Eksplozija jedne supernove vjerojatno je potaknula

Sad bi još bilo dobro identificirati supernovu krivu za izumiranje, točnije njezine ostatke. 

Nasamariti nekoga naSamarijem :)

Treba se ploditi i množiti. Pametniji često imaju malo ili ništa djece, i tako doprinose ostvarenju scenarija filma Idiocracy (negativna selekcija).

Nema to veze sa urođenom inteligencijom...to je do nivoa razvijenosti drzave, kao i ekonomskog statusa pojedinca

Upitno je cak i moze li se HS oduprijeti svim tim silama... jednostavno smo prekratko tu da bi znali. Nitko ne pljuje po svojoj vrsti, ovo je bila sala s kritickim osvrtom na ono sta je HS uradio dosada po pitanju drugih vrsta. Nazivat kolege s foruma smecem nije pristojno, ako nista drugo.

Slazem se. Jako dobar clanak!

 zahvaljujući svojoj sebičnosti opstali smo i stvorili civilizaciju ...  našoj sklonosti devastaciji i prilagođavanju okoline samo sebi,zanemarujući potrebe drugih svejedno bili to neke druge vrste živih bića ili neki drugi Homo Sapiensi

Prilagodljivi smo u svojoj oholosti i siguran sam da će bilo koju globalnu katastrofu naša vrsta preživjeti,uvijek će se nači neka elita koja će sačuvati svoje guzice !

 Ukoliko se reproduciraš, nema kraja..Život se nastavlja..

Otuda i tolika potreba za "reprodukcijom", sex..

Sve oko čovjeka, u konačnici, se može svesti pod dva nazivnika, sex i smrt..Ne postoji ništa izvan toga..

Sve što radimo, mislimo, "živimo", svodi se pod ta dva pojma..

Stvari su vrlo jednostavne, ostalo su mentalne tlapnje, smisao i svrha života..

Ovo što piše Visak (u zadnjem postu) je odgovor na filozofsko, a ne znanstveno pitanje. Riječ je naime o fundamentalnom pitanju novovjeke filozofije, o odnosu subjekta i objekta. Ne može se sve svesti na objekt, na objektivno (kako to čini Visak) jer iza toga se krije dosta plitki redukcionizam. Svaka pojava ima svoju objektivnu, ali i subjektivnu stranu. Ne možemo reći da je O.K. nekoga udariti čekićem po glavi, jer je njegov vrisak samo fiziološka reakcija na podražaj. 

Umjesto da sa mnom raspravljate o tako dubokim temama, koje su obilježile cijelu novovjekovnu filozofiju, bilo bi Vam pametnije da pročitate što o svrhovitosti kaže Kant u "Kritici rasudne moći" (Kritik der Urtheilskraft). Uostalom i Jacques Monod, moderni biolog i materijalist jasno kaže (Sučajnost i nužnost): "Možemo reći da se ta (živa) bića razlikuju od svih ostalih struktura svih postojećih sistema u svemiru svojstvom kome ćemo dati ime svhovitost (teleonomija)". Inače, filozofija se ne uči tako da se raspravlja po forumima (ili u birtiji) nego da se čitaju filozofske knjige, koje su - razumije se - napisali pravi filozofi - Platon, Aristotel, Descartes, Spinoza Kant, Hegel i njima slični veliki umovi. No za to treba utrošiti malo više energije - zar ne? 

Ima ljudi koji su pametni za sva vremena, a ima i onih koji to nisu, bez obzira u kojem vremenu živjeli. Filozofija ne može zastarjeti, jer kako kaže Hegel, filozofija je jedna, a filozofski pravci su samo njezini aspekti, bez kojih se cjelina filozofije ne može razumjeti (kao što se kinematika ne može razumjeti bez dinamike). No vratimo se na bitno. Ima pitanja, kako znanstvenih tako i fiozofskih, koje se ne mogu tek tako riješiti. Jedno od takvih pitanja je pitanje objekta i subjekta, "subjektivne" i "objektivne" istine, kojim su se bavili najveći umovi od srednjeg vijeka naovamo, a i još se o tome naveliko filozofira. Pa kako onda očekivati da će Visak+Danen na to naći konačni odgovor? No bez obzira na pristup i filozofski sustav, stalno se provlači jedna misao, a to je da je ljudsko mišljenje (um) integralan, tj. da se ne može misliti bez subjekta, niti se može misliti bez objekta, nego subjekt i objekt čine organsku, nerazvojnu cjelinu. Spinoza je to izrekao formulom "Deus sive natura", Kant podjelom spoznaje na apriorne forme (apsolutni subjekt) i stvar po sebi (apsolutni objekt), Hegel je pak gledao spoznaju kao razvojni proces, Marx kao povijesnu praksu. Na to se uglavnom i svodi moje sudjelovanje u ovoj nazovi filozofskoj raspravi. Ne možemo sasvim odbaciti subjektivno, jer onda bi se naša misao i spoznaja pretvorila u ništa. Prema tome, svrhovitost nije izbačena iz filozofije i znanosti, nego je protumačena, bolje promišljena. Stvar je samo pristupa i perkspektive kako ćemo gledati na neku prirodnu pojavu, kauzalno ili teleološki. Uzmimo primjerice temeljni prirodni zakon koji kazuje da potencijalna energija teži minimumu. Je li on dobar? Po Visku očito nije jer uvodi svhovitost u prirodne pojave (sve teži minimumu energije), tj. izvodi prirodni zakon iz budućeg (telos) stanja sustava.  Kako sad to? Kako je moguće da se na takvom (teleološkom) zakonu temelji cijela fizika? Sve u svemu to su  teška pitanja, pa ako bih se s njima htio više pozabaviti napisao bih o tome knjigu ili barem članak. A ovako...? Vade retro, Satanas! Opet sam se dao navući na tanak led, no ipak se nadam da će nekog čitatelja ovaj moj članak navesti da počne čitati ozbiljna filozofska djela - jer to je jedini put u filozofiju. Ostalo je trokeljanje.