Drago Galić: Pet knjiga za ljeto

"Problem s sranjskim poslovima je radna etika modernog društva koja poistovjećuje osjećaj samovrijednosti s obaveznim radom od kojega se ne očekuje da bude ugodan. Dapače, očekuje se da bude neugodan i da se sukobljava s obiteljskim i društvenim obavezama i životom i što ih više uništava i negativno utječe na njih, to je osjećaj samovrijednosti onoga tko radi neugodan (i često sranjski) posao veći."

Cek, ovo je stvarno tako?

Hvala za tip za Globalnog minotaura.

btw, odličan članak

Pa ne znam, bas mi je ovo doslo kao iznenadjenje. Da iskljucivo tezak i neugodan rad covjeku daje osjecaj vrijednosti? Pa to bi trebalo samo po sebi biti proturjecno.

Jucer sam od 7 ujutro do 6 navecer pomagao u selidbi dragih prijatelja iz jedne kuce na 3 etaze u drugu kucu na 3 etaze. Jutros sam se doslovce jedva ustao iz kreveta. Ispunjen sam osjecajem zadovoljstva sto sam njima pomogao. Ali da sam jutros jedva stao na noge zato sto sam jucer lopatao, zidao ili radio u birtiji i sluzio kojekakve pijane budale - pa kojom logikom bi to pridonijelo mom osjecaju samovrijednosti?

Od onih sam koji rade izuzetno lagan, iako vrlo odgovoran, posao. Ja se dobro osjecam kad sa 2-3 savjeta ili par "trivijalnih" izmjena u kodu neciji zivot ucinim laksim. Prije 10-ak dana na sastanku u firmi se rasporavljalo o tome kako nesto napraviti i ja predlozim kako cu to odraditi na sta mi ekipa zabezeknuto kaze "to se stvarno tako moze?".

Cak stovise - BAS ZATO sto je to meni tako lako imam osjecaj samovrijednosti. Jer pokazuje da je sav trud koji sam ulozio u svoje znanje da bih dosao tu gdje jesam bio opravdan. A radio sam i kao vozac, kao konobar, kao trgovac, cak sam i sa svojim ocem koji je autolakirer odradio bezbroj auta. Sve su to bili fizicki i/ili psihicki zamarajuci poslovi nakon kojih nisam osjecao gotovo nikakvo zadovoljstvo. Osim, eventualno, kad bih sa starim zavrsio neki auto pa ga vidis kako je savrseno obojan a u glavi ti je slika kako je izgledao kad je stigao. Sve drugo je bilo nekako uzaludno i besmisleno.

Bas zato nikako ne mogu shvatiti da nekome treba to sranje - kao sto Oliver kaze "A trebam te kao pjesnik svoju bol".

Davno prije jedan moj frend je rekao "cilj mi je raditi sto manje za sve vise novaca". To me udarilo u glavu kao da sam nakon 20 godina sljepoce progledao. To jedino ima smisla. I toga se drzim. Kad sam na jednom od svojih prvih poslova dobio povisicu koja mi je placu digla na (tada nemalih) 7 tisuca kuna sogor me pitao "jesi sada zadovoljan?". Rekao sam mu "ne, nisam i necu biti ni kad budem imao 20 tisuca". I dalje radim sve manje za sve vise novca. I svima cijelo vrijeme govorim kako malo radim samo da bih napakostio klasicnoj gastarbajterskoj ekipi a.k.a. "kod nas na zapadu se radi". E to su tek poremeceni likovi...

Fascinantno mi je s kojom preciznošću Drago zna kada dolazi sljedeća recesija (krajem ove ili sljedeće godine). Drago, nije mi jasno zašto ne pišeš i za websajtove gdje su takve procjene itekako tražene npr. poslovni.hr, novac.jutarnji.hr ili Lider? Mislim, bez uvrede, ali čini mi se da te IT sektor ionako više ne zanima toliko - i od ovih pet preporučenih knjiga, četiri se praktički direktno tiču prvenstveno ekonomije i financija. Dakle, čak i ako zanemarimo to s recesijom... nije teško za pretpostaviti što ti je trenutno u fokusu interesa.

Hvala Dragi na svojih pet knjiga koje nisu samo za ljeto, nego se uvijek mogu čitatiti. 

Pogotovo ova sa goničima zmajeva. Čovjek ni ne zna koliko je sretan što živi u jednoj Europi koja koliko-toliko je ugodna za života u odnosu na druge dijelove svijeta.

Okay, nije možda standard kao u negdje drugdje, ali nema ratova, nema toliko terorizma, stranih trupa, velikih prirodnih nepogoda, socijalni život, medicina.....

Nekakava životna trojka kada se uzmi u obzir svi standardi kvalitetnoga života. 

Kada Hrvat ode u Afganistan može zaključiti da nije tako loše kod nas. Da ima i onima kojima je gore. Nema svatko priliku otići na Srednji istok, al'

zato postoji književnost koja nam prepričava tuđa životna iskustva, životnu refelksiju u cijeloj njegovoj punini.

Za ove profesionalne dobrotvore nemam privatno nemam puno respekta, jer znam da je to samo način punjenja privatnih džepova. Nema tu humanizma, niti želje za pomoći čovjeku u nevolji.

