Kemičar u kući (#35): aspartam – nevidljivi otrov

Danas znanost kaže da ulje mora peći i imati miris svježe pokošene trave da bi bilo zdravo, ali isto tako, smatra se da je maslinovo ulje jedna od bitnih komponenti prehrane zbog koje su ljudi na mediteranu bili zdravi i dugovječni. E, sad tu ima jedna kvaka - ulje koje su naši stari radili nije peklo, a ako bi imalo miris svježe pokošene trave, ostavljalo se da odleži jer je to bio znak da se talog još nije odvojio. Tradicionalna izrada ulja je uključivala barem pola crnih maslina, masline su se do prerade čuvale u moru (to je imalo dva efekta - tjeralo je crve iz neprskanih maslina i konzerviralo je masline do prerade koja je bila složenija i nije bilo tehnički izvedivo raditi je odmah kad se masline uberu), a skupljala se i zadnja maslina s poda jer je svaka kap ulja bila važna.

Danas struka tvrdi da takvo ulje nije prikladno za ljudsku konzumaciju, ali ja, koji sam odrastao na takvom ulju, drugačije maslinovo ulje ne mogu ni jesti. Čak i ako je nezdravije od modernog ekstra djevičanskog, mislim da je i dalje zdravije od sojinog ili suncokretovog. Miris i okus takvog ulja nije usporediv ni s ovim jeftinim industrijskim uljima koja nemaju uopće okus po maslinovom ulju, ni s ekstra djevičanskim uljem kod kojeg gorčina i miris zelenjave prikrivaju onaj specifični okus maslinovog ulja.

P.S. O ukusima se ne raspravlja, zato samo iznosim svoj ukus, ne tvrdim da je mjerodavniji od tuđeg. Jedino me zanima da su naši stari, kojima je maslinovo ulje bila bitna komponenta zdrave prehrane, radili ulje na danas ispravan način, koliko bi tek onda živjeli...

nisam siguran to za šećer-med na roštilju, ok, karamelizacija, hrskavost, ali nije li to previsoka temperatura, otvoreni plamen, što ostane od tog meda? opet, nisam neki stručnjak za roštilj, možda da Danen objasni ukoliko mu se da?

ima li tu maillardovih reakcija pri tako visokim temperaturama ili se sve pretvori u ugljen

Neces med ni osjetiti, ali ces imati socnost mesa, i to je ono sto zelis. Ok, netko voli da kad spece meso na rostilju,

da ima odmah i ugljen za potpalu, koliko to meso bude tvrdo i suho. Ja volim da je socno, a opet ne volim

da iz mesa pisa voda i sukrvica - po mom receptu bude dobro peceno i socno. Med je tu da balzamira socnost unutar mesa,

kao sto je sol tu da izvuce visak vode iz mesa, ocat je tu da zadrzi cvrstocu mesa i omuguci hrskavu kozicu,

a maslinovo ulje mu poveze okuse i cini ga dodatno socnim.

Takodjer savjet za rostilj - ne peci na "resetkama", nego da gusenim plocama sirine bar 3cm, te razmakom medju njima od 0.5cm.

Nikad na otvorenom plamenu, nego na toplini zara/ugljena. Uostalom, ne stavljas 3 kile meda, nego par zlica meda - ne balzamiras u medu,

nego radis pac za meso.

Priredi si dva odreska, napravi dio paca sa medom, dio bez. Stavi u fridz i slijedeci dan priredi - pa usporedi razliku.

problem s šećerom je što je on dodavan u SVE - osim slatkiša, pića, dodaje se u sve umake i hrpu toga - e da bi se kompenziralo smanjenje "navodno" većeg zla - masnoće...

ali ljudsko tijelo može skladištiti masnoću, ali ne i šećer (u tom obliku)...

i dok ima smisla kako vele ljudi - brza nadoknada energije nakon tjelesnog napora - sve preko toga je višak, a kako klincima je draže popiti Colu umjesto vode nakon obroka, eto viška....

ja mogu dobiti dijabetes s obje strane obitelji i nekako podsvjesno izbjegavam šećer gdje mogu - a najviše mrzim šećer u prahu za posipanje...

a ako i dodajete šećer, neka bude prirodan - npr. netko je spominjao dodavanje šećera u umak od rajčice/ketchup - pa čemu postoje grožđice? stavi žličicu njih umjesto čistog sladora...

