Financijski menadžment: Jesmo li uskraćeni za 13-t

Poslodavac kod kojeg sam trenutno toliko kemija na listi od plaće da je to čudo jedno. Toliko kemije nisam vidio još od školskih dana. Sve samo da plati što manje. A jedini razgovor koji smo imali jest o tome zašto neću produžiti ugovor nakon što mi trenutni istekne. Tipični balkanicus pritavituc.

Dobijem svaki mjesec istu plaću, imao li mjesec 21,22,li 23 radna dana..

Netko mi je sumljiv... 

Kradu nas di stignu, poslodavci, država, fondovi...

Najpoštenije bi bila isplata plaće po satu. Međutim većini poslodavaca takav način isplate ne odgovara i uvijek se vade da im država to ne dozvoljava itd. itd. Apsolutna laž, nego na taj način nas kradu.

 Je, i kaže to može pomoći da si bolje rasporediš.

A računi isto dvotjedno dolaze, je li?

Ili je možda da računi dolaze mjesečno što je nekad svaku drugu dvotjednu plaću, a nekad je tri dvotjedne plaće između računa.

I to nekako pomaže u planiranju troškova...

malo političke ekonomije i utopizma u nedjeljno podne (idealno doba!): nije svaki društveni ili ekonomski sustav jednako primjeren svakom društvu/narodu/državi. načelno, što veća država (i mnogoljudnija), diktatura je uspješnija (može i prosvijećeni apsolutizam, ako može/mora). obratno je u ekonomiji: što je država manja, to bi morala biti bliže socijalizmu. demokracija je za malene (vidi izvorišta: platon i kompanija) a kapitalizam (i privatno/osobno poduzetništvo) za oooogromne (ponovo izvorišta: keynes ili čikaška škola). dakle: mali - demokrancija i socijalizam (tipa "star trek - federacija"), veliki - diktatura i kapitalizam (tipa "star trek - ferengi" ili "dominion"). to je blizu optimalnog. ovo što danas imamo po svijetu je besmislen kaos (u kojem najčešće najebu najslabiji) mješavine svega i svačega s jednim relativno ponavljajućim obrascem: uvijek kontra zdravog razuma i logike. fascinantno je kako se "tuđa iskustv" jednostavno nekritički implementiraju u društva koja im nisu dorasla. mi smo lijep primjer: kapitalizam (i to najgori - liberalan nominalno a zapravo snažno državni) u rodovsko-plemenske zajednice. nama i ne trebaju "klimatske promjene". sami ćemo se. 

Broj placa je irelevantan, bitno je koliko godisnje oni mene placaju bruto!

Zasto je u RH placa 20 posto manja za isti bruto iznos naspram nekim razvojenim kapitalistickim europskim zemljama?

Zasto je bruto placa u RH 1/2 - 1/3 iznosa EU placa?

Zasto su cijene u RH vece? Ako su place manje, marze moraju biti manje....

Zasto cijena nekretnina u RH podjednaka ili veca od cijena nekretnina u mnostvu velikih EU gradova?

o tome bi se moglo razgovaraqti a ne o woke idejama o 13, 14, 15 placi.... irilevantno....

Ovaj članak je još malo površno sklepane hrane neradničkom mentalitetu u Hrvata!

Citiram: "Ako je zaposlenik plaćen mjesečno i njegova se plaća temelji na pretpostavci od 12 mjeseci u godini s mjesečnim prosjekom od 4 tjedna tj. 20 radnih dana"

"mjesečni prosjek od 4 tjedna"????

Godina ima 12 mjeseci, 365 ili 366 dana. Mjesečni prosjek je 30,5 dana. Vikenda je u godini 52 i eventualno još 1, ovisno o rasporedu kalendara. Recimo da je to čak 106 dana vikenda podijeljenih s 12 mjeseci što daje 8,8 dana vikenda u mjesecu.

Dakle, to je 21,7 radnih dana u mjesecu.

I sad, kad se uzme tih 1,7 radnih dana, koje je autorica zanemarila, i pomnoži ih se s brojem mjeseci, dobijemo 20,4 radnih dana!

