Kako mislite Profesore "Slađenje kave je losa navika"?
Pa ja kahvu i pijem radi secera!
Pijete kavu radi šećera zato što pijete zašećerenu vodu aromatiziranu kavom. Ili: kava ne valja bez duhana, uz kavu se mora pušiti! Ja ne pušim (nikad nisam pušio), a kavu pijem sasvim bez šećera i bilo kakvog drugog sladila. U početku sam počeo piti gorku kavu radi štosa, nije mi baš prijala, no danas se grozim kad mi netko stavi u kavu šećer. Šećer mi paše u kavu baš kao u juhu. Još gore mi je slađenje čaja. Ukratko: šećer uopće ne trošim. Kad poželim nešto slatko onda uzmem žlicu meda ili kakvo slađe voće, npr. datulje. Rezultat: šećer u krvi 5,5, tlak 120/80 - u 70. godini života.
Nemoj sladiti kavu, bolje sladiti vodu prije kuhanja kave.
P.S. samo nemoj zaslađenu vodu lijevati u aparat za kavu.
Privatne poruke su za privatne razgovore. Ne odgovaram na općenita pitanja vezana uz neku temu.
Na koji se način rafinira šećer šećerne repe i ostaje li ikoji potencijalno štetni spoj nakon rafiniranja u takvom šećeru? Makar i u tragovima...
u posljednjih dvjestotinjak godina (smeđi) šećer upotrijebim samo za tijesto s orasima a ostalo solim sladilima (stevije kojekakve, ciklamati, aspartami ...; rinfuza, tekućina ili tablete). sve to počelo je onoga dana kad mi je pao šećer (1 kg) i rasuo se po kuhinjskom podu. videći kako je vrag odnio šalu, zaključih kako ono što mora biti slatko (ne komadi), jednako mora biti u što manjoj količini/zapremini, e ne bi li pri šeprtljanju bilo manje posla s čišćenjem. u (cijeđenu domesticus) limunadu med, neovisno o tome što čaša meda ište čašu žuči i pomiješane najlakše se piju. i vid' me kaki sam! svaka bi me majka (bez kriterija i nakon dulje apstinencije, jasno) potrošila. 
dodatkom pola kavene žličice šećera iz super napitka za buđenje kava se pretvori u nepoželjno ogavnu izbljuv tekućinu, ili bez ili extra šećera, sve između mi je proljevkasti užas
slično mi je i s kolačima, nisam neki ljubitelj ali ako ću ih jesti neka su slatki kako treba ili ih ni neću jesti, najdraže su mi baklave
Bitna razlika između bijelog i smeđeg šećera je da se u proizvodnji bijelog šećera njegova otopina propušta kroz životinjski ugljen (dobiven od klaoničkog otpada) koji adsorbira boju. Na kraju se dodaje malo ultramarina (plave boje) da bi šećer izgledao još bjeliji. Prema tome bijelom šećeru nije ništa dodano, on je samo kemijski čišći. Jedino se bune vegeterijanci što se ugljen (adsorpcijsko sredstvo) pravi od životinja, pa sad za njih prave ugljen od kokosovih vlakana.
Na koji se način rafinira šećer šećerne repe i ostaje li ikoji potencijalno štetni spoj nakon rafiniranja u takvom šećeru? Makar i u tragovima...
to ti treba za studiju iz teorije zavjera? ...u šećeru ostaje tragova aluminija iz aluminijskih tankova, hraćkice od radnika nezadovoljnih plaćom, tragova kikirikija, on se nađe u svemu procesiranom, čini se da postoji klauzula u svim ugovorima s radnicima iz prehrambene industrije da moraju za vrijeme radnog vremena pojesti bar tri vrećice kikirikija or else, te ostale nlo tvari u tragovima kojima nas zasipaju kemtrejleri i harp...
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
prof. Raos, opet dobro!
Jest da me nakon prvog dijela i raznih -oza nabrojanih skoro ulovila cirOZA mozga (znam da ne postoji), ali je zadovoljstvo mi pročitati nešto o čemu ne znam dovoljno (kemija, zbog loših srednjoškolskih profesora) na ovako prijemčiv način...
Šećeri: prezirem onaj u prahu (iako recimo, mali božični kolači koje volim, "isuseki", MORAJU imati šećer u prahu, pa u njima ga koristimo), žena inače u svakom receptu skine par 1/3 šećera i ne nedostaje nam...
valjda sam podsvjesno u strahu od dijabetesa (imam obiteljsku anamnezu s obje strane)...
ali - u kavu ide onako na vrh, manje od 1/4 žličice smeđeg šećera...rijetko koja kava mi je baš toliko dobra da ne treba šećer...
na poslu, Lavazza bombice pijem bez sladora...
zanimljivo, med ne volim baš, koristim ga, ali da si onak žličicu meda izvučem iz staklenke i strpam u usta - teško...
a kavu pijem sasvim bez šećera i bilo kakvog drugog sladila. U početku sam počeo piti gorku kavu radi štosa, nije mi baš prijala, no danas se grozim kad mi netko stavi u kavu šećer.
+1
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
... Još gore mi je slađenje čaja. Ukratko: šećer uopće ne trošim. Kad poželim nešto slatko onda uzmem žlicu meda ili kakvo slađe voće, npr. datulje. Rezultat: šećer u krvi 5,5, tlak 120/80 - u 70. godini života.
Kava, caj, cappuccino sa mlijekom ... sve jako zasladjeno ne mogu ni okusiti drugacije. Ali sve zasladjujem medom! 60 godina secer u krvi 4,3 tlak cesto i 115/70. Vjerojatno pomaze sto rekreacijski lagano trcim.
netko je spomenuo da dodaje smedji sever a mislim da sam negde procitao da je to isti drek pp ucinku na zdravlje.
sto se tice dugovjecnosti, dugovecni ljudi su koji su fizicki i psihicki aktivni a sa secerom ne treba pretjerivati kao ni s ostalim ugodama nepcima....alkoholom i cigaretams....
cuvam se 46 godina zivota, zivim sportski i zdravo pa me opali kancer (ziva istina) vec 6 godina nakon toga i popijem i zapalim i super se bolje osjecam
Kava, caj, cappuccino sa mlijekom ... sve jako zasladjeno ne mogu ni okusiti drugacije. Ali sve zasladjujem medom! 60 godina secer u krvi 4,3 tlak cesto i 115/70. Vjerojatno pomaze sto rekreacijski lagano trcim.
sreca, genetika, karte, dobar hardver...
Kavu kad popijem sa ženom jednom tjedno uzmem bez kofeina i bez šećera jer želim baš osjetit onu kavu. U jedan dobar kapućino i ne treba stavljat šećer. Jedino di koristim šećer je za odgorčavanje pomodore (passata/polpa) kad pravim pizzu ili umak od rajčice.