Prihvatljivi dnevni unos aspartama (ADI – Acceptable daily intake), iznosi 40 ili 50 mg/kg tjelesne mase, ovisno koju regulatornu agenciju zaduženu za sigurnost hrane (EFSA – European Food Safety Authority ili FDA – Food and Drug Administration iz SAD-a) pitate. Prosječni unos u Europi kreće se između 3 i 10 mg/kg/dan u populacija s vrlo visokim unosom, poput dijabetičara, a u SAD-u između 5 i 13 mg/kg. Primjera radi, da bi konzument dosegao još uvijek siguran unos od 50 mg/kg TM, trebao bi popiti 6-7 litara napitka zaslađenog isključivo aspartamom. Dobro je znati da se ADI izračunava iz NOAEL-a (no observed adverse effect level – količina koja dokazano ne izaziva nuspojave u laboratorijskim životinjama) njegovim umanjivanjem za sto puta. Iz toga možemo zaključiti kako povremeni unos količine veće od propisane nije opasan za zdravlje.

 To ti je sve do majke, ne umišljaj si da si neki faktor u tim stvarima

taj potez mu je bolji od svih bicikala koje je prodao, joga bonito

 Tak se bori za novi reklamni ugovor - i u trenucima kad te eksplicitno ne plaćaju za to 

Keso kaže...

Korky kaže...

A onda upoznaš zašećereno kondenzirano mlijeko i ispijanje kave postane potpuno novi doživljaj

Ja sam upoznao pijenje gorke kave baz šećera i nikad se više ne bih vratio na šećer. Ako želiš imati six-pack trbušnjake u poznijim godinama, onda treba drastično reducirati šećer, blizu ukidanja, eventualno jesti ujutro kod doručka i to malo. Ugljikohidrate (krouh, tjestenina, krumpir, riža) također smanjiti, odnosno ne jesti nakon ručka ili ako ne možete izdržati onda minimalno.

Nadoknaditi sa zdravim mastima, poput maslinovog ulja. Drugo ulje više ni ne koristim. Vježbati. I postepeno s vremenom počnete izgledati ovako:

Najjači citat: "Some men even do not do pull-ups with weights" :)

Ajme, majko. Želim izgledati normalno, a ne ovako :) 70 kila na 176 cm, koliko sad imam je, vjerujem, normalno.

Problem s aspartamom nije u dozi, u raspravi o tome koliko je štetan za ljudsko zdravlje (ta pitanja treba prepustiti znanstvenicima), nego u pitanju treba li nam on uopće. Nije riječ o nutrijentu s kojim se pretjeruje, nego o dodatku koji ne služi za ništa drugo nego za davanje hrani slatkog okusa. Mogli bismo dakle sasvim lijepo živjeti i bez njega. A ukusi, poput slanog i slatkog, samo su stvar navike. Moja kći ne može zaboraviti odvratnost kada je u prvom razredu američke škole za gablec dobila hrenovke sa slatkim pecivom. Došla je u takvo psihičko stanje da me je nazvala učiteljica te sam morao doći po kćer u školu i voditi je kući. Inače, uopće ne trošim šećer. Ako se baš zaželim slatkoće, pojeden jednu smokvu, datulju ili priredim nekakav miks od rogačeva brašna. Kada se navikneš na šećer, sve ti postane gorko. 

 Jesi gledao film Idiocracy... Ovo što si opisao otprilike opisuje i ono što se događa u tom filmu... Ljudska vrsta stvarno postaje izuzetno glupa...