Naravno, Microsoft mora biti crna ovca i pokušati ugurati četiri radna tjedna u samo jedan. Đubrad kapitalistička!
Gledam te!
Smanjivanje radnog vremena u kapitalističkom sistemu zvuči vrlo neobično.Logika nalaže povečavanje radnog vremena a sa time i zarade za poslodavca.
Vjerujem da to vrijedi samo za uredske štakore na "izmišljenim" pozicijama koji ionako ne rade ništa.
imamo mi to u "državnim službama" većo davno. i manje čak. kad bi se zbrajalo koliko ti kancelarijski štakori doista rade "sa strankama" i za njih (bez "pauza", sastanaka, privatnih poslova, blebetanja s kolegama itd.), tjedno bi možda izašlo i 3 i pol dana. neto (bez pdv-a). no ovi "it stručnjaci" za beroša su radili i 112 sati dnevno, tako da ... 
Smanjivanje radnog vremena u kapitalističkom sistemu zvuči vrlo neobično.Logika nalaže povečavanje radnog vremena a sa time i zarade za poslodavca.
Vjerujem da to vrijedi samo za uredske štakore na "izmišljenim" pozicijama koji ionako ne rade ništa.
smanjivanje radnog vremena zadnji put smo imali prije više od stotinu godina kad su se radnici konačno izborili za osam sati rada
od tada smo, zahvaljujući napretku tehnologije, napredovali više nego ikad u ljudskoj povijesti i sve to otišlo je (u smislu proizvodnje) kao napredak direktno u profit
možda je vrijeme da dio tog napretka ode i na korist radnika konačno još jednim smanjivanjem crnčenja, jer ako je sve drugo napredovalo, zašto smo tu zapeli na vremenu otprije 130 godina
Smanjivanje radnog vremena u kapitalističkom sistemu zvuči vrlo neobično.Logika nalaže povečavanje radnog vremena a sa time i zarade za poslodavca.
Vjerujem da to vrijedi samo za uredske štakore na "izmišljenim" pozicijama koji ionako ne rade ništa.
Zasto onda ne povecaju na 7 radnih dana?
Kako uopće danas kvantificirati i kvalificirati rad? Pogotovo u "modernim" strukama (poglavito onima u kojima je consulting core business)?
Ponekad se više posla (kvalitativno i kvantitativno) napravi za vrijeme jednog sastanka s klijentom nego "crnčenjem" 8h za računalom u uredu, glumeći produktivnost.
A da i ne pričamo o remote načinu rada....gdje gledamo kako IT golijati nastoje vratiti ljude u ured. Samo zato što mogu, a ne jer im profit o tome ovisi.
To je isto malo škakljivo. Uzmi npr. mehaničara.
Dobije zadatak promijeniti ramena na Audiju A6. I nema doma dok ne bude gotovo, kako ti kažeš. I sad, kako se znaju zapeći vijci moguće je da taj posao umjesto 1h traje 7h, radnik se ubije od muke, obavljeni posao je tak nakon 7h, umjesto predviđenih 1h.
Rad po satu je isto problem jer uvijek postoji oni koji rastežu posao zbog satnice.
Kako uopće danas kvantificirati i kvalificirati rad? Pogotovo u "modernim" strukama (poglavito onima u kojima je consulting core business)?
Ponekad se više posla (kvalitativno i kvantitativno) napravi za vrijeme jednog sastanka s klijentom nego "crnčenjem" 8h za računalom u uredu, glumeći produktivnost.
A da i ne pričamo o remote načinu rada....gdje gledamo kako IT golijati nastoje vratiti ljude u ured. Samo zato što mogu, a ne jer im profit o tome ovisi.
S ovim se potpuno slažem. Radio sam svojedobno grafičku pripremu i ove riječi su upravo potvrda da je jako teško nešto usporediti i izmjeriti. Bilo je slučajeva gdje je bilo više posla s nekim letkom A3 formata (presavinutim na pola da se dobije 4 komada A4 stranica) nego s nekim letkom od 12 stranica. I još je bilo natezanja oko toga je li nas par, koji smo radili svih 8 sati od 8h do 16h u punoj brzini, dovoljno produktivno jer je šef uvijek bio gladan zarade. Na kraju je bila situacija da smo dvojica nas od četiri (koliko je bilo ljudi u stalnoj ekipi plus nešto pomoćnih radnika) otišli i na naša mjesta su došla druga dva radnika. Ispalo je da uz još jednog pomoćnog radnika, dakle 5 ljudi, nova ekipa nije stizala odvrtiti isti posao do 20h navečer pa se onda šef hvatao za glavu i tražio objašnjenja. Mene su još nekih 3 mjeseca zivkali da se vratim natrag. A sve su čuli od mene kada sam im objašnjavao da se u vremenu od 8h do 16h istrošim psihofizički na poslu i da nisam u stanju odraditi prekovremene koji su se učestali nakon što je šef dignuo kredit za obnovu stana, kuće na moru i novi automobil. Puko mi je film kad su zaredale i radne subote plus što je šef smanjio plaće obrazlažući time da se smanjio obim jedne grane posla koja niti je bila presudna, niti su prihodi pali jer sam, kako spomenuh, morao raditi i prekovremeno i subotama jer je bilo posla preko glave.
