Sve dok se bulji u mobitel, ne pazi se na okolinu.
Oštrina uma opada, može vas netko i naguzit dok vi buljite u mobitel.
Stari grci ne samo da su maštali o idealnoj državi, nego su joj se i dosta približili, jedino što oni nisu imali AI, nego su imali žive robove. Dođe na isto.
Tehnologija nam je trebala olakšat život u smislu da se možemo posvetiti stvarima za koje nismo imali vremena. Realnost je da je iskorištena za prodaju, kontrolu mišljenja i kontrolu masa.
A što se tiče razmišljanja, apsolutno ima ogroman utjecaj na znanje, razmišljanje pa čak i inteligenciju. Kad imaš toliko informacija na dodir prstom ne trudiš se više ni pamtiti. Dovoljno je izvući podatak (točan ili netočan) iskoristiti ga u trenutku i zaboraviti. Dok se sjetim da sam morao ići u knjižnicu, tražiti knjige kroz index kartice, pročitati knjige, zapamtiti podatke (i zapisati), te razmisliti o pročitanom. Ali to znanje je ostalo, nije isparilo sa gašenjem ekrana na mobitelu. I čitao sam 3-4 knjige na tjedan još od svoje 12 godine.
Danas mi svi podaci samo prelete na ekranu, nemam strpljenja čitati dokumentacije, uputstva i slično. Učim na pokušaju i pogrešci i iskustvu 
A dobro jutro, kako bi se reklo... Ljudi imaju krivu predodžbu da će čovjek slobodno vrijeme koje je dobio zahvaljujući tehnologiji iskoristiti kvalitetno i eto, radeći ono što želi ili voli.
Stvarnost je takva da su ljudi lijeni i skloni glupostima. Većina. Isto tako, dokonost je opasna i tjera čovjeka na gluparije. Rad je potreban, pa i fizički, a ne samo intelektualni.
Drugo, svaka civilizacija stremi ka nekakvoj savršenosti, a nama bi se moglo dogoditi da nas želja za lagodnim životom uništi.
kad vidim naslov koji započinje s "da li" (
), znam i odgovor: očito, jest. 
zaglupljuje tehnologija. prije nekoliko dana morao sam opet odraditi opsežno psihološko testiranje, šokiran sam rezultatima. stvari u kojima sam rasturao postale su mi naporne, koncentracija i memorija se srozale u neke prosječne vrijednosti a strpljenje više ni nemam, sve mora sad i odmah inače odoh dalje. jedino inteligenciju, intuiciju i apstraktno razmišljanje za sada nije diralo.
usporedivši te rezultate sa prijašnjima točno se vidi u kojem smjeru idemo. ako sam pao ja, koji sam posljedica bio svjestan jer sam uz tehnologiju rastao, što može očekivati netko koga ta tehnologija - odgaja?
Svi ti filozofi, od Platona do Marxa, polazili su od sebe. Nemaš briga, imaš vremena, pa što ćeš onda s njime? Povestiti se učenju, istraživanju, misaonom radu. Riječ škola ima korijen u grčkoj riječi koja znači dokolica. No koliko je ljudi takvih? Koliko ima ljudi koji misle ili hoće misliti o bilo čemu? Jako, jako, malo - možda 2-3 % pučanstva. Ostali ne znaju što će sa slobodnim vremenom, pa se kartaju, piju, drogiraju se, prežderavaju se, tračaju, maltreteiraju svoju užu i širu okolinu, tuku se. Kako nestvarno zvuči onaj zahtjev iz 19. stoljeća na osmosatno radno vrijeme: "Osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati kulturnog uzdizanja". Tko se danas "kulturno uzdiže" - iako mu za to preostaje mnogo više vremena od onih "osam sati"?
naravno da da.
rezultat se vidi (iz drugog ugla) svaki dan: antivaxxeri, domovinski pokret, narod.hr. neogranicen internet sa ogranicenim intelektom i smartphoni za mase po 500kn.
