Koliko smo radioaktivni?

 
If the radiation dose is low and/or it is delivered over a long period of time (low dose rate), the risk is substantially lower because there is a greater likelihood of repairing the damage. There is still a risk of long-term effects such as cancer, however, that may appear years or even decades later. Effects of this type will not always occur, but their likelihood is proportional to the radiation dose. This risk is higher for children and adolescents, as they are significantly more sensitive to radiation exposure than adults.
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/ionizing-radiation-health-effects-and-protective-measures

Ionizing radiation has been proven to be a risk factor for malignancy in the future. Evidence from studies conducted following the Chernobyl accident, nuclear tests, environmental radiation pollution, and accidental indoor contamination reveals consistently increased chromosome aberration and micronuclei frequency in those exposed to ionizing radiation. Ionizing radiation is of significant concern in the United States due to ubiquitous and often unnecessary imaging of patients with computerized tomography and x-rays. With the advent of multi-slice CTs, the indications for this imaging modality and its use is increasing. Although CT scans are often helpful for the clinician in making a diagnosis, they are not without risks. This risk of cancer later in life is most important for children. Ionizing radiation is cumulative. Once received, the effects remain in the body for life. As such, with increased levels of exposure to ionizing radiation to an individual, the greater the risk of malignancy later in life. Because children have more years of life remaining than adults, their cumulative risk of malignancy due to ionizing radiation is higher.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK534237/


Svaka je doza štetna, jer se slažu jedna na drugu čitavog života.

"Blablabla tamo nešto piše... srić-srać-truć linkao sam tamo negdje prije... fitilj-fitilj-fitilj ništa ti ne kužiš... blablabla evo ja sve rekoh!" 

Citiraj mi točno to što je kontradiktorno bilo kojoj "mojoj" tvrdnji, umjesto da kao i obično prdiš u prazno, ne skrola mi se stranice tražeći Godoa.
Gdje to piše da se doze ionizirajućih zračenja NE akumuliraju u živim organizmima? Otkrivena je neka nova fizika?
Samo jedna, prva, doza počinje od nule. I ZATO NEMA SIGURNE DOZE! Zar je to tako teško za shvatiti?

Svaki objektivan čitatelj vidi što radiš: samo pokušavaš zamutit vodu praveći se da dociraš s visoka, kako bi zamaglio činjenicu da ti izlijeću bedastoće. Pa niti Danen to ne radi (docira), a imao bi ipak neko opravdanje za razliku od tebe. Mutirani simbiotski mikroorganizmi da mogu štitit od radijacije - LoL!! Pa takva nebuloza se može samo na alternativnim sajtovima pročitat! I još se praviš da nešto znaš! 

Da, linkovi ne potkrepljuju izvornu tvrdnju.

Za sada, usput, imamo dosta kohortnih studija što od Hirošime i Nagasakija, što od Černobilja, a i Fukušima isto daje podatke.

Meni je iz kohortne studije Hirošime i Nagasakija fascinantno da je postotak čvrstih karcinoma koji se javljaju 10 godina nakon izloženosti eksploziji i radioaktivnim padalinama porastao za 10%. Dakle, nije 10% ozračenih dobilo karcinome, nego se ukupan karcinoma među ozračenima povećao za 10% u odnosu na kontrolnu neozračenu skupinu. A govorimo o nevjerojatnoj izloženosti tadašnje populacije koja nije imala nikakve ideje kako se zaštiti od radioaktivnosti primarnom zračenju atomske eksplozije i kasnijem sekundarnom zračenju i to na vrlo uskom prostoru. I kojima je atomska eksplodirala na glavom. Dakle, ako u kontrolnoj skupini do kraja života imamo 40% onih koji su dobili neki tumor čvrstih tkiva, kod ozračenih je to 44%.

Kanadska studija Černobilja pokazuje da se broj tumora štitnjače na području Rusije, Ukrajine i Bjelorusije statistički povećao za 5.000 slučajeva (govorimo o prostoru od 200 milijuna stanovnika). Nema dokaza za statistički značajno povećanje malformacija kod novorođenčadi.

