Kriza tamne tvari: gdje (ni)je izlaz?*

Nemreš mi napisat ovakav članak, pa ovo više pitanja otvara nego zatvara!

AaaaaaAAAaaaaaAAAAAAAaaaaaaaaaaaAAAAAAaaaaaaaaaaAAAAAAAAAAAAA!!! 

Crne rupe imaju određena svojstva i, u kontekstu trenutno općeprihvaćenih teorija (GR/QM) ne može se sva tamna materija objasniti crnim rupama.

Pratim Sabinu već neko vrijeme na youtubeu i mogu reći da zna puno stvari objasniti tako da ju prosječan čovjek može razumjeti. Zanimljiv mi je njezin stav kako za sada nema smisla raditi veći LHC jer ne postoje dovoljno uvjerljivi dokazi niti teorije da bi taj veći LHC mogao otkriti nešto novoga. Po njoj je bolje ulagati u neke druge manje projekte. Također je zanimljiva njezina kritika o tome kako su fizičari u izmišljanju novih teorija uvijek vođeni nekvom simetrijom, uređenošću i ljepotom, a nema nikakvih naznaka da takvo što "u pozadini" postoji. No pitam se, ako se "u pozadini svega" nalazi totalni kaos, što bi onda uopće fizičari po pitanju njega mogli napraviti. Bili bi praktički beskorisni. Tako da je ipak logično da fizičari traže nekakvu uređenost pa da onda to mogu opisati matematičkim formulama. 

 Nije naveo da su otkrivene galaksije bez tamne tvari koje otvaraju još više pitanja.

Takvi što drkaju na duhovnost, dolaze kod mene redovito u trgovinu po malu vodku, ili mali pelinkovac. 

 Autor je napisao da hipoteza mora biti opovrgljiva odnosno da mora postojati način opovrgavanja hipoteze, a ne da hipoteza mora biti opovrgnuta. Rezultat opovrgavanja može biti opovrgnuto ili potvrđeno. Uzmi npr. interpretacije kvantne mehanike, ima ih više, sve su konzistentne s rezultatima mjerenja, a ni jedna nije opovrgljiva. 

Svaka prava znanost, eventualno, zatvara jedno pitanje i otvara gomilu novih.  

 Upravo ti svoje mišljenje baziraš na nagađanjima, a ne na znanju.

Evo ti jedno solidno objašnjenje zamke u koju si upao na primjeru ravnozemljaša, iako, po mom mišljenju nije najbolje jer cilja na one s daleko nižom razinom obrazovanja, dok se konkretan primjer ravnozemljaštva javlja kod onih koji su dovoljno upućeni u to kako znanost funkcionira da bi uopće upali u ovu zamku, a nedovoljno upućeni da bi je izbjegli.

 Nije najsrećnija analogija, jer galaksija nije točak, krut predmet koji se rotira iz jednog komada - tačka bliže centru i ona na rubu opišu kružnicu za isto vreme, te je linearna brzina rotacije veća kod udaljenije tačke nego one bliže. Galaksiju čine objekti između kojih se nalazi praznina. Oni rotiraju oko zajedničkog centra mase brzinom koja im omogućava da održe stabilnu orbitu, to jest onu brzinu pri kojoj se gravitaciono ubrzanje poništava sa centrifugalnim.

Gravitaciono ubrzanje je: gravitacionaKonstanta * MasaOnogDrugogObjekta(tj galaksije) / udaljenost²

Centrifugalno ubrzanje je: brzinaKretanja² / udaljenost

Ako ove dve veličine izjednačimo i malo sredimo, dobijamo:

gravitacionaKonstanta * MasaOnogDrugogObjekta = brzinaKretanja² * udaljenost

Kako je leva strana konstantna, vidi se da je kod udaljenijih objekata brzina kretanja manja.

Disclaimer: jednačine koje sam naveo su prepojednostavljene da bi precizno opisale kretanje nebeskih tela, ne uzimaju u obzir relativističke efekte i verovatno neke druge stvari kojih nisam ni svestan, ali su u nekoj meri korektna aproksimacija.

Elem, u svakom slučaju, nije stvar u tome da se zvezde na rubu kreću brže od onih u centru, već da se kreću brže nego što bi trebalo po postojećim fizičkim modelima. I onda je zaključak da leva strana one jednakosti mora biti veća nego što smo mislili, da bi opravdala veću brzinu. Jer gravitaciona konstanta je, je l' te, konstanta, galaksija je tolika kolika je, pa ako je brzina kretanja nekog tela veča nego što bi trebalo, sledi da tu negde mora biti više mase nego što smo mislili. Masa, tj materija koja se ne vidi => tamna materija.

E sad, bio bih sklon da celu tu priču sa tamnom materijom nazovem linijom manjeg otpora, tj traženjem najjednostavnijeg rešenja koje će zahtevati najmanje promena u postojećim fizičkim zakonima, ali pošto je i sam autor članka to isto naveo, i to kao odlike dobre naučne teorije, onda mi je to zadovoljstvo uskraćeno. Izgleda, doduše, da će se fizičari ipak morati malo više pomučiti i da je stvar nešto komplikovanija od "ma ima tu još gomila neke druge mase, samo se ne vidi".

Zato što tema nije specifična za ravnozemljaše, već se općenito bavi zamkom u koju si upao, a u koju upada i veliki broj ravnozemljaša - to što vam se zaključci drastično razlikuju nije toliko bitno ako pričamo o metodi kojom ste do tih zaključaka došli.

Video se bavi upravo povjerenjem u tuđe spoznaje i dokaze. Da, ja ne mogu znati da li je, npr, neko istraživanje na CERN-u stvarno dalo rezultate koji potvrđuju neku hipotezu, ti bi rekao da mogu vjerovati ili nevjerovati. To je u osnovi točno, ali ako ta potvrda dovede do tehnologije koju ja i ti koristimo, onda to više nije vjerovanje - mi imamo dokaze koji nam govore da su ti dokazi, koju su nam financijski ili po pitanju razumijevanja nedostupni, validni, odnosno, imamo dokaz dokaza.

Ja možda doma u podrumu ne mogu dokazati opću teoriju relativnosti, ali to ne znali da je moje "nagađanje" o tome validnije od opće teorije relativnosti, pogotovo ako moje "nagađanje" nije kompatibilno s način na koji GPS radi korekcije, a koji je izveden iz opće teorije relativnosti.

Naravno, za mnoge teorije i modele još nemamo dovoljno jak dokaz, ali imamo jaku indiciju da nemamo razloga sumnjati da je to prema trenutno dostupnim dokazima najbolji model. Naravno, to ovisi i o tome koliki osobni ili društveni ulog imamo. Ako netko traži da nešto radimo ili ne radimo, tražiti ćemo dokaze, nećemo vjerovati na riječ. Ako netko, pak, traži javno financiranje istraživanja, onda ćemo tražiti da njegova hipoteza zadovoljava uvjete iz članka, jer nas u protivnom može musti u beskonačnost - zamisli da javnost financira istraživanje koje nema mogućnost da se pokaže netočnim čak ako i jest netočno...

 Da, zamisli.

https://www.kbf.unizg.hr/