Da li nas je vrhunska tehnologija oducila od razmisljanja?
2 reda nize clanak za aplikaciju
Never think! - neiscrpan izvor memea i zabavnih filmica
Svi ti filozofi, od Platona do Marxa, polazili su od sebe. Nemaš briga, imaš vremena, pa što ćeš onda s njime? Povestiti se učenju, istraživanju, misaonom radu. Riječ škola ima korijen u grčkoj riječi koja znači dokolica. No koliko je ljudi takvih? Koliko ima ljudi koji misle ili hoće misliti o bilo čemu? Jako, jako, malo - možda 2-3 % pučanstva. Ostali ne znaju što će sa slobodnim vremenom, pa se kartaju, piju, drogiraju se, prežderavaju se, tračaju, maltreteiraju svoju užu i širu okolinu, tuku se. Kako nestvarno zvuči onaj zahtjev iz 19. stoljeća na osmosatno radno vrijeme: "Osam sati rada, osam sati spavanja, osam sati kulturnog uzdizanja". Tko se danas "kulturno uzdiže" - iako mu za to preostaje mnogo više vremena od onih "osam sati"?
uvijek je taj postotak željnih znanja bio sličan. 2-3%. promijenio se drastično odnos onih koji rade da bi održali sustav (hrana, energija...), kojih je nekad bilo 95% a danas manje od 5%, ostali rade uzaludne i beskorisne poslove.
najveća je razlika u prilici da se probiješ u onih 2-3% mislilaca. nekad si za to morao biti leonardo a danas ju ima svatko i baš nitko nema izgovor da nije uspio jer mu tata nije plemić.
Manje posla, više slobodnog vremena
Pitanje nije toliko dramatično ni apstraktno kao što zvuči. Razmotrimo problem iz ovog kuta: kroz dosadašnju povijest, povremeni tehnološki koraci su doista "razdrmali" život kakav se do tada poznavao. Uzmimo samo prva tri očita: perilica rublja, traktor i hladionik su kumulativno zacijelo uštedili čovječanstvu bilijarde radnih sati koji su se stoga mogli preusmjeriti na nešto drugo, u pravilu ugodnije, što pak ima čitav niz svojih društvenih prednosti.
mda, što dalje odmičemo, to je tehnološki napredak veći, reklo bi se da moramo sve manje raditi
zanimljivo da se pak zadnje smanjenje radnog vremena zadržalo u 19. stoljeću kad se počeo uvoditi 8-satni radni dan
od 19. stoljeća, usprkos najvećem tehnološkom napretku ikad, po pitanju radnog vremena nismo mrdnuli nikud
Vrlo dobar i zanimljiv tekst kao i uvijek sa strane gosp. Otona.
Sami tekst tjera na razmišljanje. Koliko godišnje pročitate knjige, znastvenih članaka, koliko vježbate svoj mozak sa matematikom, developanjem, itd?
Koliko držite do svoje tjelesne kondicije?
Jel 'tjerate tijelo da služi vama ili vi ste vi rob svoga tijela?
Tipični Weltschmerz generacije koja je na izmaku s idejama pa ispada da nas vatra, kotač, vjetrenjača, parni stroj, struja i računala zaglupljuju jer je "prije" uvijek bilo bolje. Više nas ne vesele novi Windowsi, pa ništa više nema smisla.
Dobar tekst ima istine u tome, vidio naslov skrolo i na prvu preskočio čitanje previse posla...
negdje sam pročito da etika debelo kaska za tehnikom i dosta u tome grmu leži zec.
Ovdje se polazi od pretpostavke da je nekakva "tehnologija" kriva i da su sami korisnici krivi za ovakvo stanje stvari.
Ali drzave i kompanije intezivno rade na tome da sadrzaj i njegova konzumacija bude sto zarazniji i uposljavaju timove psihologa za dizajniraju aplikacije/servise za maksimalnu ovisnost. Ako obican pleb ne obraca pazanju na to, vrlo je laku upasti u spiralu skorlanje, klikanja i gledanja.