Kad sam ja bio klinac, plutonij je spominjan kao superzločinac (tzv. hot particle theory) koja je sada posve napuštena, a koja je tvrdila da je jedna čestica plutonija dovoljna da izazove karcinom. U stvarnosti ne postoji model koji bi to dokazao i empirijski imamo ljude s mjerljivim količinama plutonija u sebi (radnici koji njime barataju) i žive. Također je napušten i linearni model model toksičnosti (linear no threshold model) koji je isto bio na snazi dosta dugo.

Slažem se da nepotrebno zračenje, prije svega medicinsko gdje ekipa sama za sebe traži CAT skenove čitavog tijela vjerojatno nije pametno (ali ne na osobnoj razini nego na razini ukupne populacije može dovosti do nekog povećanog rizika od karcinoma, ali na osobnoj razini govorimo o riziku u dijelovima promila), ali paničariti zbog Fukušime ili Černobila se po svemu sudeći čini nevjerojatno pretjerano. U smislu da je vjerojatno opasnije sjesti ujutro u auto i voziti se na posao nego očekivati izravne posljedice odrađenog CAT skena za sebe.

Usput, i nakon černobiljske tragedije jedan dio nuklearne elektrane nastavio je raditi još do 2000., s osobljem udaljenim svega oko kilometar i nešto malo više od uništenog reaktora bez problema.

U Černobilju i zoni ekskluzije se flora i fauna, jednom kad se čovjek makao odatle, nevjerojatno oporavila i vratile su se vrste koje prije toga decenijama nisu viđene, a ostao je i određeni broj ljudi koji su odlučili da se neće iseliti iz zone. Masu je i onih koji su turistički tamo otišli zadnjih 20-tak godina i ti nuklearni turisti također ne umiru ko muhe nije primijećeno da imaju ikakav veći rizik za oboljevanje od bilo čega zato jer su bili u černobiljskoj oblasti. U Slavutiču koji je u zoni isključenja i gdje i dalje živi 25.000  ljudi, 20 puta je veća šansa da ćeš umrijeti od samoubojstva nego da ćeš dobiti rak štitnjače (sam po sebi izlječivu u 98% slučajeva). Samo da se stave odnosi u neku perspektivu.

Mnogi dijelovi svijeta gdje žive ljudi imaju veću prirodnu radioaktikvnost od preporučene, pa ljudi i dalje normalno tamo žive. Ramsar u Iranu, recimo ili dijelovi Kine i Brazila.

Mislim da je problem u tome da ljudi intuitivno vrlo loše barataju omjerima i redovima veličina kada razmišljaju o nečemu, bez obzira što znaju pročitati brojke.

Da parafraziram jednog naseg "intelektualca" - Ljudi, kakav azbest, to je nasa trnita!

Koliko puta se kroz povijest pokazalo kako je sve relativno i da ne postoje apsolutni otrovi štetni za sve i u svakoj dozi, opet se tu i tamo pojave ovakvi ispadi.

Pa čak i da se šteta akumulira bez obzira na dozu i skrati život za koji mjesec ili godinu treba li to shvatiti kao štetu ili kao prirodnu regulaciju života u svrhu odžavanja ravnoteže?

Ako ćemo gledati dugoročno, za opstanak planeta a samim tim i ljudske vrste, bolje je da ljudi ne žive tako dugo a sigurno ne neograničeno dugo, jer što su stariji to su više teret sistema s ograničenim resursima nego nešto korisno što pomaže njegovom održavanju i zdravlju.

Govorilo se o radioaktivnom zračenju na Zemlji, ne zračenju sa Sunca. Međutim i u slučaju UV zračenja sa Sunca - kratkoročno možda jest loše, ali kroz duže vrijeme (kroz generacije) se razvije otpornost.

