Korejski fuzijski reaktor oborio svjetski rekord u

Stalno pomiču procjenu kada će uspjeti. Zbog nepredvidivog "bljućkanja" plazme koja super-vruća tada dotiče stijenke, mislim da je nemoguće obuzdati je osim ako nađemo materijal koji podnosi tu temperaturu, ili ako je "kanta" puno veća od sadržaja tako da i pljuckanje još uvijek ne dođe do stijenke (a to znači magneti koji djeljuju magnetskom silom jako jako jako daleko da udalje plazmu od stijenke). Dakle, za sada izgleda kao nedostižan cilj. Vjerojatno će 2035 reći da će je postići 2065, a 2065 da će je postići 2095 itd.

 Uspiju oni ostvarit fuziju u toj plazmi, al je problem sto je i dalje strasno neucinkovito izvlacenje energije iz nje, a i to uz konstantni rad destabilizira plazmu.

I onda uz sve pumpe i elektromagnete i ostalu aparaturu vise potrosis na paljenje i odrzavanje plazme nego sto si uspio dobit iz fuzije.

Zato i zele produzit trajanje stabilne plazme jer onda mogu i vise energije izvuc, jer je prvo paljenje izninmo energetski zahtjevno.

Za održivu fuziju potrebno je zadovoljiti Lawsonov kriterij, a on ovisi o gustoći iona (plazme), vremenu zadržavanja i temperaturi.

Potrebna temperatura je za D-T (deuterium-tritium) fuziju (~10^7 K) pa i D-D (~10^8 K) odavno dostignuta, no potrebno je dovoljno dugo držati plazmu na toj temperaturi ne bi li se postiglo paljenje (fusion ignition) - kada energija oslobođena fuzijom postaje veća od gubitaka.

TFTR u Princetonu je još devedesetih dostigao temperaturu 5.1 * 10^8 K te je bio vrlo blizu zadovoljavanja Lawsonovog kriterija.

S većom temperaturom se povećava vjerojatnost (~cross-section) fuzijskih rekacija, no problem je što je s većom temperaturom teže zadržati plazmu na mjestu. Tako postoji i optimalna temperatura (za D-T oko 100-200 milijuna K).

S većom gustoćom iona (plazme) smanjuje se potrebno vrijeme zadržavanja no za to tlačenje je opet potrebna energija (koja je na Suncu osigurana gravitacijom pa ne treba za fuziju toliku temperaturu).

Sve se svodi na to da je za fuziju na Zemlji najbitniji podatak vrijeme zadržavanja, tako da je ovo veliki korak prema fuziji.

Inače, čini se da napreci u postizanju fuzije na Zemlji prate Moore-ov zakon za tranzistore pa je i to možda razlog za optimizam.

Za sad nikako.

Niti se nazire ikakva tehnologija koja bi uopće omogućila iskorištavanje dobivene eneregije, a prijedlozi koji imaju smisla su u rangu nečega kaj ni sf pisci nisu mogli maštati...

Kod klasičnih fuzijskih reaktora koristi se toplina za pogon turbine (kao i kod fisijskih reaktora) i dobivanje struje, no postoje i oni gdje se struja može dobiti direktno - aneutronski fuzijski reaktori.

Takvi reaktori su zapravo, barem u principu, bolji (zeleniji) - jer nema emisije neutrona (a time i inducirane radioaktivnosti u zidovima reaktora), dok dobivanje struje direktno iz plazme podrazumijeva veću efikasnost.

I oni se razvijaju, uz različite dizajne reaktora.

Jedan od njih je i DPF (Dense Plasma Focus), koji je već duže u razvoju u LPP (Lawrenceville Plasma Physics) laboratorijima, pod vodstvom Erica Lernera.

 
Da su makar jedan djelić tih sredstava za termonuklearnu fuziju izdvojili za ovo, bio bi bolji rezultat:
https://forum.bug.hr/forum/topic/vijesti-by-forumasi/hladna-fuzija-neovisna-potvrda/216152.aspx

 Da se stvarno radi o nečem revolucionarnom onda bi g. Rossi:

- ili sa svima podijelio dizajn reaktora i goriva da to svi mogu provjeriti i replicirati,

- ili bi komercijalizirao reaktor, tj. prodao licencu za proizvodnju.

Ovo prvo nikad nije otkrio, a ovo drugo je dogovorio sa jednom firmom koja je nakon testiranja utvrdila da stvar ne radi, pa se on s njima odlučio naganjati na sudu (zato što ne radi?).

