Kako započeti karijeru developera ili IT-jevca i k

Dobrodosao u klub

Ja sam ga upisao sa trideset i kusur i završio u roku. U zivotu mi ye praktički nista nije promjenilo osim sto imam vise slobodnog vremena otkad nema faxa, ali je jako velika osobna satisfakcija. 

Meni bi ga firma platila, samo da hocu. Ali ne da mi se. A sa troje djece i privatnim projketima ne znam gdje bih ga ugurao. Nije to certifikat pa da traje koji mjesec nego godine odricanja. Radije ciljano brusim skillove sa onime sto treba

E pa da, inače i živim na moru, u Zagrebu sam samo zbog faksa, tako da mi je sigurno prioritet vratiti se dolje. Nema do vrućih ljetnih dana i mora.

osim ako nije riječ o IT edukacijama, onda se ne može ništa online, moraš doći živiti u lipik ili novsku 6 mjeseci

Upisao i završio za bakalara u ranim tridesetima. Donijelo mi je dva dana godišnjeg. Na predavanjima sam uspio pročitati more fantazi knjiga pošto sam napokon imao slobodnog vremena i upoznao sam jako puno ljudi iz struke što drugih studenata što predavača, koji su svi iz privatnog sektora. Odradio sam i godinu dana specijalističkog diplomskog ali to je sada na pauzi. 6 mjeseci jedva da sam vidio obitelj. 

 -  tek počinješ (živjeti, raditi..). Trenutno su ti društvo-frendovi (zabava) važniji.. no dođe obitelj, obveze, kao i društvo-ekipa koja ima isti problem (vrijeme-obaveze-obitelj) i tad počneš 'za istač' raditi, za sebe, ne za druge, društvo-državu, ideale.. Tad ti je svejedno radiš u desincu ili grenlandu, radiš, kao nekad bauštelci-dojč.. s razlikom, oni su odlazili privremeno s idejom povratka, danas tog nema, digneš sidro i odeš. Nakon 10-više godina ako si uspio vratiš se tj biraš mjesto po želji, no tad možda i razočarenje jer stara ekipa više nije ona stara, .. jer to je život, vrijeme.

-što je bolje? što izabrati? .. novac je važan dio u životu jer omogućuje ostale potrebne stvari, možemo reći da je nevažan ili prevažan, oboje, samo sredstvo za život i gušt. Lako je kad ga se ima dovoljno, teško kad se nema a često su siromašni sretniji-nasmijani pogotovo ako uspoređujemo s milijarderima koji se stalno brinu.. što tad izabrati? nema dobo-loše, moj put nije tvoj .. tj izaberi za sebe, ne što ja ili x-avatar sugerira. Ti znaš za sebe najbolje, čak i ako pogriješiš .. + sve treba probati, svako iskustvo je 'pozitivno' (dobro, čak i loše..) kao svako zananje. Bez tog iskustva ne znaš koliko vrijediš, moraš probati a jednako je važno i guštati u svemu tome, kao prijetelji-društvo jer će ti netko od njih biti žena-suprug itd itd..

-moraš raditi u dobroj firmi ali moraš i u lošoj upravo zato da bi vidio razliku dobro-loše, za sve, sladoled, auto, cipele vrijedi isto, tek kad porobaš tad znaš i tek tad stvarno biraš ako imaš mogućnost.. a griješiti? to je ljudski, tako se i uči i za život je to izgleda jedini način, ne tuđe savijete nego 'za sebe'. Sretno.

Odlična tema. Mene su uvijek zanimala računala i IT,ali sam od malena htio otići raditi na brod, pa sam upisao Pomorski fakultet. Završio ga i odma na posao u internacionalnoj plovidbi za stranu firmu.

Nakon koju godinu plovidbe shvatio sam da sam pogriješio i odlučio sam dati otkaz, prestati se baviti s tim poslom. Kad sam se vratio kući (sa navršenih 27 godina) odlučio sam na promjenu karijere.

Prije toga iako sam dosta čačkao po kompu nisam nikad ušao baš u neku granu programiranja. Krenuo sam istraživati sve o IT-ju i odakle početi. Svi su predlagali web development kao neki najlakši ulaz u industriju, stoga sam počeo učiti 

html,css i javascript (i okolne framework-e tih tehnologija). Nakon možda godinu dana (nažalost s pauzama - jer sam od učenja malo pregorio pa sam upao u fazu beznađa i odustajanja) učenja napravio sam par web stranica i evo napredujem.

Uz učenje ulete neki poslovi (izvan IT-ja), ali cilj mi je prebaciti se potpuno u IT i tu graditi karijeru.

Sve što više učim shvaćam da toga svega ima sve više i nikad dosta znanja i učenja. Zna biti teško i obeshrabrujuće, ali je ujedno i zabavno i ispunjava čovjeka kad napravi neki dobar projekt i postigne nešto znajući koliko je truda uložio.

Odlučio sam ove godine upisati fakultet informatike u Puli, iako znam sve priče o tome kako formalno obrazovanje nije potrebno za posao itd. ali i dalje imam osjećaj da bi tu dobio neka potrebna temeljna znanja, koja se ne tiču samo specifičnih tehnologija, već filozofija računalnog inžinjeringa itd., plus mogućnost prakse u nekim od naših IT firmi. Faks sam po sebi nije dovoljan ja bih rekao,ali je odlična nadopuna, tj. odlično ide uz samostalno učenje specifičnih tehnologija.

Sada planiram učiti C# jer s njime je obuhvaćen i web i mobile i desktop development, pa čak i AI.

Volim web development, ali se pitam, možda bi mi nešto drugo još bolje leglo i zato mi je drago što fakultet nekako pruža generalnu sliku svega i provede te kroz razne grane informatike, te se možeš lakše naći u onome što ti leži. Možda sam u krivu, volio bi čuti vaše mišljenje.

