još nije točno shvačeno kako radi ljudski um (svijest),pa kako če onda to ubacit u računalo?
Anali Hičija. 
I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try But that was just a dream That was just a dream
budući da i ja, kao i čitatelj/spisatelj/vrač I.B., imam 61 (očito je mjesec dana stariji, grrrrr), a apstrahirao sam čak i pitanje "zašto, majkumu?!" odavno shvativši kako nama ateistima/agnosticima/zlujednomobičnom (na osnovi naknadnog odabira) nema mjesta u zagrobnoj virtualizaciji (kao, uostalom, ni u predgrobnoj, ako nismo članovi, a nismo ni simpatizeri te nekmoli), a i ne dam se iz inata i sebičnosti (
), teška sr(d)ca te nakon pomna promišljanja, urbi et orbi, daje se na znanje (es wird bekannt gegeben):
iznimno prostranu memoriju za pohranu svijesti, od prvoklasnih elektrona, u njegovanom i propisno odležanom magnetskom polju, katoličku, prvi red do (blagoslovljenog) procesora, povoljno ustupam najboljem ponuditelju. hitno! komunalna naknada za pohranu (ne)svijesti plaćena 10 godina unaprijed, papiri uredni, čist prijenos 1/1. poznavanje kvantne mehanike/filozofije/aspekata/dvojbi nije uvjet. samo gotovina, i to ante. ozbiljne ponude molim u pp. diskrecija/lukrecija/sekrecija zajamčene.
morali biste odlučiti između strukture i funkcije – između određivanja trodimenzionalne arhitekture vašeg mozga s jedne strane ili određivanja načina na koji vam mozak funkcionira na staničnoj razini
Čini se kao manifestacija kvantne neodređenosti na većoj skali.
Ne može se razumjeti mozak bez da se razumije svijest. Po svemu sudeći mozak i svijest čini kombinacija determinističkog i kvantnog računala na različitim skalama energija. Mi smo daleko od razumijevanja determinističkog dijela iako nešto o tome znamo ali ovaj kvantni dio i interakcija između jednog i drugog su totalne nepoznanice. Dapače, neki uporno odbijaju priznati da kvantni dio postoji pa misle da se gomilanjem tranzistora spontano javlja svijest ili čak da su tranzistori i komunikacija među njima ono što ju čini umjesto da samo koreliraju sa sviješću.
Kvantna neodređenost, tj. inherentna ograničenost promatrača je nešto zbog čega nikad nećemo u potpunosti moći razumjeti sistem mozga i svijesti i tako je vjerojatno i najbolje. Jer kad bi bilo trivijalno to razumjeti ne bi imali sposobnost razumijevanja.
To ne znači da ne treba učiti o mozgu pa tako i prebacivati informacije iz mozga u računalo, ali raditi to s ciljem da se sačuva nečije sjećanje uz nadu da će se nekad u budućnosti moći oživjeti je uzaludan trošak energije.
Ja bih se više brinuo o tekućem životu i hoću li, kao prosječan čovjek i predstavnik ljudske vrste, zbog mizerne iskorištenosti ogromnog potencijala mozga, bez tog potencijala i ostati?
Jer ako svijest i mozak samo koreliraju, otvara se mogućnost postojanja reinkarnacije gdje nosilac svijesti (kvantni dio jednadžbe) jednostavno oscilira, raste i pada u energiji između uparivanja sa mozgovima. U tom slučaju, dobro bi se bilo zapitati, kakav će mozak taj nosilac obući u budućnosti i koliko će mu svijesti na većoj skali isti omogućiti.
Mozak je tako, kao deterministički sistem, iz perspektive korisnika samo stroj kojim upravlja ili, poštenije, s kojim interagira, fenomen na drugoj skali, poput čovjeka za računalom. Barem ga ja tako razumijem.
cool članak
Fantastican fantastican tekst.
I ovo sve navedeno je ujedno odgovor kada cemo dobit pravi svijestan AI na razini covjeka....reklo bi se nema straha da ce nas racunala pokorit uskoro.
Ovisi kakav zivot zivis,dali radis isti posao koji mrzis stoljecima ili putujes svemirom tipa Star Trek...kada vec mastamo 🥂
Još će puno vode proteći ispod predivnog osječkog pješačkog mosta dok se nešto tako dogodi.
lijepo je vidjeti da berecki nije podlegao trendovima-hypsterima.. pogotovo posljednji odlomak-zaključak ili odgovor na (ne)postavljeno pitanje, zašto.. pa i malo stilske patetike :) ..
kad već doc piše članke za nas, ja bih mu rado odsvirao koju (kad mu tu ne mogu kliknut fala) no imam bolje (kantri & šega):
usput, ovo se ne pohranjuje u elektroniku zajedno sa svješću, već na usb-štapić, kao bonus za prvih deset na spovodu.
najdix
Manje više se zna kako sve to radi. Za znatiželjne evo preporuka za odlično predavanje sa
Hebrew Univerity
Synapses, Neurons and Brains
https://www.coursera.org/learn/synapses#syllabus
Creepy part u cijeloj priči iz gornjeg predavanja je kad čovijek pokaže AND, OR, NOT funkcionalnost na synapsama i kako sve to radi. Ono WTF ... zadnje mjesto gdje sam očekivao da ću vidjeti kombinaciju AND, OR i NOT logičkih funkcija je na jednom dendritu sa desetak sinapsi ... WTF?! Ok za računala, ali za mozak?!? A onda kad se pogleda sa distance (vremenske, domenske, filozofske ...), okay, ako je to to, bottom line, root end, ima smisla da iste i slične funkcionalnosti konvergiraju istim principima rada.