Ups, pa to je upravo 13. plaća koju je autorica (ne)spretnim matematičkim zaokruživanjem IZMISLILA!!!

Ili ako niste uvjereni, uzmimo ukupan broj dana u godini, recimo 365, oduzmimo maksimalni broj vikenda, 106, i dobijemo 259 radnih dana - a autorica govori o 240 radnih dana?!

U SAD-u (koliko čujem, i u Njemačkoj, bar za IT) plaća se ne ugovara na mjesečnoj razini, nego na godišnjoj. U tom smislu, hoćete li isplatu plaće dobiti jednom mjesečno ili svaki drugi tjedan, potpuno je nebitno - ako radite cijele godine dobit ćete potpuno isti iznos u oba slučaja.

Naime, tvrtke rade financijske izračune na godišnjoj razini - u SAD-u postoji i tzv. fiskalna godina, dok je u Hrvatskoj moguća samo kalendarska godina.

Godišnji proračuni su stoga osnova svih izrada planova potrošnje novca - u skladu s tim, poslodavcima je najlakše trošak plaće promatrati na godišnjoj razini. Taj godišnji trošak jednostavno se dijeli s 12 kod isplate plaće radniku.

Zašto u Hrvatskoj ne radimo s tjednim ili dvotjednim plaćama - primarni razlog je što je hrvatsko porezno i radno zakonodavstvo takvo da dohodak svodi na mjesečni (dijelom i godišnji) okvir. Tu je i određena doza lijenosti, naravno, jer bi računovodstva imala dodatni posao s učestalijim isplatama plaća.

No razlika je prije svega u tome koliko često primate plaću. Kod slabije plaćenih zanimanja, vjerojatno računajući da radnici teže raspolažu s novcem, ona se isplaćuje češće - upravo takav je sustav bio u američkoj tvrtki u kojoj sam radio dok sam bio u SAD-u. NKV radnici primali su plaću tjedno, SSS dvotjedno, a visoko obrazovani mjesečno.

Nadalje, autorica navodi i kako bi isplata dohotka po odrađenom satu bio "najpošteniji sustav".

Inače, radim kao freelancer i to je već godinama jedini način kako naplaćujem svoje sate tako da imam iskustva s tim.

Na temelju iskustva i upotrebe mozga, pitam se kako će se radnik s plaćom od 1.000 € za puni radni mjesec (21,7 dana), u ovim neradničkim krajevima, osjećati kad mu u nekom mjesecu budu tri dana državnih blagdana i 10 dana vikenda i onda na kraju dobije 785 € plaće za 17 odrađenih dana?

To će mu dati baš dobar osjećaj poštenosti, zar ne?

Ili kad ode na godišnji dva tjedna pa dobije plaću od 540 € za 11 radnih dana koje je doista odradio u tom mjesecu?

Vjerojatno će to dati još bolji osjećaj poštenosti!!

Konačno, što je s bolovanjem?

Radnik se teže razboli (dogodilo se meni), 45 dana provede što u bolnici što u mirovanju kod kuće, i pritom jedan mjesec uopće ne dobije plaću, a sljedeći dobije jedva 500 € plaće?

Kakav bi tek to SJAJAN osjećaj poštenosti dalo!!!

Da sumiram: autorica je napravila (namjernu?) matematičku pogrešku, na trivijalnoj razini matematike, kako bi izmislila 13. plaću, a sve to s besmislenim, iako čestim u novo doba, motivom traženja "pravde" unutar postojećeg sustava. Problem je što se pravednost traži površno, bez dubljeg razmatranja prednosti i nedostataka postojećeg sustava u odnosu na alternativna rješenja.