A ovo oko uhljeba u državnim "kancelarijama", nemojte sve generalizirati jer svi vi kad-tad trebate njihove usluge, od raznih šaltera, sudova, gruntovnica itd. i tamo ima ljudi koji se za svojih 8 sati radnog vremena i narade, nisu svi nećaci i kumčad nekog političara pa da sjede gubeći vrijeme. I kad netko od njih kaže da ima 4.500 kn plaću umjesto 7.500 koliko bi imao u privatnom poduzeću onda se čudite što još rade tamo.
Pojam radnika, radnog vremena i radnih obaveza zaostao je u 19. stoljecu. Kvantificiranje posla i obaveza varira preko zanimanja, pa se ne moze isto tretirati doktor, policijot, manualac, uredski sapines te IT kirurg.
Neka zanimanja mogu da odrade posao u 3 sata i da budu produktivni kao da rade 8 sati dok netko mora da crnci 10 sati. Naravno ovi sto rade 10 sati ne bi htjeli bolje uvjete za ove druge, ali tko se skolovao, snasao i koristi mozak moze da izbjegne tezak rad. Za ove druge, vise srece drugi put.
Treba kategorizirati razlicita zanimanja:
IT, ured, birokracija, te usluzni sektor (ne konobari) - 6 sati dnevno, 3 dana u tjednu
Doktor, policijot - 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu
Manualaci, mehanicari - 10 sati dnevno, 4 dana u tjednu
Kako uopće danas kvantificirati i kvalificirati rad? Pogotovo u "modernim" strukama (poglavito onima u kojima je consulting core business)?
Ponekad se više posla (kvalitativno i kvantitativno) napravi za vrijeme jednog sastanka s klijentom nego "crnčenjem" 8h za računalom u uredu, glumeći produktivnost.
A da i ne pričamo o remote načinu rada....gdje gledamo kako IT golijati nastoje vratiti ljude u ured. Samo zato što mogu, a ne jer im profit o tome ovisi.
Moguće je svaki rad kvantificirati i kvalificirati ali ono što većina radi je da pokušava jednu "mjeru" progurati kao mjerilo za sva zanimanja i poslove što u startu ne funkcionira.
U mojoj bivšoj kompaniji smo pokušali kvantificirati rad u mom odjelu (IT). Imali smo baš projekt sa HR odjelom i čak smo donekle uspjeli doći do zadovoljavajućih rezultata ali problem je bio ogroman utrošak vremena i truda da bi se to sve adekvatno pratilo. Doslovno je ispalo da bi trebali jednu osobu zaposliti da to sve adekvatno prati a i to je bilo upitno da li će i kako funkcionirati.
Smanjivanje radnog vremena u kapitalističkom sistemu zvuči vrlo neobično.Logika nalaže povečavanje radnog vremena a sa time i zarade za poslodavca.
Vjerujem da to vrijedi samo za uredske štakore na "izmišljenim" pozicijama koji ionako ne rade ništa.
Ta logika bi imala smisla kad bi imao zaposlene androide, a ne ljude. Međutim kada imaš ljude onda to ide malo drugačije pa shvatiš da je potrebno naći optimalnu točku. Nema ti koristi da ti netko radi 300h mjesečno kad će biti nezadovoljan, posao neće odraditi kako treba, narušiti će radnu atmosferu i na kraju će opet pola vremena brljati sa strane. Onda brzo shvatiš da možeš imati iste ili bolje rezultate sa manjom satnicom i sa smanjenjem radnog vremena.