Ovdje se polazi od pretpostavke da je nekakva "tehnologija" kriva i da su sami korisnici krivi za ovakvo stanje stvari.
Ali drzave i kompanije intezivno rade na tome da sadrzaj i njegova konzumacija bude sto zarazniji i uposljavaju timove psihologa za dizajniraju aplikacije/servise za maksimalnu ovisnost. Ako obican pleb ne obraca pazanju na to, vrlo je laku upasti u spiralu skorlanje, klikanja i gledanja.
Korisnici sada imaju izbor. Kada moraš kopati u rudniku 12 sati svaki dan onda nemaš izbor.
Stvar je u tome da se većina kad se suoči s obiljem vremena izgubi, ili im je dosadno, ili rade gluposti. Za takve se onda izmišljaju razne bezvezne zanimacije. Evo, upravo traje Evropsko prvenstvo u jednoj takvoj. No tko ima pametnije ideje ne mora gledati reklame za pivo, prekidane nogometom i 'stručnim analizama', nego se može baviti njima.
Problem je s djecom, koja bivaju odgojena od Tik-Toka, Baka praseta, Instagramuša i Mog brata Roberta također, pa ne razviju potencijale. Za to su naravno uglavnom krivi roditelji.
U 'onoj' zloglasnoj tvorevini za djecu su postojali klubovi tehnike i razne druge od države sponzorirane aktivnosti. Danas je država prepustila da se kompanije na tržištu nadmeću za dječju pažnju.
Ne živimo u bezklasnom društvu, ali se klasa ne stječe rođenjem nego stranačkom iskaznicom.
Tipični Weltschmerz generacije koja je na izmaku s idejama pa ispada da nas vatra, kotač, vjetrenjača, parni stroj, struja i računala zaglupljuju jer je "prije" uvijek bilo bolje. Više nas ne vesele novi Windowsi, pa ništa više nema smisla.
This kind of world view was widespread among several romantic and decadent authors such as Lord Byron, Oscar Wilde, William Blake, the Marquis de Sade, Charles Baudelaire, Giacomo Leopardi, Paul Verlaine, François-René de Chateaubriand, Alfred de Musset, Mikhail Lermontov, Nikolaus Lenau,[3]Hermann Hesse,[4] and Heinrich Heine.[3], Ajar
Ajd, za razliku od HR Wikipedie, ova ingliš barem raspolaže točnim informacijama
Ovdje se polazi od pretpostavke da je nekakva "tehnologija" kriva i da su sami korisnici krivi za ovakvo stanje stvari.
Ali drzave i kompanije intezivno rade na tome da sadrzaj i njegova konzumacija bude sto zarazniji i uposljavaju timove psihologa za dizajniraju aplikacije/servise za maksimalnu ovisnost. Ako obican pleb ne obraca pazanju na to, vrlo je laku upasti u spiralu skorlanje, klikanja i gledanja.
True that.
Uhvatim se u rijetkim trenucima opuštanja u razmišljanju - čemu sve to, kako dalje, što sa sobom, moram se kulturno "uzdignuti" i nekog vraga korisnog pročitat, naučit i savladat, i zapnem u bootloop, pa da oslobodim mozak upalim prvi cat/dog compilation i cerekam se ko idiot pola dana, pa kad skužim koliko sam zaglibio, i kakva sam propalica, prebacim na neke fail kompilacije da me oraspolože, i ne žalim za ničime.
Svaki.Jebeni.Put.
(idem sad izvesti neki Turingov test sam na sebi, više uopće nisam siguran jesam li čovjek ili AI na treningu i filanju baze )
Edit: bolje da nisam, idem se ubit
Kruha i igala...