Za kraj jedan vrlo osoban stav: pri tom suvremenom "traženju pravde" zanemaruje se da su u prošlosti živjeli ljudi koji su, na žalost, bili pametniji (mudriji) od današnjeg čovjeka! Oni su svojom boljom pameti, ali i kroz dugo vrijeme 

isprobavanja i poboljšavanja, izgradili sustave koje danas imamo. Umjesto da se to uzme u obzir i iskaže određeno poštovanje ili bar oprez, danas uz moto "imamo Google" (koji se sad mijenja u "imamo ChatGPT"), ljudi misle da su postali sveznajući i intelektualno nadmoćni, a u stvarnosti im ti alati tek podastiru velike količine (često filtriranih!) informacija dok im istovremeno smanjuju kognitivne sposobnosti da ih kvalitetno obrade. Rezultat je da se sve češće pišu površne gluposti koje se potom i objavljuju bez imalo srama.

 vrlo jednostavno

s većim plaćama u prosjeku, država i s nešto manjim udjelom uspije namiriti zdravstveni, mirovinski i sustave koji se namiruju iz poreza

marže vjerojatno nisu veće (uvijek ima iznimaka, ofkors), nego su veća davanja državi (opet isti problem kao gore), a manji rabati jer smo manje tržište

+ država je neučinkovitija, pa i na to odlazi dobar udio 

Hrvatska je genijalna država koja voli učiti od drugih, miksati sve zajedno i onda izvući sve najgore od naučenog. Mi smo i socijalizam i kapitalizam. 

Nije to endemski za nas, slični su i skandinavci. Ipak, za razliku od Vikinga mi smo odlučili uzeti sve najgore od trulog kapitalizma i to zašećeriti s jednopartijskim sustavom i svim problemima socijalističke ekonomije.

Realno previše ljudi radi za "vladu" iliti javni sektor. Ponekad mi se čini da 70% ljudi radi za lokalnu samoupravu, Agencije, Centre, Zavode, Hrvatske Ceste-Željeznice-Elektroprivredu i druga javna poduzeća.

U javnom sektoru je istina da se nauče neke negativne radne navike. Ipak nema pozitivne motivacije za promjenu, nema interesa za promjenu jer nema nagrade za promjenu. Plaća je ista radio tih od prve do zadnje minute radnog dana ili bio na 3 kavice, 2 bureka ili ćakulao s kolegicama je li bolja Nutella ili Lino Lada.

Što rade privatnici da privuku osobe iz javnog sektora koje tonu u depresiju dok gube vrijeme na gluposti? U zapadnom društvu je teško javnom sektoru jer svi radnici odlaze kod privatnika ili sami postaju privatnici. Ali sličan posao kod privatnika znači 2x ili 3x veću plaću. Najednom i onaj uspavani "neradnik" dobije neki elan. Još kada shvati da su tu neki bonusi i premije. Kukulele. Radi se i 10 sati dnevno. Prodiše se.

Domaći privatnici zapravo žele pomoćne radnike, dakle osobe za minimalac, a prema kojima se mogu odnositi kao s životinjama jer ako nećeš ti, ima Nepalac koji hoće. A ako Nepalac neće onda se kuka državi da se smanji PDV i da se odobre radne vize za Palestince, Afganistance i Somalijce.  Nije da nemamo i mi odlične privatne firme u kojima motivacija radnika uvijek sjaji, ali većina privatnika, a pogotovo u manjim mjestima, su isti. Krkan koji ne poštuje školovanje i edukaciju, koji vozi novi BMW i misli da je primio Boga za jajca, koji ima sineke koje odgaja da budu isti tata iliti Krkan Junior, član mladeži HDZa, ljubitelj cajki i laganih sponzoruša, a mrzitelj vlastith radnika koji mu stvaraju kruh.

U okruženju trulog radnog sustava teško je pričati o radničkim pravima. Čovječe pa i većina sindikata su stvoreni samo da bi netko mogao izigravati šefa sindikata.

 To vec postoji, poslodavac ima pravo 12 500 kn godisnje neoporezivo isplatiti radniku.

 Pa nije to bas to jer nije dovoljno i to su bozicnica, uskrsnica, regres, nagrada za radne rezultate, nema veze s placom.

Ja govorim o 8% godisnje bruto place koju mi poslodavac isplacuje i na to platim porez.