Naravno da ovo pravilo nije univerzalno i ovisi o tipu posla, ali mi smo to testirali na nekoliko manjih kompanija i sve one su ima već 5+ godina na 6h radnom vremenu umjesto 8h, a produktivnost i obujam obavljenog posla je narastao. Tako da je kod nas očito ekspreiment uspio. Uz to plaće nisu rezane zbog manje satnice već su ostale iste uz naravno redovni godišnji porast. Na kraju win-win situacija, za sada. 
Sada već pripremamo sljedeću fazu u kojoj će se raditi 4 dana tjedno umjesto 5. Uz to većina radnih mjesta ima fleksibilno radno vrijeme i mogućnost rada od "kuće".
Odavno je dokazano da je efikasnost prosječnog djelatnika u 8h radnom vremenu oko 4-5h, što znači da dnevno provede barem 3h nepotrebno na poslu i od toga nitko nema koristi, poslodavac nema jer ta 3h se posao ne obavlja, a djelatnik nema jer i dalje ima dojam da je na radnom mjestu i da radi.
Radno vrijeme od 6h unutar kojeg se 30-60min. potroši na pauzu i osobne potrebe je prigodno 21.st.
“Research indicates that five hours is about the maximum that most of us can concentrate hard on something,” productivity consultant Alex Pang told the magazine. “There are periods when you can push past that, but the reality is that most of us have about that [amount of] good work time in us every day.”
The 8-hour workday is a remnant of the industrial age...
Pojam radnika, radnog vremena i radnih obaveza zaostao je u 19. stoljecu. Kvantificiranje posla i obaveza varira preko zanimanja, pa se ne moze isto tretirati doktor, policijot, manualac, uredski sapines te IT kirurg.
Neka zanimanja mogu da odrade posao u 3 sata i da budu produktivni kao da rade 8 sati dok netko mora da crnci 10 sati. Naravno ovi sto rade 10 sati ne bi htjeli bolje uvjete za ove druge, ali tko se skolovao, snasao i koristi mozak moze da izbjegne tezak rad. Za ove druge, vise srece drugi put.
Treba kategorizirati razlicita zanimanja:
IT, ured, birokracija, te usluzni sektor (ne konobari) - 6 sati dnevno, 3 dana u tjednu
Doktor, policijot - 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu
Manualaci, mehanicari - 10 sati dnevno, 4 dana u tjednu
Ovo je teško izvedivo, jedan serviser računala i jedan sistem-admin imaju drugačiji tip posla od jednog programera kojem možeš izbrojati linije koda, a opet svi spadaju u IT. Isto tako nije isti policijot koji dežura u postaji i onaj koji je na terenu, manualac koji ubacuje lim u prešu nema isti posao kao skladištar koji će ponekad morati podići i veći teret i mogao bih nabrojati stotine primjera gdje očite razlike u poslu postoje i gdje nema univerzalne formule preko koje ćeš izraziti neku normu ili ocjenu učinkovitosti jednog posla u odnosu na drugi. Možeš to napraviti između dva radnika na istoj preši za lim, ali izvan toga si već van nekih mjerljivih i usporedivih okvira.
Pojam radnika, radnog vremena i radnih obaveza zaostao je u 19. stoljecu. Kvantificiranje posla i obaveza varira preko zanimanja, pa se ne moze isto tretirati doktor, policijot, manualac, uredski sapines te IT kirurg.
Neka zanimanja mogu da odrade posao u 3 sata i da budu produktivni kao da rade 8 sati dok netko mora da crnci 10 sati. Naravno ovi sto rade 10 sati ne bi htjeli bolje uvjete za ove druge, ali tko se skolovao, snasao i koristi mozak moze da izbjegne tezak rad. Za ove druge, vise srece drugi put.
Treba kategorizirati razlicita zanimanja:
IT, ured, birokracija, te usluzni sektor (ne konobari) - 6 sati dnevno, 3 dana u tjednu
Doktor, policijot - 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu
Manualaci, mehanicari - 10 sati dnevno, 4 dana u tjednu
Ovo je teško izvedivo, jedan serviser računala i jedan sistem-admin imaju drugačiji tip posla od jednog programera kojem možeš izbrojati linije koda, a opet svi spadaju u IT. Isto tako nije isti policijot koji dežura u postaji i onaj koji je na terenu, manualac koji ubacuje lim u prešu nema isti posao kao skladištar koji će ponekad morati podići i veći teret i mogao bih nabrojati stotine primjera gdje očite razlike u poslu postoje i gdje nema univerzalne formule preko koje ćeš izraziti neku normu ili ocjenu učinkovitosti jednog posla u odnosu na drugi. Možeš to napraviti između dva radnika na istoj preši za lim, ali izvan toga si već van nekih mjerljivih i usporedivih okvira.
