Kemičar u kući (#11): tajna praška za pecivo

"Za tu prastaru metodu dobivanja praška za pecivo znali su i pariški slastičari kada su njime počeli peći pecivo (jer zbog mnogo šećera u tijestu nisu u njemu mogle rasti kvaščeve gljivice). Jesu li ga dobivali baš tako, iz ustajale mokraće? Varate se, dobivali su ga iz mnogo izdašnije sirovine, iz golubljeg izmeta."
Znaci da izreka "Ne moze pita od g***na pravit'!" ipak ne vrijedi.

Pitanje koje mi se namece: ako su tada prodavali "bijelo pod bubrege" sta li nam tek umjesuju danas?
Mozda jesti samo hranu koja ima "halal certifikat".

Ne znam kako im je palo na pamet da peku kruh od ptičjeg govna, ali mogu objasniti kemizam:

1.) Sve organske tvari koje sadržavaju dušik raspadaju se na amonijak, bakterijskim procesom. Od toga postječe specifičan miris gnojnice i zahodske jame. 

2.) Taj se amonijak u mokraći veže s kloridima, pa se dobiva amonijev klorid, NH4Cl, koje su alkemičari također izdvajali iz (svježe) mokraće. 

3.) Dužim stajanjem mokraće na zraku amonijak veže za sebe CO2 i prelazi u "prašak za pecivo", NH4HCO3 (koji su dana dobiva upravo tako, reakcijom amonijaka i ugljikova dioksida).

4.) Pod djelovanjem kisika (aerobni uvjeti) amonijak (opet djelovanjem bakterija) prelalzi u nitrite NO2-.

5.) Nitriti se, opet bakterijski, oksidiraju u nitrate, NO3-. To je konačni produkt koji se koristi u gnojidbi, no služio je i za proizvodnu baruta (salitra!) iz stajskog gnoja.

Dakle, da sumiramo. Jedini izvor vezanog (dakle ne elementarnog, N2) dušika bile su organske tvari. Onda je logično da se iz organske tvari proizvede i prašak za pecivo.

I to dakako iz one tvari koje je bilo u Parizu najviše, iz golubljeg izmeta.  

Na kraju moram reći da iako se kaže da su se kolači "pekli od golubljeg izmeta", to ne znači nužno da se golublji izmet miješao s brašnom. Vjerojatno su ga razmutili u vodi, ocijedili, potom profiltirali. Na filteru je zaostajao NH4HCO3, koji se opet mogao pročistiti uzastopnim kristalizacijama. Tako bi to učinio kemičar. Jesu li tako radili pariški slastičari, ne znam. 

Za zgaravicu je to stari lijek, no ostecuje sluznicu jednjaka pa bih preporucio obicni gastal, mineralnu, panto ili omeprazol il ev Peptoran.

Ja san gleda na jednom znanstvenom portalu (youtube) da je baš prašak za pecivo (naravno sa mikroskopskim 5g antenama) glavni sastojak kemtrejlza s kojim nas špricaju iz aviona. I onda pričekaju par dana da se lipo namjesti u tjelu i onda samo izaberu na kompu oš dobit koronu, oš bit gej ili ideš u ADeZe. Potvrđeno od par doktora znanosti sa fakulteta socijalnih medija i fejk njuza. :)

Čudo od članka. Hvala na njemu. Kemija je puna iznenađenja, praktičnih i teorijskih. Eh, da sam barem 17-godišnjak, mislim da bih studirao kemiju. Možda i fiziku. Zapravo, medicinu. Ne, ipak mi je biologija zakon. ...

Nakon što jedem domaću pogaču ili uštipke napravljene sa praškom za pecivo umjesto kvasca, na zubima osjetim kao da se stvorila neka naslaga koja nestane nakon što dobro isperem usta. Kad jedem hljeb napravljen s kvascem to se ne dešava... Zanima me da li još neko primijećuje istu pojavu i koji je uzrok tome?

Kao i uvijek odličan!

Nemoj...

Jer bude ispalo: kaj hoćeš reći da ne kuham, i ne perem, i ne održavam kuću kak spada?

Smeće jedno, tebi se očito spava na kauču 

(šalim se)