Još jedan dobar tekst, hvala. Što se tiče shuttlea, zašto "nosač" nije dovoljno dobar prijevod?
Odličan tekst, nedavno smo radili na faksu na sličnu temu. Ugljikohidrati(zbog svoje velike strukture), mogu poslužiti kao nosioci aktivnih tvari u organizam čovjeka. Sad se traže najbolji načini i specifično kako bi se uz što manje djelatne tvari ciljano unijelo na željeno mjesto. Kao i uvijek odličan tekst
Još jedan dobar tekst, hvala. Što se tiče shuttlea, zašto "nosač" nije dovoljno dobar prijevod?
Možda zato što nosač danas češće asocira na držać (holder/bracket) nego na prenositelja (nosač - čovjek koji nosi), a shuttle je vozilo koje prevozi ljude i robu na kratke relacije unutar istog mjesta - tipa od aerodroma do rentacar-a i obično nema vozni red, i obično nemože povesti sve ljude pa sljedeći prevozi ostatsk, u praksi vozilo poput kombija, ali su sjedala u krug...
Odlikuje ga jednostavnost upotrebe, ulaziš s prtljagom u njega. Pretpostavljam da se imenom space shuttle željelo reći da će i on moći jednostavno repetitivno ići u svemir bez nekog voznog reda, jedan za drugim, po potrebi i u dijelovima prevesti nešto veliko u svemir.
A isto je i sa ovim kemijskim gdje je jednostavnost korištenja, višestruko korištenje i puno malih prenositelja u prvom planu.
Još od vremena pojave Space Shuttle-a, kada su ga nespretno prevodili kao svemirski čunak, nitko se nije ozbiljno pozabavio ovim problemom...
Ugljikohidrati (saharidi) su vrlo važni, posebice u prepoznavanju biomolekula - na njime se temelje i krvne grupe. No mi još uvijek robujemo biokemiji početka 20. stoljeća po kojoj su proteini (i aminokiseline) građevne tvari, a ugljikohidrati energetske. Po tome ispada, da ugljikohidrati ne služe ničemu drugome nego da "sagore" i daju orgnizmu energiju. No danas se to drugačije vidi. Jedina je razlika u tome što organizam ne može sitetizirati (sve) aminokiseline, a saharide može.