Naravno, ali zato se napravi segmentacija radnih pozicija, radnog vremena i kompenzacije. Nisam ulaziio u detalje za svaki posao.
Ali imas:
Normalne, skracene ili produzene smjene (6, 8, 10 sati)
Skraceni, normalni, produzeni radni dani u tjednu (3, 4 ili 6 dana)
Kompenzacia u ovisnosti o odabiru.
Naravno, kad neki privatnik vulgaris ovo vidi, prva pomisao je sto bi on placao iste novce za skraceno radno vrijeme. Ali najbolja koncentracija radnika je ionako oko 5 sati, pa ako se odradi zadatak koji si zamislio bolje je i za sefa i za radnika.
Uza sve to, dosta poslova ce ionako automatizirati ili bi vec mogli da automatiziraju da nije ljudskog faktora.
Ne slažem se s tobom. Razmisli o sljedećem primjeru: liječnik ili npr. IT podrška koji imaju dežurstvo. Misliš li da bi itko dežurao mukte, čekajući da se pojavi posao za koji će biti plaćen? A tebi se u međuvremenu dogodi da ti pozli ili ti rikne mreža u firmi kojoj je esencijalna za proizvodni proces, a nitko ne dežura...
Pojam radnika, radnog vremena i radnih obaveza zaostao je u 19. stoljecu. Kvantificiranje posla i obaveza varira preko zanimanja, pa se ne moze isto tretirati doktor, policijot, manualac, uredski sapines te IT kirurg.
Neka zanimanja mogu da odrade posao u 3 sata i da budu produktivni kao da rade 8 sati dok netko mora da crnci 10 sati. Naravno ovi sto rade 10 sati ne bi htjeli bolje uvjete za ove druge, ali tko se skolovao, snasao i koristi mozak moze da izbjegne tezak rad. Za ove druge, vise srece drugi put.
Treba kategorizirati razlicita zanimanja:
IT, ured, birokracija, te usluzni sektor (ne konobari) - 6 sati dnevno, 3 dana u tjednu
Doktor, policijot - 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu
Manualaci, mehanicari - 10 sati dnevno, 4 dana u tjednu
Ovo je teško izvedivo, jedan serviser računala i jedan sistem-admin imaju drugačiji tip posla od jednog programera kojem možeš izbrojati linije koda, a opet svi spadaju u IT. Isto tako nije isti policijot koji dežura u postaji i onaj koji je na terenu, manualac koji ubacuje lim u prešu nema isti posao kao skladištar koji će ponekad morati podići i veći teret i mogao bih nabrojati stotine primjera gdje očite razlike u poslu postoje i gdje nema univerzalne formule preko koje ćeš izraziti neku normu ili ocjenu učinkovitosti jednog posla u odnosu na drugi. Možeš to napraviti između dva radnika na istoj preši za lim, ali izvan toga si već van nekih mjerljivih i usporedivih okvira.
Ne znam jesi mislio doslovce "brojanje linija koda" ali to je uvjerljivo najgluplja metrika koju netko moze izabrati za mjerenje učinkovitosti programera. Postane jos gluplja ako uspoređuješ front, back, desktop, web, mobilne ili jos gore, između jezika ili čak različite verzije istog koristeći samo broj linija.
Ali, neki očito razmišljaju i plaćaju ljude tako i apsolutno je nevjerojatno što nastane od takve ekipe, sto su kadri napisati i pustiti u pogon, pogotovo istočnjaci.
Kalifornija = ZG Holding. A vidimo kamo je on isao i odlazi. Sada kada nema Njega da "dela".
Sve te igre i soc/komunisticki/kibuc "eksperimenti" mogu proci dok ih financira sustav koji se naplatio od rada.
Rada u 100% obimu, dokazivanja na trzistu i uvjetima trzisne utakmice.
Lagana je igra s tudjom lovom, a ovakve ideje obicno dolaze od ekipe koja nije u zivotu provela dana u realnom sektoru.
Kalifornija = ZG Holding. A vidimo kamo je on isao i odlazi. Sada kada nema Njega da "dela".
Sve te igre i soc/komunisticki/kibuc "eksperimenti" mogu proci dok ih financira sustav koji se naplatio od rada.
Rada u 100% obimu, dokazivanja na trzistu i uvjetima trzisne utakmice.
Lagana je igra s tudjom lovom, a ovakve ideje obicno dolaze od ekipe koja nije u zivotu nije provela dana u realnom sektoru.
