dovedu vanjske ljuske u ravnotežu. Uzrok svakog događaja je debalans energije, a 'cilj' je postići stabilno stanje u skladu s fizikalnim zakonima, ali to nije cilj u smislu ove rasprave. Priroda nema ciljeve, a posljedica i cilj nisu isto.

 Pobrkao si pojmove, naravno da postoji posljedica, svaki uzrok ima svoju posljedicu. Cilj je nešto drugo, on implicira volju, a za to mora potojati osoba. Znači postojanje bilo kakvog cilja u doba dok nije bilo života zahtjeva neko biće za koje nemamo nikakvih indicija da postoji. Vjerojatno ti je poznato da je nemoguće dokazati nepostojanje nečega, pa je dokaz o postojanju cilja i osobe koja je imala taj cilj ipak na tebi. Ono što znamo je da prirodni zakoni omogućavaju kemijske reakcije potrebne za postepeno usložnjavanje molekula i s te točke smo mi posljedica, ali nismo cilj.

 Ovakvo razmišljanje je rezultat pogrešnog predstavljanja i pojednostavljivanja DNK kao nekog informatičkog zapisa.

DNK ne radi ništa što ne rade druge molekule. Svaki atom i molekula imaju određeni kemijski afinitet, tj. pokušavaju se spojiti s drugim elementima ili spojevima ovisno o tome kako su građeni, tj. koliko elektrona imaju viška ili im fali za ravnotežu. Ukoliko se nađu pored nečega što im odgovara spojit će se, ali recimo pri povišenoj temperaturi ili utjecaju svjetla ta se veza može i raspasti. Tako dobiješ molekulu koja na sebe nakupi nekoliko drugih atoma/molekula, koji se i međusobno povežu, a kada se zagriju cijela ta skupina otpadne, samo ne kao pojedini atomi, nego kao nova molekula, a ona prvotna molekula kada se rashladi (dan/noć) će ponovo 'tražiti' nove atome. I to ti je 'mašina', koja proizvodi nove molekule i ima 'upisan' kod da proizvodi baš takve, ali taj kod je samo ekspresija njenog unutarnjeg dizajna, koji je opet potpuno prirodan. 

I takva spajanja i raspadanja se događaju svakodnevmu o ogromnom broju i s različitim molekulama, koje onda proizvode nove molekule, dok pod nekim utjecajem (temperatura, tlak, visika koncentracija nečega...) se ne stvori molekula kakve do sada nije bilo, sve po fizikalnim i kemijskim zakonima. Ta nova molekula ima nova svojstva i privlači opet drugi tip atoma i može proizvest novi tip molekule, ili se može povezati s nekom već postojećom i imati potpuno nova svojstva. I ta nova molekula ima novi 'program', jer se ponaša različito, ali nitko nije napisao taj program, nego su samo bili potrebni određeni uvjeti da nastane nova molekula.

Dakle, 'program' je prirodno ponašanje svih molekula, a njihovo nastajanje je moguće spontano, pa je i taj 'program' spontano nastao, to se zove usložnjavanje materije i prirodan je proces. Događa se relativno rijetko, ali uz enorman broj svakodnevnih kemijskih reakcija na cijelom planetu, kroz par milijuna godina se ponekad dogodi. 

 Usložnjavanje materije nije sporno. I ne želim tvrditi da je bilo tko "pisao nekakav program". Mene samo intrigira taj interni ustroj onog sto danas zovemo "živa stanica". Očito je da to nije samo skup nasumičnih reakcija složenih molekula, već je to upravljani sustav sa povratnim vezama koji kontrolira kemijske procese. Ne samo da kontrolira,

već se svim silama trudi da opstane, da se regenerira, da otklanja kvarove, da se replicira, ... Taj "program" je daleko složeniji od "prirodnih programa molekula".  A DNK u stanici ni ne smije ništa raditi :-) Zapravo postoje cijeli mehanizmi koji se svim silama trude da se ništa ne dogodi sa DNK molekulom, da se ne pokvari, inaće eto problema.

Čak se na kraju kromosoma(na krajevima DNK lanca) nalaze telomeri koji štite krajeve DNK kod replikacije. Tako da mi današnja DNK jako izgleda kao informatički zapis :-) , sa mehanizmima za otkrivanje i popravljanje grešaka, sa redundancijom u zapisu, ... A na pozicijama u DNK koje zovemo geni se nalaze informacije o tome kojim redosljedom

treba spojiti aminokiseline da se napravi određeni protein. Na drugim pozicijama se nalaze "prekidači" za određene gene. Na nekim drugim pozicijama se nešto zapisuje, bilježi ??? Sve to jako sliči onome što danas zovemo "informacijska tehnologija". I sve se to formiralo prirodnim mehanizmima ? Moguće, ali ipak se čovjek zapita, kako :-)

 Googleaj koncept God of the gaps...

Samo zato sto nesto nema objasnjenja, pogresno je objasnjavati nekim kreatorom ili Bogom...jer kako idemo kroz vrijeme ti koncepti kad-tad se znanstveno objasne. To je npr. kocilo Newtona i Laplacea ali ne i Einsteina. Medutim naucili smo da je iz Boga je uvijek dobro traziti inspiraciju za znanstvena otkrica i tako je i moderna Crkva s trenutnim Papom to prihvatila.

 Ma, uopće me ne zanima gnoseologija.

Uglavnom razmišljam o etici (uglavnom o podgrupi > hedonizam) 

Na logomahijskim temama kao što je ova nastojim biti lapidaran...  

Ili da pojednostavim; "zaboli me ona stvar".