Evo ti priča jedne liječnice, kaže da su je kolege liječnici, od kojih je opet većina stranaca, tretirala dobro, ovi iz uprave koliko-toliko dobro, ali u trgovinama su je dočekivali dosta rezervirano jer je strankinja i svjesni su da je u principu lošiji kupac od bilo kojeg domaćeg kupaca, da bi se u isto vrijeme raspekmezili i uvukli domaćem kupcu u š**ak kada bi se taj pojavio jer trgovac nikad ne zna hoće li nešto samo razgledati ili kupiti kompletnu trgovinu. Sve ovisi u kakvu radnu okolinu dospije čovjek, nema pravila, jednako kao da netko ode u Njemačku u nepoznato, samo što te u Njemačkoj neće strpati u zatvor ako te vide s bocom alkoholnog pića na ulici, makar se baš vraćao iz trgovine.
Nije to samo to. Ekipa koja radi u uslužnim djelatnostima je uvozna i dovoljno pametna da vrlo dobro zna, kako je domaćinu dignuti živac za milimetar dovoljan razlog za odlepršati nazad doma. Kada sam u hotelu radio checkout nakon pola godine (a hotel uopće nije bio jeftin), recepcionar me je u pola papirologije udaljio sa recepcije da pričekam, dok posluži domaćeg koji je došao po sobu za vikend jebačinu kineskinja.
Inače mi je žao da više ekipe koja se vlaži na pripizdine u kojima možeš imati kućnog roba legalno, nije bilo u mojoj firmi. Pa nebi bilo potrebe da bježimo iz ofisa kada se sastavljao tim za Emirate, Saudijsku ili Indiju. Nego bi tih par diglo ruku i svi bili zadovoljni i sretni.