Još bi se moglo nadodati: i u kome se netko debelo obogatio ne radeći ništa konstruktivno, osim što je nekakav "vlasnik".
Ne znam jesi mislio doslovce "brojanje linija koda" ali to je uvjerljivo najgluplja metrika koju netko moze izabrati za mjerenje učinkovitosti programera. Postane jos gluplja ako uspoređuješ front, back, desktop, web, mobilne ili jos gore, između jezika ili čak različite verzije istog koristeći samo broj linija.
Ali, neki očito razmišljaju i plaćaju ljude tako i apsolutno je nevjerojatno što nastane od takve ekipe, sto su kadri napisati i pustiti u pogon, pogotovo istočnjaci.
Ne, nisam doslovce mislio, ovo je bilo više figurativno jer programeru imaš barem što izbrojiti pa donekle možeš usporediti produktivnost dva programera koji rade isti posao u istom programskom jeziku. Kako ćeš jednom sistem-adminu vrednovati to što je na serveru podesio full pristup dodatnoj e-mail adresi, a slanje zbog nekog buga ne radi ako ne poklikaš i zasebno pravo za slanje? I onda sistem-admin pogubi sat vremena pregledavajući postavke, provjeravajući, ponovno postavljajući full prava korisniku da bi onda sve riješio jednim klikom.
I znam da nije ista situacija programeru koji mora nakucati 50 linija koda tipa "Hello world", onome tko mora detektirati koliziju dva objekta na ekranu i onome tko mora prikazati sortirane podatke iz baze. Baš zato i napominjem da uvođenje metrike u vrednovanje poslovanja nije moguće u smislu da će netko raspisati nazive zanimanja/radnih mjesta i postaviti neke koeficijente uz njih jer je to nemoguće izvesti u usporedbi dva ista/slična radna mjesta unutar istog odjela, a kamoli između dva ista/slična radna mjesta umutar poduzeća ukoliko se ne radi o doslovno identičnom poslu. Možda bi još to donekle i funkcioniralo da oni koji bi trebali raspisati vrednovanje znaju uopće kako određeni posao funkcionira i da znaju detalje, hrpu puta nažalost ti ljudi nemaju uopće uvid što se sve krije iza nečijeg posla.
Evo ti jedan moj primjer - u jednom poduzeću sam održavao računala kao vanjski djelatnik i postavila je jedna voditeljica u tom poduzeću pitanje zašto ja uopće dolazim kada kod njih sve besprijekorno radi. Ja sam joj objasnio da ja dolazim baš zato da sve besprijekorno radi, da svaki puta provjerim server, preletim po svakom računalu radeći kontrolu i uklanjajući probleme, ali da mogu bez problema napraviti pauzu od tjedan i pol da vidimo trebam li uopće dolaziti. Nakon 4 dana ta ista voditeljica me zvala jer je baš njoj nešto zaštekao e-mail i nakon toga više nije bilo nikakvih pitanja u vezi mog dolaska. Sada zamisli istu takvu situaciju kada direktor nekog non-IT poduzeća postavi pitanje zašto imaju dvojicu u IT odjelu kada sve ionako besprijekorno funkcionira, zaboravljajući u isto vrijeme da su tamo dvojica baš zato da sve besprijekorno funkcionira. A taj isti direktor određuje kolike plaće trebaju biti toj dvojici u IT odjelu.
Nažalost, direktori i voditelji jako često zanemare bitan faktor u čitavom poslovnom procesu - nagrade vrijednim radnicima. Ispadne da su radnici ograničeni plaćama i oni radnici koji bi u nekom drugom poduzeću sigurno dobili neki bonus ostaju u svom vlastitom poduzeću zakinuti. Nakon nekog vremena i taj vrijedan radnik će malo smanjiti svoj entuzijazam kada vidi da dobije istu plaću i da ga vrednuju isto kao i onog koji obavi možda i pola posla manje nego on.
Ok,nisam se baš dobro izrazil.
Smanjivanje radnog vremena za radnike u bilo kakvom tipu proizvodnje neče nikad zaživjet,ne dok smo god u sustavu kapitalizma.
Osobno ne radim u proizvodnji,te se slažem da bi možda bili produktivniji sa kračim radnim vremenom,a sigurno i sa normalnim radnim vremenom kad bi plača bila dovoljna za život a ne minimalac 4000 do 5000 tisuča kuna sa kojima jedva preživljava večina građana naše zemlje.
