Gmazovi za sobom vuku repove, a zvijezde prostorvr

Čest je slučaj da se u istom tekstu Einsteinova opća teorija relativnosti (OTR) hvali na sva zvona, a istovremeno i opovrgava. I to na konceptualnoj razini! Primjer je i ovaj tekst. Ako se prihvati da OTR opisuje prostorvrijeme na način na koji ga opisuje, onda gravitacija više nije sila i ne može se jednostavno čovjek vratiti korak unazad i reći: "...ali ajmo reći da je ipak sila i dalje nastaviti s opisom" (kao autor u tekstu: "Zakrivljenost prostora iskazuje se kao gravitacijska sila"). Einstein je izveo cijelu teoriju baš iz pretpostavke da gravitacija nije sila (odnosno, s pretpostavkom da je slobodan pad zapravo inercijalni sustav), i ništa od svih ovih predviđanja OTR-a ne bi bilo moguće da nije bilo te pretpostavke. Kad se u OTR gravitacija vrati kao "sila" nastaje gadna shizofrenija u konceptima i onda možemo izvlačiti proizvoljne zaključke koji nemaju veze baš s matematičkim opisom u pozadini. S obzirom na to da u OTR-u gravitacija nije sila, ona ne mijenja gibanje tijela kao "F=ma" i nema povezanog koncepta rada između dvije točke (integral sile po putu), pa onda nema ni jasno definiranog koncepta lokalne energije. To da je gravitacija sila može se tek shvatiti kao aproksimacija na malim zakrivljenostima prostorvremena (gdje numerički vrijedi Newtonova gravitacija), ali u ovom primjeru gdje zakrivljenost igra bitnu ulogu, to ne može nikako proći.

Nije ovo krivnja autora ovog teksta, već glavnine akademske zajednice koja neprekidno koristi rezultate OTR-a, ali ne zna kako bi ih jednostavno interpretirala, pa nastavlja s korištenjem klasičnih (pred-Einsteinovskih) termina. Jedan od glavnih krivaca za to je R. Feynman sa svojim stupidnim "sticky bead" argumentom, nakon čega je većina rekla: ah, Feynman je tako rekao, pa ne može biti krivo... Makar cijeli OTR tada nema smisla i može se komotno baciti u smeće.

Ono što je super baš kod ovog primjera nerazumijevanja glavnih fizikalnih teorija da itekako postoji prostor za fundamentalne doprinose fizici te da nije sve u sve kompliciranijim primjenama kvantne mehanike i OTR-a na egzotičnije i egzotičnije fenomene. To bi oni koji tek trebaju odabrati buduću karijeru trebali shvatiti kao otvoreni poziv da dođu, razmišljaju "izvan kutije" i riješe te probleme! Autor je u pravu da se fizika uči (srećom) sve više na konceptualnoj razini, a manje na jednadžbama, što omogućuje školarcima da se ranije susretnu s modernim konceptima (makar kod njih ne postoji jednostavan opis jednadžbama koji se može recimo raditi u srednjoj školi) i na taj se način školarci mogu ranije rastati od klasičnih pojmova i konceptualno misliti dalje nego starije generacije koje ne mogu dalje od Newtona, a to onda i povećava vjerojatnost za nove fundamentalne uvide! Nerijetko se čuje da je bolje potražiti karijeru u znanosti u novim, multidisciplinarnim područjima jer je u starim, fundamentalnim znanostima sve već bitno otkriveno, i tako se navede primjer fizike koja nakon kvantne i OTR-a nije ništa fundamentalno novo donijela. Ali to je dakako samo neki vid izgovora nas koji ne možemo ništa novo otkriti, zato treba otvoreno reći: fizika treba nove umove! :-)

drago mi je za stvarnost. već je bilo i vrijeme da postane čudesna. 

Jedna od meni najdražih rečenica: "stvarnost je puno čudesnija i divnija od najfantastičnijih maštanja"

Usput, nisu sva djeca u Newtonovom razmišljanju. Mojima polako objašnjavam relativističke koncepte, poput nepostojanja istovremenosti, drugačijeg protoka vremena, zakrivljenosti prostora, itd.

Btw, početak osnovne škole, još su na zbrajanju.

Unaprijed se izvinjavam na potencijalnoj hrpi gluposti koju ću predložiti/pitati/pretostaviti, ali:

Da li bi bilo ispravno da se savijanje prostora promatra kao njegovo razrijeđivanje? Uzmimo primjer planet (ali jednako bi vrijedilo i za čestice). Da bi imao i održavao masu, planet posuđuje energiju iz okolnog prostora (ovo je takođe samo moja pretpostavka) te ga time razrijeđuje, odnosno smanjuje mu energiju (smanjujući time i lokalni učinak higgsovog polja) i time olakšava kretanje kroz njega...i onda zbog toga okolna materija odnosno objekti bivaju privučeni prema tom objektu, jer je prostor oko njega "rijeđi". Ako ćemo preciznije, zapravo okolni objekti ne bivaju privučeni nego jednostavno putuju linijom manjeg otpora (lakše prolaze kroz rijeđi nego kroz gušći prostor, a prostor je rijeđi /odnosno higgsovo polje je sve slabije/ što je bliže centru mase), što bi značilo da putanje budu iskrivljene prema centru mase kao što to i biva.

