‘Ako obrazovani ljudi nisu u stanju svladati taj kapriciozni, nikome bitni fonološki relikt, onda bi bilo bolje da on ne postoji‘
Najveći problem su ije/je/e i č/ć. Dvije stvari koje (gotovo) nemaju nikakvu svrhu u hrvatskom jeziku, a kao što vidimo ljudima prave probleme. I zato bi ih trebalo ukinuti. A za to ne treba nikakav propis, naputak, savjet ili nešto slično. Ljudi bi ih jednostavno trebali zanemariti u svom pisanju.
Ali, tko će skupiti hrabrosti i baciti prvi kamen. Ja neću. Hoće li možda Jurica Pavičić? U tekstu gdje to predlaže još nije.
To je stari prijedlog i nije njegov i k tome je glup.
Obrazovani ljudi (čak ne ni natprosječno obrazovani - govorimo o uspješno svladanom osmoškolskom ili srednjoškolskom obrazovanju) rijetko griješe oko je, ije ili č i ć. Doslovce je dovoljno čitati pričice i obavezne lektire kroz osnovnu i/ili srednju školu da znaš kako se što piše i gdje može biti ije ili je, odnosno č ili ć.
K tome, u doba automatizirane provjere pravopisa i to od Worda pa do bilo kojeg internetskog preglednika ili formulara i dalje lupetati o je i ije i č i ć kao pravopisnim problemima je jednostavno tema s početka 2000-tih ili ranija, a ne iz 2022.
Mi imamo daleko veće probleme s velikim i malim slovom, interpunkcijskim znakovima (dva uskličnika na kraju naslova koji ne postoje kao interpunkcija nigdje niti u hrvatskom niti bilo kojem drugom jeziku su posve normalna pojava), pravilnom pisanju imena stranih gradova, saveznih država itd, te dvojnosti govora i pisanja posebno kod sibilarizacije/palatalizacije koji se ne mogu riješiti automatskom provjerom pravopisa jer se prvo struka (koja je u nas loša jer čitava teorija počiva tek na dijelom stručnom, a drugim dijelom političko-ideološkom kriteriju) sama sa sobom mora usuglasiti što je pravilno i zašto je, a nešto drugo nije.
Oko č i ć ili je i ije kod struke nema prijepora.
Da Hašek se zajeba. č/ć, ije/je/e nije nikakvi problem. A kad se neko ipak zajebe niko ga ne razumi i svi se zbunjeno pitaju šta je tio reći/napisati.
Ja rekoh
