Kraj startupskog hypea u Hrvatskoj

dvije stvari valja svakako istaknuti: svaki narod ima državu (vlast, poredak, bla) kakvu zaslužuje i možda najvažnije: tko posljednji ode, gasi svjetlo. 

Nije lako naći biznis u kojem možeš ostvariti potrebnu maržu.... ne maržu, kako se to danas zove, margina? I uvijek u množini, ne? Margine, jel? ..dakle, teško je naći posao s ostvarivim marginama koje pokrivaju poreze, doprinose, parafiskalne namete, troškove i da ostane za plaću. To i jeste ključ cijele priče. Da je lako, svi bismo imali svoje poslove. Svi postojeći biznisi funkcioniraju s takvim martinelama, osim onih koji dobivaju poticaje i subvencije. Zato ova druga, samostojeća trgovačka društva i obrti moraju imati i veće martinele kako bi pokrili povećane poreze. Čak i ako neki startup dobije sve moguće poticaje i subvencije, na duge pruge mora ili povećati cijene ili smanjiti sebi troškove (plaću) kako bi martinele mogle pokrivati sva potraživanja jer poanta priče je da biznis brzo postane samoodrživ, a ne da trajno ovisi o nekakvim poticajima.

IT zahtjeva stalno usavršavanje i praćenje trendova, a činjenicom da postaje sve kompleksniji zahtjeva usku specijalizaciju.

Pošto dosta usluga moze biti pruženo virtualno, IT na obali se generalno zasniva na servisiranju turističkog čudovišta kao i većina drugih djelatnosti, u Slavoniji i onako nema skoro nikog iako je Osijek još i dobar, a onda ostaje samo ZG.

Mladim ljudima puno je isplativije biti majstor zanata nego ITovac, puno manje muke oko školovanja i dobivanja posla, fizički teži posao ali se može puno bolje naplatiti i možeš biti sam svoj šef. Također počneš raditi 10g prije, većinu na crno možeš napraviti i nemaš ni 5% birokracije.

Sad mi je frend dobija posao u nekom startupu u Seattleu u koji su uložili Microsoft, Amazon i još par njih. To je takav bullshit kao i većina startupova (on će biti sales) da se u biti ne može definirati.

Tako funkcionira većina startupa. Giganti se boje da ne propuste "next big thing" i bacaju pare na svašta.

Mislim, čemu uopće i što bi to trebalo biti? Zašto je startup IT pojam? Pa što ne bi bilo logično da firme u realnom inženjerskom sektoru koji zahtijevaju skupe uređaje i strojeve budu startupi, a ne par hipster studenata sa Macovima i iPadima?

Hrvatska nema poštene fakultete i to je najveći problem. Naravno da poslovna klima nije dobra, ali nije ni hipercentralizacija jer u HR za svaki klinac triba ići u ZG dok je ostatak države pustinja.

Par prijatelja koji godinama nisu mogli naći posao su ga dobili samo u ZG. Ako mislite da je IT sektor u HR slab gledajući ZG, u ostatku HR je nepostojeći.

 

Nije li u tom slucaju loptica krivnje opet vracena drzavi i famoznim "institucijama koje ne rade svoj posao", odnosno ne kontrolira i adekvatno kaznjava zloupotrebu?

Zasto bi drzava trebala poticati biznis? Drzava treba izgraditi plodno tlo, a najbolji neka opstanu na slobodnom trzistu.

Moja firma ima vise startupova u Izraelu. Jednostavno imaju previse gotovine, odlete tamo, pogledaju jedan "Knockout" show, kratko diskutiraju i kupe stogod mogu. Ili dobe uvid u novu tehnologiju, ili ju implementiraju, ili ju drze na oku pa sto bude. Previse je novaca vani i dosta je samo imati dobar koncept i MVP da dođes do love. 

Ja sam imao nekoliko dobrih ideja i bas kao sto i tema govori, ne mozes dobiti partnera da ti pomogne ni za zivu glavu. Imao sam i par pokusaja, ali sve je palo kod "dođem navecer doma s posla, imam i dijete, nemrem jos nakon toga raditi i ovo", a ima dobro placen posao. Tu pada sve u vodu. 

Ne samo da je izrazito tesko naci nesto novo, jer hubovi imaju tisuce startupova na istom tragu, pa se moras boriti s boljom verzijom ideje, pa s boljom idejom monetizacije, nego znas da tih pola godine ili godinu kad treba uloziti do neke alfa verzije proizvoda/aplikacije, nece ti nitko pomoci. I onda jos drzava "on top". Punica mi pokrenula posao i sad cijela freaking obitelj vidi sto drzava radi s nametima. Taj uvid je potencijalno otrovao cijelu obitelj da pokrene nesto svoje.

Svugdje gdje pogledam

Gdje ti vidis dirigiranu ekonomiju?

ja sam htio otvoriti starup pa su mi rekli da moram imati tim, da moram imati još ljudi i onda sam odustao,

pa ni neki najpoznatiji startupi su počeli sami bez tima, tim su uzeli kad su dobili narudžbu za prodaju i proizvodnju 

@syncmaster
A institucije su što, zgrade, stolovi i stolice? Institucije ne rade svoj posao jer u njima sjede isti ljudi kakvi su i izvan njih, a koji misle da Modrić ne treba odgovarati za lažno svjedočenje, jer je 'heroj', i 'tko je pametan taj se snađe'.