U tom slučaju bi mogli reći da je prostor razrijeđen, a ono što je zakrivljeno su putanje objekata koji prolaze kroz njega.

Ima li išta od ovoga smisla?

 Cekaj, zar ovo vec negdje nije izneseno, u sklopu teorije da svemir ustvari nije vakuum, vec.... tekucina?

Mozda u sklopu neke teorije zavjere, ili u sklopu nekog valid istrazivanja, neznam, no negdje sam citao bas o tome - planeti ustvari plutaju u tekucini.....

 Ne znam da li je ispravno ovo što si naveo, ali mi se sviđa kako si to objasnio!

Ni Stric Jura nije ispravno odgovorio na pitanje - zašto se kaže"prostorvrijeme" a ne "vrijemeprostor". A što se tiče nekakve tekućine u svemiru (u kojem ne postoji pravi vakuum), to mi vuče na teoriju etera. 

No dobro, konačno da odgovorim na pitanje iz moga prvog posta. Stric Jura je sada vrlo blizu (vruče, vruče). No nije riječ o prijevodu s engleskog (spacetime) nego iz njemačkog (Raumzeit), jer - jasno je - Einstein kao Nijemac pisao je na tom jeziku (a i njemački je u to doba bio jezik znanosti). No mogao se odlučiti i za Zeitraum (vrijemeprostor). Zašto nije? Zato što ta riječ, Zeitraum, već postoji u njemačkom jeziku, a znači "razdoblje". Riječ Raumzeit je dakle skovana potpuno u duhu njemačkog jezika, koji obiluje takvim složenicama (kalkovima). Kalkovi su dosta česti i u engleskom jeziku, no u hrvatski baš ne pašu. Stoga se dugo kod nas pisalo "prostorno-vremenski kontinuum", što je više u duhu hrvatskog jezika od englesko-njemačke prevedenice "prostorvrijeme". Kako vidite, nije sve u fizici. Nešto je i u lingvistici. 

a sta nas ne rješiš muka pa ti ispravno odgovoriš? sad vidim da jesi

mislim da sam negdi cita nedavno da se navodno dosta znanstvenika "vrača" na teoriju etera ili u tom smislu.

zna li neko jeli gravitacija mozda povezana ikako s virtualnim cesticama ili Casimir efektom , koji nekim cudom/srecom ne djeluje isto na svim velicinama, a mislim da ni gravitacija ne djeluje isto, znaci li to da možda gravitacija osim polja isto ima frekvenciju, ne mislim na frekvenciju gravitacijskih valova za koju se zna nego frekvenciju koja je viša šta je objekt veče mase, npr uzmi dipol antenu koja odašilje neku visoku frekvenciju i rotiraj je (binarna crna rupa) , mi mjerimo samo ove niske frekvencije nastale usljed rotacije jedne oko druge, a nevidimo ovu visoku frekvenciju koja drzi na okupu te dvi crne rupe jer viša frekvencija ima manji doseg...

Kao što rekoh, kad sve svedeš na gole činjenice - želiš postići da nas gravitacija odredišta privlači, a to možeš postići jedino zakrivljenjem prostorvremena - crvotočinom, na koliko god maloj udaljenosti i koliko god mali "tunelčić" želiš napraviti.

Ne mora biti nužno gravitacija, može biti magnetna sila, recimo magnetiziranjem područja ispred objekta koji se privlači. To me jako podsjeća na kretanje NLO-a koji kao da bivaju privučeni kad se krenu brzo kretati

propis koji zahtijeva primjenu anestezije (ono - kad si moraš popit' jednu, dvije): die Betäubungsmittelverschreibungsverordnung 

 https://en.wikipedia.org/wiki/Alcubierre_drive

Shvaćam što želiš iskazati u svojim tvrdnjama, ali sjeti se da imaš djelovanje nekog polja na tijelo pri čemu je bitno da polje privlačenja mora biti snažnije od polja u kojem se tijelo nalazi. Da bi to postigao moraš se poslužiti crvotočinom da bi "približio" polje privlačenja kako bi imao privlačnu silu koja se osjeti i manifestira pomicanjem tijela prema tom polju. Trenutno, koliko znam, niti ne postoji neka druga teorija koja bi uopće išla u tom smjeru.

Stvaranje sile ispred tijela koje se može kretati, trenutno s dostupnim tehnologijama ujedno završava i povratnom silom ili poništenjem sila. Otprilike kao da na Lego autić staviš magnet jednog pola okrenut prema magnetu drugog pola koji na štapiću visi ispred autića. Neće se baš pomicati...

Sve u svemu, svi želimo postići nešto, trudimo se da ne završi ovako:

Pa gledao sam to u crtiću Wall-E, kada svemirski brod Axiom sa hyperjump dođe do Zemlje. Frame-dragging učini da EVE postane višestruka kada doziva Wall-E(ja) kojeg je spljoštio autopilot