I da, ako vjeruješ u apsolutni uniformitarijanizam, onda uvijek trebaju milijuni godina da bi nešto značajnije evoluiralo, no ja sam uvjeren da između tih milijuna godina spore evolucije postoje pulsevi jače (ubrzane) evolucije (a vjerujem da jedan takav i dolazi uskoro) no to je sad već offtopic.

povećanje demencije bi mogao biti dokaz za jaču (ubrzanu) prilagodbu na čitanje pojedinih postova na temi

 ekšli, bilo bi puno bolje da ljudi žive puno duže, jer bi tako morali uvidjeti i živjeti posljedice svojih pogrešnih postupaka. ovako im je neshvatljivo da srljamo u propast a živimo bolje nego ikad. 

mladim ljudima je ovako devastiran planet - normalan i neće učiniti ništa da spašavaju ono što je preostalo. zašto i bi, kad žive kao carevi? njima prijetnja uništenjem ne izgleda realnom, kao što im korona nije neka opasnost!

da su živjeli prije 200 ili više godina današnji sterilan i zagađen svijet bi ih bacio u depresiju. 

ako bi ljudi živjeli još kraće bilo bi ih razmjerno i manje briga što ostavljaju iza sebe. uz kraći život bilo bi manje vremena za učenje i stvaranje a borbe za oskudne resurse bi ponovo posložile civilizacijom pomalo zatomljene ljudske nagone i narodne poslovice bi opet imale smisla.

 

Mala veličina glave i usporen rast tjelesne težine u fetusa divljih japanskih majmuna nakon nuklearne katastrofe Fukushima Daiichi

To evaluate the biological effect of the Fukushima Daiichi nuclear disaster, relative differences in the growth of wild Japanese monkeys (Macaca fuscata) were measured before and after the disaster of 2011 in Fukushima City, which is approximately 70 km from the nuclear power plant, by performing external measurements on fetuses collected from 2008 to 2016. Comparing the relative growth of 31 fetuses conceived prior to the disaster and 31 fetuses conceived after the disaster in terms of body weight and head size (product of the occipital frontal diameter and biparietal diameter) to crown-rump length ratio revealed that body weight growth rate and proportional head size were significantly lower in fetuses conceived after the disaster. No significant difference was observed in nutritional indicators for the fetuses’ mothers. Accordingly, radiation exposure could be one factor contributed to the observed growth delay in this study.

Fukushima monkeys had significantly lower white and red blood cell counts, hemoglobin, and hematocrit, and the white blood cell count in immature monkeys showed a significant negative correlation with muscle cesium concentration. These results suggested that the short-term exposure to some form of radioactive material resulted in hematological changes in Fukushima monkeys.

The effects associated with long-term low-dose radiation exposure on fetuses are among the many health concerns. Children born to atomic bomb survivors from Hiroshima and Nagasaki showed low birth weight, high rates of microcephaly, and reduced intelligence due to abnormal brain development. Experiments with pregnant mice or rats and radiation exposure had been reported to cause low birth weight, microcephaly, or both. We identified one similar study on wild animals, which reported that the brains of birds captured in the vicinity of the Chernobyl NPP weighted lower compared to those of birds captured elsewhere.
...
Radiocesium was detected in mothers’ muscle that had conceived after the NPP disaster (Table 1). Mean muscle radiocesium concentration was 1059 Bq/kg for mothers that mated in 2011 and gave birth in 2012 (n = 14), although the concentration decreased gradually in subsequent years up to 22 Bq/kg for mothers that gave birth in 2016 (n = 3). Because muscle tissue was not available prior to the NPP disaster, muscle radiocesium concentrations for individuals captured pre-disaster could not be measured. However, muscle radiocesium concentrations in wild Japanese monkeys captured in 2012 in Aomori Prefecture, which is also located in the Tōhoku region 400 km north from the NPP, were below the detection limit, therefore, we assumed that the muscle radiocesium concentrations in the Japanese monkeys in Fukushima City prior to the disaster were also below the detection limit.

Similarly, although the air dose in the area of Fukushima City inhabited by the Japanese monkeys was 1.1 to 1.2 µSv/h in April, 2011, it has decreased, reaching 0.10 to 0.13 µSv/h in May, 2016 (Table 2). Based on these measurements, it is estimated that monkeys in this area received ACCUMULATED air doses of at least 12 mSv over the five years since the NPP disaster.

https://www.nature.com/articles/s41598-017-03866-8

I tako, ja nemam nikakvih dokaza, dok su tvoje riječi u kamenu na Marsu zapisane... ma užitak je tako raspravljati.  

