NASA će platiti SpaceX-u da bombardira asteroid

- 'plastičniji' opis, kao bilijarske kugle, teoretski možemo kuglu poslati bilo gdje ako pogodimo odgovarajuće mjesto, odgovarajućim predmetom/masom/kutom..

problem što to nije bilijarska kugla nego nešto random, gustoća-kompaktnost-oblik ... i mada je poželjno testirati, kao s eksplozijom bombe, možda izazovemo problem, pri čemu nas jedino statistika spašava (kao 'neće nas..') .. i po tome se rizik isplati, tj bolje nešto probati-pokušati nego kad do tog dođe paliti svijeće i nadati se čudu-sreći. Ako opet sve (u oba scenarija) svedemo na sreću, tad je ovo sasvim prihvatljivo, logično.. i čak ne očekujem pogodak iz prve. Rezultati kakvi god bili bit će važni za idući pokušaj a ljudi kad nešto žele, tad to i naprave. Sreća vs fizika, nije SF komedija-parodija ali i na tu temu bi se moglo još raznih brucewillisa nasnimati.. možda ćemo se spasiti astoerida no to ne znači da se na kraju nećemo oženiti nečijom kćercom.. a sreća je ponekad stvar tumačenja.

-i loš rezultat je zapravo 'dobar', tj svaki rezultat (točan-netočan) nas vodi korak dalje, do rješenja. Tak da, ovaj put misija ne može 'promašiti'.. ili ćemo baš biti pehisti ... (u oba moguća scenarija) :))

 To ti je isto kao da kazes da ce se biljarska kugla samo zarotirati ukoliko ju bijelom kuglom pogodimo bilo gdje osim tocno u centar!? Naravno da to nije tako, ako je pogodimo i sa strane, ona ce promijeniti svoju putanju, ali istodobno dobiti i rotaciju. U svemiru je to jos naglasenije posto je vakuum i nema trenja, pa ce skretanje asteroida sigurno biti moguce, pitanje je samo kolika energija treba za tako nesto i koliko veliki asteroidi se mogu preusmjeravati.. 

- daleko veći problem od oblika je gustoća-čvrstoća.. stijena-prah.. i tad i efetkt pogotka-ekspozije-guranja.. kao i centra mase kad se to izračunava. Što je tijelo veće, lakše izračunati je jer masa radi svoje, (zemlja-mjesec..) no asteroidi su milionima puta manji i ... zapravo ništa o njima ne znamo, tj ako vidimo jednog, ne mora imati ništa sličnog s idućim..

zapravo jedino logično za prvi pokušaj je upravo pokušati eksplozijom uz objekt, skrenuti ga.. ne pogoditi-sletiti-zakvačiti-gurati... eksplozija uz-blizu objekta ga može skrenuti, sve ostalo je daleko teže i pitanje površine-oblika-gustoće (previše faktora..). Ono što se tad navodi kao loša strana je npr razbijanje na više manjih objekata, tj umnažanje problema...

-to nije problem tj tijelo neke mase može ulaskom u zemljinu atmosferu sagoriti, što je veće postoji veća opasnost da će dio doći + tad i sama masa koja daje kinetičku energiju tj bigbang.. a ako se podjeli u više manjih, možda već atmosfera obavi posao. Tako da je to svakako bolja opcija nego jedan veći objekt. Ako ga skrene, super, ako ga rascjepka i to je ok.. bez tog je samo 'molitva'..

 
Ti govoris o savrsenom prijenosu energije (tj maximalno dobiveno) ali cak i da lupis 20-30% of center mass i dalje ces imati promjena putanje sa nesto rotacije. Usudio bi se reci da je puno teze pogoditi satelit i dati mu samo rotaciju a da mu putanja bude totalno ista.

povežemo li ovu temu s cajkama, imamo:

ne brine se NASA

kolika je masa

jer Musk će da puca

i kamen razbuca

(ref.)

space x, space x

to je naša snaga

otići će astroid

kod crnoga vraga

(harmonika solo)

šesetpet miljuna

musku vreća puna

bit će i za belo

i svemirsko telo

(ref., harm., fejd aut)

 2 i pol tone?

Ako se nalaziš na površini Sunca onda ti treba brzina od 618 km/s da bi napustio sunčev sustav. Dakle ništa što se kreće brzinom od 50 000 km/s ne može biti u sunčevom sustavu. Ako je ikad nešto i postojalo, davno je otišlo. 'Oumuamua koji odnekud došao u sunčev sustav i na putu je da ga napusti ima brzinu od "samo" 26,33 km/s.

A i kad bi nešto tom brzinom uletilo u sunčev sustav teško da bi ga mogli i poškakljat. Tako će Parker Solar Probe (najbrža stvar koju su ljudi ikad napravili) imati najveću brzinu od 191 km/s, a to teško da je dovoljno za poškakljat nešto što se kreće 50 000 km/s. 

 bolje bi bilo da roknu koju probojnu ili pancirnu nuklearnu granatu i nema širenja udarnoga vala 

 ... i odmah potom navedeš tijelo koje je nedavno projurilo s 50% te brzine. Halo? Itekako je moguće da dođe tijelo i to puno većom brzinom od te. Ili tijelo s manjom brzinom ali većom masom - isti rezultat. Poanta koju su očito mnogi promašili, je ta da je energija tog tijela tolika da mu ne možemo ništa, osim gledati kako se približava. Kakve veze s time ima brzina ispaljivanja za napuštanje solarnog sustava? Isto kao i baljezgarenje o nečijem znanju fizike dok nema ni svih veličina, ni eksperimenta (bar teorijskog), ni postupka ni izračuna. Nemojte misliti da prijeti opasnost samo iz Kuiperovog pojasa, dolaze stijene "nenajavljeno" kao ova nedavno.  Mi zapravo ne vidimo ta mala tijela i svako nam je iznenađenje. U budućnosti, u svojoj rotaciji oko centra Mliječne staze Sunčev sustav naići će na gušće i turbulentije dijelove galaksije, a slijedi i sudar s Andromedom. Ko (po)živi pričati će :)

A koliko je naša kultura zapravo svađalačko-vrijeđalačka dokazuje ruganje meni i mojem znanju fizike. I to od ljudi koji valjda ni desetinu fizika nisu završili u usporedbi s onim kome se rugaju. Navikao sam na to. Na fakultetu sam pitao profesora kad mi nešto nije bilo jasno, i odmah kolege "buu, kako to ne znaš glup si". Neki bi nakon toga prestali pitati i počeli kimati glavnom glumeći "sve mi je jasno". Takvih je mnogo, važno je uklopiti se i ne ispasti glup. Ali ja sam nastavio pitati jer sam želio naučiti. Meni je bilo važno naučiti, i po cijenu trpljenja ruganja okoline zato što želim učliti. Zapitajte se kakva je to okolina koja se ruga učenju. Došli su ispiti. Ja sam prošao s izvrsnim ocjenama, a ovi koji su se rugali uglavnom nisu. I govorili su "ovo je nemoguće proći, ruši te čim te vidi". Naučiš, ako znaš - prođeš, nema tu puno filozofije.