Da to stvarno radi pa koja bi firma propustila priliku da se masovno obogati? Ljudi bi u redu stajali, ja bih ga prvi kupio.

No umjesto toga, već se nekih 10-tak godina vrti ista priča. Katastrofa.

A što se tiče ove teme, ljudi koji čitavog života praktično dišu nuklearnu fiziku, nemaju niti malo laskavo mišljenje o ovom glupiranju tehnologa sa ultraskupim igračkama.

https://thebulletin.org/biography/daniel-jassby/

Protiv ovih nepredvidivih izlazaka plazme prema stijenci, jedina donekle izvediva ideja koja mi za sada pada na pamet je gađati ih usmjerenim magnetnim topovima. Znači kad se primijeti da se približava stijenci, jače potisnuti taj dio da ne dođe do stijenke. Ali i to mi se čini prilično teško za napraviti. Ili staviti u orbitu Zemlje - u bestežinskom stanju se barem ne moramo boriti i s gravitacijom, i tako imamo malo veću šansu za uspjeh. Ali je problem kako odnijeti tu energiju ka Zemlji. Uglavnom, ovo je zadatak čije bi rješavanje moglo zabavljati istraživače i i znanstvenike jako dugo. Puno dulje, recimo red veličine, da ne kažem dva, nego što procjenjuju kada traže novce za projekt.

Ili ju možemo pokušati razviti. Jasno ti je da je gotovo sva tehnologija koju danas posjedujemo prije sto-dvjesto godina zvučala kao maštarija?

I prvom čovjeku koji je pokušao zapaliti vatru su se smijali.

 
Eto vidiš Visak, koliko smo od "izuma" vatre tehnološki napredovali - krckamo i ljepimo atome da bi zakuhali lonac vode 

Zašto je jeftinije razvijati fuzijsku elektranu a ne kopati duboko u zemlju da bi iskoristili geotermalnu energiju koja može biti daleko jeftinija od fuzijske elektrane. Samo treba čim dublje iskopati i osmisliti rješenje da se kopa u dubini di je jako vruče. 

 
Zato što bi od geotermalne energije ipak nešto i bilo... kao i od artificijelne fotosinteze, fotonaponskih ćelija koje rade i u UV i IR spektru, tornadoelektrana, možda čak i od hladne fuzije/LENR.
Ali nemaš brige - obnovljivi su već iskopali raku fosilnima, čeka se samo da se isključe aparati 

 
Kad ti nitko od nuklearnih strućnjaka ovdje ne misli objasniti zašto je jeftinije, evo da barem razjasnimo što od to dvoje zapravo funkcionira  
 
https://cornishstuff.com/2021/01/04/sold-the-uks-first-geothermal-electricity-to-the-grid/

@Al Crane

Zahvaljujem na linkovima.

Inače, ni sam nisam nikad pretjerano vjerovao u klasičnu termonuklearnu fuziju, nade sam polagao u aneutronske reaktore, čak sam i donirao novce za DPF prije mnogo godina.

Ipak nitko još nije postigao samoodrživu fuziju pa se, za nuklearnog znanstvenika, sve svodi na slijedeće:

- ako možeš dobiti novac za ITER hoćeš li ga tražiti pa si osigurati posla do mirovine a usput će se u sklopu toga nešto nučiti pa možda i biti od koristi u obliku spinoff tehnologije ako već i ne bude fuzije,

- ili ćeš se baviti hladnom fuzijom i projektima za koje ćeš teško iskamčiti novac.

Slična je stvar s LHC-om, od kojeg nema pretjerane koristi ali ima puno posla. Dobro je pogledati što o LHC-u kaže S. Hossenfelder:

A kad je uložen veliki novac u nešto onda se teško od toga odustaje - zato se sudarači čestica u CERN-u stalno nadograđuju kao i NASA-ini roveri na Marsu. Ništa novo se ne razvija, samo krpa i nadograđuje postojeće.

Mišljenja sam da pravom znanstveniku na prvom mjestu ne bi trebao biti novac, no danas je važnost (kratkoročnog) stjecanja novca toliko napuhana da nije ni čudo da su i znanstvenici sve manje istraživači a sve više robovi sistema i novca poput svih ostalih.

Jednostavno, ako se želite baviti istraživanjem a ne potvrđivanjem dogmi ne možete se oslanjati na novac iz sistema.

Zato i Eric Lerner za DPF skuplja novce crowdfunding-om, a zato ih skuplja i Korado Korlević za Višnjan (https://croinvest.eu/kampanja/zvjezdarnica-visnjan/).