 
A koja je to izvorna tvrdnja? Da je svaka i najmanja doza kancerogena, ili da je svaka opasna jer se AKUMULIRAJU dok prije ili poslije ne postanu kancerogene/mutagene? I da nije decidirano kada će ta akumulacija imati efekta, jer npr. fetusi i mala djeca su osjetljiviji od starih raga. Ima i tamo i u Fukušima zoni staraca koje će prije ubiti starost nego išta drugo, vjerojatno.
Žive i u Majaku ljudi, ali to je već druga priča - ono malo što se može otkriti ispod zastora ruske vlasti otkriva strašne stvari. 

Da, životinjski svijet u Černobilskoj zoni zahvaljujući odsustvu čovjeka buja, ali nije istina da ne trpi od radijacije.

Dok tek nekolicina ljudi živi u zabranjenoj zoni oko područja bivše elektrane, biljke i životinje pokazuju znakove visoke radijacije.

...

Tako primjerice ptice oko Černobila imaju znatno manje mozgove od onih koje žive u nekontaminiranim područjima, stabla rastu sporije, a to područje nastanjuje manje paukova, pčela, leptira i skakavaca.

Studija objavljena u časopisu Oecologia pokazala je da je posrijedi nešto još više zabrinjavajuće. Naime, radijacija je utjecala i na mikroorganizme, gljivice i neke vrste insekata koji su zaslužni za proces truljenja. Ovi su organizmi odgovorni za ključnu fazu svakog ekosustava – recikliranje organskih materijala natrag u tlo. Autori studije smatraju kako nefunkcioniranje ovakvog osnovnog procesa poput truljenja može imati zabrinjavajuće posljedice na čitav ekosustav.

S obzirom na nesvakidašnje rezultate istraživanja na koje su nailazili tijekom analize ovog područja, tim stručnjaka odlučio je istražiti ovo pitanje. „Područje Černobila istražujemo od 1991. godine i od onda primjećujemo nakupljanje velike količine otpada. Osim toga, mrtva stabla u Crvenoj šumi, poznatoj po tome što su svi borovi nedugo nakon nesreće poprimili crvenkastu boju, se ne raspadaju.
...

„Rezultat ovog eksperimenta pokazuje kako radijacija onemogućava mikroorganizme u razgradnji sloja otpalog lišća na tlu“, smatra Mousseau. „To znači da se hranjivi sastojci ne vraćaju u tlo, a to može biti jedan od uzroka sporijeg rasta stabala u okolici Černobila.“

Druge studije pokazale su da području oko Černobila prijeti požar, a sloj otpalog lišća koji se nakuplja već 27 godina je dobro gorivo za veliki požar koji bi se mogao dogoditi. Ovakav scenarij mnogo je više od ekološke katastrofe – požar može prenijeti radioaktivne čestice izvan zabranjene zone.

Nažalost, zasad ne postoji učinkovito rješenje za ovaj problem. Jedino što se može učiniti jest držati na oku ovo područje i brzo ugasiti požare koji bi mogli izbiti. Za to vrijeme, Mousseauov tim surađuje s timom japanskih znanstvenika kako bi provjerili je li područje oko Fukushime također ekološki mrtva zona poput ove.

https://geek.hr/znanost/clanak/sume-oko-cernobila-ne-razgraduju-se-kako-bi-trebale/

I ima za turiste sigurnih zona, a ima i radioaktivnih "vrućih točaka" kojima je pametnije ne prilaziti.

Bio tako početkom prošlog stoljeća u Americi izvjesni Eben Byers, industrijalac, sportaš, bonvivan i onovremeni selebriti... i počeo na preporuku jednog pseudoliječnika zbog povrede ramena (bio je vrhunski golfer) pijuckati vodicu zašećerenu radijem 226 i 228, ne naročito jakim emiterima alfa-čestica (dobro, stvar je malo kompliciranija, no nije bitno za ovu priču, ideju imate)... zatim si je utuvio u glavu kako mu taj napitak podiže raspoloženje i potenciju, pa ga je krenuo trošiti na duže staze...

Uglavnom, ovo je on prije, i nakon 3 godine (oko 1400 doza) te "terapije":