Jesmo li zaboravili da je nakon dva korumpirana premijera ponovo ista stranka izabrana? Bio je prilog na Novoj gdje ljudi kažu 'nek su lopovi, ali su naši lopovi'. U takvom razmišljanju je početak i kraj svih naših problema. Državna uprava je samo manifestacija problema, a to je duboko usađen lopovluk u našem društvu.

Koji je glavni problem većine siromašnih zemalja - lopovluk, što je zajedničko većini bogatih zemalja - društvena odgovornost, tj. nelopovluk. Ali kao općedruštvena vrijednost, a ne nešto što očekuješ od države, a sebi i svom kumu toleriraš suprotno.

Moj prvi startup sam napravio dok još nije postojala ta riječ. Uložio sam točno koliko sam imao - 0 kuna. Sa suprugom sam pokrenio biznis bookiranja privatnog smještaja dok još nije postojao booking.com ili airbnb. Web stranicu sa preko 400 smještajnih jedinica sam napravio sam, internet smo koristili na fakultetu jer su imali bolja računala i ultra brzi internet. Oglašavali smo se na stranim besplatnim oglasnicima, koji sami za sebe ne znače ništa, ali kad se skupi par tisuća takvih oglasnika, dobije se jedan marketing engine, koji je donosio po 20 upita i po nekoliko rezervacija dnevno. Bili smo prvi na google za jednu od najpopularnijih destinacija, prije turističke zajednice i svih agencija koje su se klale na 5 stranica sponzoriranih veza. Imao sam i mikro cake kako bi bio na početnim stranicama najposjećenijih oglasnika, gdje reklama košta. 10% oglasnika su prikazivali zadnje unesene oglase na početnoj stranici, tako kad se stavi oglas, onda se taj oglas prikaže na prvoj stranici u dijelu najnoviji oglasi - i svaki posjetitelj prisilno vidi tvoju reklamu, bez da traži po kategorijama ili ključnim riječima. Ali na tu se vrti recimo zadnjih 5 oglasa, i kako ekipa stavlja svoje oglase tvoj oglas pada dok ne nestane sa prve stranice a zabranjeno je bumpanje oglasa tako da se ne može spamat oglasnik. Ali ja bi ušao u svoj account, obrisao svoj oglas, i odmah stavio novi. Jedna mikro radnja bez kršenja pravila 1 oglas dnevno. Uz to bi imao i po nekoliko domena, mail adresa, identiteta...  I to bi radio na nekim stranicama i po 5-6 puta dnevno... jer se isplatilo to radit! Malo sam i eksperimentirao pa sam jednom napravio puno pogodak kad sam iznajmio reklamni pano u jednoj od najboljih diskoteka u Second Life-u. Ali i u mjestima u SL-u gdje se nije mogla stavit reklama ili je bila preskupa, bi šetao sa velikim reklamnim transparentom u rukama svog avatara :). Nekad bi me izbacili virtualni izbacivači a nekad bi mi manager tog mjesta ponudio suradnju. Napunili bi cijela mjesta na otocima ljeti, bookirali preko 200 apartmana. Ja bi dočekao svakog gosta na trajektu, odvezao ga do smeštaja i naplatio. Imao sam dakle razrađen kompletan funnel koji je uključivao online i offline fazu. To su bile nekad takve ture da bi se cijele obitelji slikavali ispred hrpetine gotovine na stolu. Navečer bi šepao od umora i nebi imao snage govorit, a novčanik nebi mogao zatvori... možda ga malo savit jedino. Pun eura. Sa svojih 24 godine sam došao u salon i kupio novo auto sa reklame gotovinom, kao neka crnčuga. Jedini posao zimi mi je bilo otići do bankomata i upisat iznos koji mi treba. I tako godinama dok nije došla recesija... Sve ove gore sheme više ne rade... zato ih i govorim, naravno. Ali sam se i onda snašao pa samo sporedni biznis koji mi je bio hoby preko zime pretvorio u primarni a ovu agenciju na crno pretvorio u property management koji vodi supruga. 

 

Uvijek postoji način za uspjeh, kao što uvijek postoji opravdanje za odustajanje. Uvijek postoje opcije, i u naizgled beizlaznoj a.k.a. banana situaciji.

"Društvena odgovornost" je skoro isto kao i "društveno vlasništvo" - nejasan i nedefiniran pojam koji se može rastezati kao žvaka, a glavni zagovaratelji istog su redovito prvi kad treba nešto maznuti, i to upravo pod okriljem države.

Zašto ja kao obrtnik moram plaćati spomeničku rentu i harač turističkoj zajednici županije?
Kakve su to gluposti i gdje točno toga ima vani?

Pogni glavu i šuti, ti si protiv naših spomenika...

Nema nigdje. klasične RH izmišljotine, da je barem u pitanju samo to navedeno...

To nije dirigirana ekonomija već kriminal.

 

Kriminal je koliko je i "dirigirana" ekonomija. Dzapa je na papiru kriminal, kad je u stvarnosti opceprihvaceni nacin funckioniranja jednog drustva, de facto vs. de jure.

 

Kriminal postane tek kad se nekom stane na zulj, ili kad netko pretjera (mada je i to pretjerivanje jako relativna granica, pitam se sta bi tocno Bandic morao napraviti da ga se strpa u cuzu, barem za ovaj kriminal kojim se bavim po bijelom danu pred publikom, ako nista drugo )