FER-ova provjera pravopisa: ovo su najčešće greške

 Pridjeva. 

u naslovu teksta potkrala se pravopisna pogreška. 

ma, piše se pogrješka... 

vojni korpus--vojni ZDRUG..

korpus kuhinjskih elemenata, korpus knjiga, korpus znanja ...višeznačna riječ kao i poneke engleske, vjerojatno zato.

Mene čudi koliko ljudi u HR ne zna razliku između jel i jer. Što je najgore i u javim medijima tako pričaju oni koji bi to osnovno trebali znati.

 Usput, "jel" kao riječ ne postoji, to je skraćeno "je li", no vjerujem da ovdje to svi znaju. Podržavam Juricu.

Ne bismo trebali previše čačkati po ovoj temi jer djeluje na Mary Sue kao .. "dođi, mic mic, odi, na..". Duh treba ostati u boci.

 smiješ napisati je `l odn. staviti apostrof ` ispred L.

 Iza, ne ispred.

Nisam ni znao da ovo postoji. Otisao sam isprobati kako se ponasa na primjeru koji se najcesce javlja kod mene - pisanje bez palatala radi strane tipkovnice. Nije lose, ali bi vise prizeljkivao da ima opciju automatskog ispravka prema vjerojatnosti (naravno uz zadrzavanje mogucnosti rucne prilagodbe).

Provućeno kroz Hašek:

Nisam ni znao da ovo postoji. Otišao sam isprobati kako se ponaša na primjeru koji se najčešće javlja kod mene - pisanje bez palatala radi strane tipkovnice. Nije lose, ali bi vise priželjkivao da ima opciju automatskog ispravka prema vjerojatnosti (naravno uz zadržavanje mogućnosti ručne prilagodbe).

PS za ihusha bi volio vidjeti skrati.me servis, ali se bojim da ćemo se morati poprilično strpjeti dok kvantno računalstvo koje bi s tim izašlo na kraj malo ne sazrije. NHF 

 Da se to riješiti i s postojećom tehnologijom.

REPLACE(string, "")

To je stari prijedlog i nije njegov i k tome je glup.

Obrazovani ljudi (čak ne ni natprosječno obrazovani - govorimo o uspješno svladanom osmoškolskom ili srednjoškolskom obrazovanju) rijetko griješe oko je, ije ili č i ć. Doslovce je dovoljno čitati pričice i obavezne lektire kroz osnovnu i/ili srednju školu da znaš kako se što piše i gdje može biti ije ili je, odnosno č ili ć.

K tome, u doba automatizirane provjere pravopisa i to od Worda pa do bilo kojeg internetskog preglednika ili formulara i dalje lupetati o je i ije i č i ć kao pravopisnim problemima je jednostavno tema s početka 2000-tih ili ranija, a ne iz 2022.

Mi imamo daleko veće probleme s velikim i malim slovom, interpunkcijskim znakovima (dva uskličnika na kraju naslova koji ne postoje kao interpunkcija nigdje niti u hrvatskom niti bilo kojem drugom jeziku su posve normalna pojava), pravilnom pisanju imena stranih gradova, saveznih država itd, te dvojnosti govora i pisanja posebno kod sibilarizacije/palatalizacije koji se ne mogu riješiti automatskom provjerom pravopisa jer se prvo struka (koja je u nas loša jer čitava teorija počiva tek na dijelom stručnom, a drugim dijelom političko-ideološkom kriteriju) sama sa sobom mora usuglasiti što je pravilno i zašto je, a nešto drugo nije.

Oko č i ć ili je i ije kod struke nema prijepora.

 Rambox baca kamenje svaki dan. Da kamenje - stijene. On je general s pet zvijezdica u borbi protiv č i ća, a ja sam odmah iza njega s isukanim mačem na konju kao Jelačić ban.

 Nisam ni rekao da dijalekt nastaje iz standarda, ali iz nečega mora nastati. Jedno selo govori nekako, ono slijedeće malo drugačije, i u desetom selu se jedva razumiju s onim prvim. A svima je baš to njihovo 'normalno'. Dakle razlike nastaju iskrivljavanjem riječi (ne nužno standardnih), a onda se unutar zajednice to uzme kao lokalni standard i svi govore tako, za druge krivo, za njih ispravno.

I onda dobiješ riječi poput 'sumljam', koje se toliko prošire da je pitanje u kojem trenutku ona postaje legitimna, poput recimo 'provaj'. Nitko neće ispravljati dalmatinca koji kaže 'provaj'.

To je tako u literaturi, a u stvarnosti ne postoji to deseto selo gdje se oni iz prvoga s njim ne razumiju. Dapače, naši otočani koji imaju (dijelom) i različitu i gramatiku i (dijelom) različiti i leksik se sasvim dobro razumiju sa Zagorcem ili Slavoncem. U nas je jedini slučaj "nerazumljivog sela" Bednja, ali koja nema veze s time koliko je daleko selo s kojim se ne razumiju, nego sa samom povijesti stanovnika koji su se tamo doselili.

Na leksik dijelom utječe dodir s drugim jezicima, kao i na gramatiku, nema dokaza da se leksik i gramatika mijenjaju zbog toga što je deseto selo zaboravilo kako se "pravilno" govori u prvom selu ili obratno, odnosno, ne postoji selo u kojem se "pravilno" govori i koje je izvor.

Svi jezični standardi su manje ili više "umjetni", odnosno amalgam i arbitrarna ili politička odluka koji će dijalekt jezika postati osnova službenog standarda, iako niti jedan stvarni dijalekt nije u cijelosti prihvaćen sa svim svojim specifičnostima kao službeni standard jer je to nemoguće - ne govore ni dva govornika istog dijalekta isto, makar živjeli u istom gradu i istom kvartu.