Kao netko tko je zavrsio FOI - smjer Informaccijski Sustavi prije cca. 2.5 godine, mogu dati nekoliko rijeci u vezi toga.

Kao i na svakom sveucilisnom studiju, uci se sve i svasta. Konkretno na mojem fakultetu, ucila se 50% ekonomija, 50% IT. 
Iskreno, ovaj dio sa ekonomijom mi je trenutno nebitan. Zasto nebitan? Saznajte u nastavku

Sto se tice IT dijela, mislim da je percepcija o tom segmentu kriva kod ljudi. Cim spomenes IT, odmah se okrecu programiranju, sto je KRIVO.

Na faks se nejde iz razloga da budes programer, na faks se krece iz razloga da ti naucis osnove programiranja. Pod time mislim da naucis vrednovati vrijeme programera (jako sturi opis ali nadam se dovoljan).

Stvar je sto puno osoba dodje na faks misleci da ce nakon faksa postati Project Manageri, Content Manageri i svasta.. Za to je potrebno iskustvo koje dobijes kroz programiranje. Opisat cu dvije razlicite situacije, jednu situaciju od prijatelja u Hrvatskoj i vlastitu u Austriji.

Prijatelj u Hrvatskoj radi u jednoj poznatoj firmi u ne tako velikom gradu. Njegov Project Manager je osoba koja u zivotu nije napisala vise od dva programa. Zadaje im vremenske rokove/zahtjeve/prohtjeve takve da vjerojatno najbolji programeri svijeta nebi uspjeli u tom vremenskom periodu to implementirati. Razlog? Iskustvo. Osoba je dosla na poziciju Project Managera bez dana iskustva u programiranju i nema apsolutno nikakve ideje o vremenskim periodima potrebnim za odredjena rjesenja. Project manager je zavrsio neki faks, ali jednostavno mu nedostaje to znanje/iskustvo iz programiranja da bi znao raditi svoj posao kako treba.

Moja situacija gdje je Project Manager osoba sa zavrsenim faksom i sa iskustvom u programiranju 5+ godina. Tu dolazi onaj dio spajanja ekonomije i IT-a. Project manager mora valjano koristiti resurse i znati procijeniti koliko je sto potrebno za izvrsenje zadatka. Tu faks dolazi do izrazaja. Koliko puta sam se nasao u situaciji - "aha, pa to sam radio na faksu" i kopanje po starim biljeznicama i sve to. Iako sam jos uvijek samo Software Developer, polako pocinjem koristiti resurse sa faksa da bih upravljao sam sa sobom. Nakon nekoliko godina, vrlo vjerojatno i kao Project Manager nekog tima, pod kojim developeri nece zavrsiti na Normabelima i slicni antidepresivima, kao u gore navedenom slucaju kod prijatelja, jer cu imati iskustvo i znati procijeniti koliko svaki developer vrijedi.

Nakon poduzeg uvoda, evo i odgovor na koliko su relevantna znanja stjecena na fakultetu.

Vrlo su relevantna. Ovisno na sto se cilja.

• Ako ides na faks, da bi naucio programirati - krivo.
• Ako ides na faks, da bi naucio cijeniti programiranje, naucio upravljati prvenstveno zivotom (ucenje), zatim naucio cijeniti programiranje (koliko treba radnih sati za odredjeni projekt) i na kraju svega, naucio baratati resursima (ekonomija [novac, ljudi], upravljanje developerima [project manager]), onda faks stvarno je za tebe.

Jer trosenje 5 godina na studiranje ako Vas ovo sve gore ne zanima nema smisla. Bolje se onda posvetiti 5 godina programiranju, postanite ekspert u tih 5 godina u odredjenom programskom jeziku i posla ce uvijek biti!

Naravno da postoje Project Manageri i bez iskustva u programiranju, daleko od toga.

Ja sam samo naveo taj konkretan primjer prijatelja (imam ih jos nekoliko) kojima se zadaju nemoguci zadaci u odredjenom vremenskom perioud - bas kao sto si i naveo, cisto silovanje.

Svi znamo kako se nazalost odnosi u nekim firmama kod nas - "ja bum tebi rekel kaj bus ti radil, ne ti meni, ja sam tvoj sef".

 Ono kako u firmi gdje ja radim (Zagreb) to funkcionira je da developer sam kaže koliko mu treba za pojedini task vremena, nakon toga project manager u dogovoru sa product ownerom (ako se radi o projektima za druge firme) odredi koje stvari ulaze u iduci sprint, s time da se uvijek uzme rezerva (ako je kapacitet 30-35 sati tjedno, uzet će se posla za tipa 45-50, a ostatak će biti bugfixing). Za drukčiji pristup nisam čuo osim firmi koji ne rade po scrum-u, a takvih je malo tipa fina i sl.

Što se tiče faksa, negdje sam pisao već, korisno ukoliko si u javnoj firmi, u privatnom sektoru ako si počeo radit kao student pa manje firme iskorištavaju na način da za jeftiniju lovu educiraju ljude o svojim procesima). Par kolega radi sa SSS i po pozicijama i plaći su bili daleko iznad svih drugih. U HR vrijedi kao i vani, ako znaš platit će te, osim ako radiš u javnom sektoru..

 Sorry Friday tek sada sam ubrao tvoje pitanje...  Da, bit će sigurno i takvi gosti jer dolazi .debug u lipnju i sve više emisija će biti posvećeno developerskoj "problematici". Imao sam već u jednoj emisiji ekikpu iz Amoda i Includea, bili su na istu temu i iz Nanobita i Infinuma (ok, oni su daleko veći), a i bit će sigurno sve više togau Tech Radaru.