Izvrsna knjiga na temu neurologija + AI + brain
Jeff Hawkins
On Intelligence: How a New Understanding of the Brain Will Lead to the Creation of Truly Intelligent Machines
Uzevsi u obzir sve sto je navedeno u tekstu i ako je to tocno u barem vecoj mjeri onda pravi svijesni AI necemo vidjet jos stotinama godina ako ne i duze jer se nasa tehnologija ne razvija takvom brzinom a i vec se lagano udara u zidove razvoja tehnologije.
Ako bi takav postupak postao moguć, tužna je činjenica da bi si to mogli priuštiti prvenstveno oni za koje vrijedi da bi bilo bolje za sve da ih vrag što prije odnese. Zauvijek. :(
Pitanje za kraj je ako se to sve jednog dana i dogodi, i kad tijelo i mozak umru, onaj koji se probudi u novom tijelu ipak nije više ta osoba nego klon te osobe, vi se svejedno mrtvi :D
žali Bože pohrane nekih podataka iz nekih mozganja...
a koji je smisao takve besmrtnosti?
puko postojanje?
Zanimljiv članak iako mislim da je autor malo profulao dio vezan uz samu implementaciju. Klasično računalstvo ovdje nema baš puno smisla jer nije kompatibilno s načinom funkcioniranja mozga i stoga su potrebni enormni resursi i za najjednostavnije probleme.
S druge strane kvantna računala kad jednom zažive i budu u stanju manipulurati s velikim broje qbita budu daleko prikladnija za ovakve simulacije i tko zna možda jednog dana backup ljudskog mozga.
žali Bože pohrane nekih podataka iz nekih mozganja...
a koji je smisao takve besmrtnosti?
puko postojanje?
Zna Chappie 
Mislim da su takve stvari sudbina gora od smrti. Čovjek s razlogom ima vijek trajanja (kako umno tako i fizički).
Pitanje za kraj je ako se to sve jednog dana i dogodi, i kad tijelo i mozak umru, onaj koji se probudi u novom tijelu ipak nije više ta osoba nego klon te osobe, vi se svejedno mrtvi :D
Svi atomi/molekule u ljudskom tijelu se prije ili kasnije zamjene, koliko se mutno sjećam nekih tekstova - nismo od istih atoma koji su nas sačinjavali po rođenju kao i u zrelijoj dobi. Čini mi se da je ono što je trajno su informacije, ili matrica koja ih pohranjuje, da to tako nazovemo. Ili bar dok postoje u nekom organiziranom sustavu (organskom ili anorganskom)... entropija na kraju ipak ima samo jedan smjer. :(
Fascinantno je do kakve je složenosti došla ta grudica organske materije.
Šteta... kad bi potrajali, možda bi jednoga dana dobili i odgovor na Asimovljevo Posljednje Pitanje.
Anali Hičija.
Frederick Pohl, jedan od tih fenomenalno dobrih SF pisaca, i meni je odmah pao na pamet. 
Nisam procitao bas sve, ali zakljucak jesam i svida mi se.
Konacno neko racionalno razmisljanje.
Svaki pokusaj, da se ruznije izrazim, nadjebavanja prirode - odnosno varanja gdje bi mi htjeli ostat zivi nakon sto tijelo klone ja rak rana naseg drustva pogotovo imućne nekolicine koja bi htjela zivjet vjecno.
Kolko god novca imali, otegnut cete papke svi i ognojit zemlju ili onecistit atmosferu.
Nisam procitao bas sve, ali zakljucak jesam i svida mi se.
Konacno neko racionalno razmisljanje.
Svaki pokusaj, da se ruznije izrazim, nadjebavanja prirode - odnosno varanja gdje bi mi htjeli ostat zivi nakon sto tijelo klone ja rak rana naseg drustva pogotovo imućne nekolicine koja bi htjela zivjet vjecno.
Kolko god novca imali, otegnut cete papke svi i ognojit zemlju ili onecistit atmosferu.
Iliti kako navodno reče Friedrich Veliki (ako se ne varam) u žaru jedne bitke svojim ne baš entuzijastičkim potčinjenima: "Vi svinje, zar bi htjeli živjet vječno?!" 
Nije baš da se ikome umire, samo to ne izgleda strašno kao neki tigar u dalekoj džungli, sve dok ne bane pred vrata. Mogu to posvjedočit iz prve ruke.
Anali Hičija.
Frederick Pohl, jedan od tih fenomenalno dobrih SF pisaca, i meni je odmah pao na pamet.
Meni je onako legao, iskreno. Nije mi kao Michael Crichton vrh, ali nije niti loš da ga ne bih preporučio nekome.