Ja rekoh
Ljudi jesu rođeni u klasama. Mi imamo dvije klase: one koji imaju i one koji nemaju. Pritom se oni koji imaju dijele u podklase: koljenovići i skorojevići. Rat i politika stvorili su ogroman broj skorojevića.
Ma sve im je to od mobitela
cak i japanci kontempliraju o tome, onda znas kolko je sati :D
Za nas koji smo odrasli na Dial Up-u "zime nema". Ovoj novoj generaciji (ili staroj koja se tek uči informatičkoj pismenosti) - nek im je bog na pomoći.
U 'onoj' zloglasnoj tvorevini za djecu su postojali klubovi tehnike i razne druge od države sponzorirane aktivnosti.
Ne živimo u bezklasnom društvu, ali se klasa ne stječe rođenjem nego stranačkom iskaznicom.
kad povežeš tvoja dva posta, valjda ti je jasno otkud je potekao takav način ulaska u višu klasu
nažalost, od bivše smo države pokupili samo takve loše stvari, one dobre poput brige o radnicima smo '91. ostavili u povijesti
cak i japanci kontempliraju o tome, onda znas kolko je sati :D
Da Japan se bori sa omladinom koji namjerno ne žele da napreduju jer su vidjeli kako njihovi očevi prolaze. Najvrednija nacija, najčišća država na planeti, sve što piše "made in japan" kažeš - amen ali opet najveća stopa samoubistava - 10.000 godišnje, iako imaju 100.000 stogodišnjaka (najdugovječnija nacija, prosjek 82 godine).
Kada sam studirao profesor matematike mi kaž da je na US univerzitetima studentima najteže ustati. I nedavno (par univerziteta) su produžili da umjesto primjerice 08h idu na predavanja da krenu u 09h i rezultat je bio očit: 20% veća prolaznost.
U Norveškoj postoji zakon da ako si donio neki papir u neku državnu instituciju (primjer matični list rođena) više te niti jedna institucija ne smije pitati za taj papir - jer su se ljudi digitalizirali. Kod nas traže smrtovni list svakih 6 mjeseci, neki dan kolega poludio.. rekao "odo ja prvo da provjerim da li mi je otac ustao iz gorba".
O Bosni dođeš doktoru i on te pita tko ti je ovo propisao.. ja jednom rekao "bravar jedan, dobro radi ograde, mogu vam preporučiti ga".. Žena me pogleda kao da sam ju ošamario i nešto reče kao "koga praviš budalom".. a ja njoj "šta ja znam tko mi je propisao, nisam doktor, to ste vi, uzmite i čitajte taj nalaz, ako niste sposobni raditi svoj posao biro je pun mladih doktora". Ušuti se i mrmlja.
U Švedskoj niti jedna državna institucija (nova koja se otvori ili stara koja se preuredi) više neće biti u glavnom gradu - eto ti čiste formule da procvjetaju okolni mali gradići jer pored te institucije niknut će i apoteka i pekara i brza ishrana kafići i sl..
Kod nas nabili sve institucije za grad od 120.000 stanovnika na 4 kvadratna kilometra i nemaš niti gdje parkirati auto niti doći na red.
U Švicarskoj daichman (drugačije se zove) je na nekom brdu i još jedan mini shoping. Ako ćeš u općinu nazoveš danas i najviš se sutra, dobiješ mailom termin.
Kakvi mi, za nas je Zair - Švicarska, što bi to rekao Informatičar Starog kova.
Još davno René Descartes je rekao: Mislim, dakle jesam. Na nama je da odlučimo hoćemo li biti ili nećemo.
Tipični Weltschmerz generacije koja je na izmaku s idejama pa ispada da nas vatra, kotač, vjetrenjača, parni stroj, struja i računala zaglupljuju jer je "prije" uvijek bilo bolje. Više nas ne vesele novi Windowsi, pa ništa više nema smisla.
realno... ima li netko na ovome forum a da ga vesele novi windowsi i da nije 13 godina star...? Jedva su ove pokrpali donekle...