Ljudi se vole povoditi za velikim na prvu humanim akcijama, te tako umiruju svoju savjest, a nikada recimo nisu otišli do Kozari boka nekome pomoći.

Puno je lakše glumiti moralnost, nego nešto dobro učiniti za drugoga. Dakako, bez socijalnih mreža. Najbolje je pomoći nekome kada sam ti i on kojem je ta pomoć potrebna znate za to.

Hm, još malo o dalekim zemljama gdje se tobože neki Hrvati bore za tzv. Domovinu. Ljudi najte slati svoju djecu u tuđe ratove. Sve je jako to lijepo dok stižu novci. Međutim, ponekad 

dođe i mrtvački sanduk. Neka ti veliki Hrvati, domoljubi, kojima je uvijek ruka na srcu dok svira himna, sami odu tamo ili neka pošalju svoju djecu.

Oni svoju djecu šalju na Hardvar, a vi u smrt. Kao i u posljednjem balkanskom ratu.

Čija su djeca ginula, a čija dobivale banke...

Moja preporuka:

- J.Manolić:"Politika i domovina:...". Zanimljivo, jer iz prve ruke baca novo svjetlo na neke "slavne" trenutke i mitove iz posljednjeg rata u Hrvatskoj.

- Rob Riemen: "Škola života", kao i sve njegove knjige.

Ja volim svoj posao, bas jako. Ali isto tako volim provoditi vrijeme sa obitelji, putujuci, igrajuci se na PC-u i viseci na forumu. Od navedenih stvari - najmanje volim svoj posao. Pa je logicno onda da radim na tome da druge stvari dobiju vise vremena, ne?

A vecu placu takodjer zelim zato da bi sve navedene stvari funkcionirale bolje. Zapravo je jasno samo po sebi, samo si isprobao filozofski ulet... i failao

Doslovno je toliko velik ovaj problem da vec postoje sranjski poslovi koji bi trebali rjesiti sranjske poslove - team buildinzi i dizajneri ureda.

U zadnjih 30-40 godina - od uzleta i pop-kulturalizacije americkog korporatizma 80'ih periodicki se pojavljuje tema koliko je katarstrofalno losa americka radna etika. Svojevrsni strespurstrestizam.

Pojednostavljeno gledano imas tri kampusa radne etike:

1. Americki - gdje CEOi glorificiraju rad od jutra do sutra:

- najeklatantantniji recentni primjer je Elon Musk - koji sam kaze da spava u uredu u vreci i od radnika trazi volontiranje kako bi se dosegli ciljevi koje je on sam postavio. Primjer je bila i Merissa Meyer koja je za svoj turnus u Yahoo napravila ravno nista, a tvrdi da je cijelo vrijeme spavala 3-4 sata dnevno.

- rastom narodne potraznje povecanja minimalne place - zbog koje oko F&B radnici u USA konstantno plesu na rubu bankrota i porezne (preferiraju tips u kesu kako bi izbjegli poreznu) - vecina fransiza je ulozila daleko veci novac u razvoj tehnologija koje bi zamjenile radnika nego sto bi trebalo za placanje te minimalne place. Istu stvar radi i Amazon - pa imas zdravorazumski paradoks gdje sa jedne strane imas nezadovoljne ljude koje unistava posao u skladistu, a Amazon ulaze ogroman novac da ih se rjesi.

- problem je sto takvi radnici nece naci bolje zaposlenje, ako uopce nadju zaposlenje

- problem je i sto americki bogatasi i korporacije financiraju iskljucivo privatna sveucilista pa je obicnom radniku doskolovanje/prekvalifikacija/diploma nemoguca misija.

2. Japanski - post-WW2 Japan je jako zanimljiv. Od uzleta jako specificnih vidova zabave (proucite zasto je u Japanu toliko popularan Anime i Hentai) zanimljivija je transformacija njihove radne etike, koja danas ima mnogo opipljivih posljedica na njihovo drustvo - pad socijalizacije i posljedicno nataliteta. Tu sam njamanje proucavao, ali slicnost je sa maerickim smjerom gdje se etika dokazuje prekomjernim radom.

3. Skandinavski - ovdje je jedini globalno zanimljiv trend gdje se probleme radnog okruzenja rjesava smanjivanjem radnog vremena. Nazalost tesko je ovaj model u kratkom vremenu precrtati na neku drugu zemlju - jer se radi o drustvu koje ima razvijene druge oblike ispunjenja vremena - kod nas je nisko trosenje na kulturu, zabavu, doskolovanja i hobije.

Ajde neka, ako ti kažeš da je, onda je. 

Ovo dolje je kulturološki zanimljivo, ali s ekonomske strane, Federalne rezerve su već smanjile kamatne stope, što je mjera koja se poduzima kada se želi potaknuti privreda (u recesiji), a nominalno ekonomija buja pa je nejasno zašto onda to rade?

U stvarnosti Trumpova administracija pritiska Fed jer vodi trgovinski rat s Kinom (što si Amerika može dopustiti jer je to ekvivalent "stalno duplo" igranja na boju na ruletu za onoga tko ima dovoljno novaca - ako kazino nema limit po stolu, na kraju mora bankrotirati) i očekuje da će se to dogoditi. To je i razlog zašto je Trump smanjio porez korporacijama sa 35 na 21% da im nadoknadi gubitke koji slijede iz trgovinskog rata s Kinom, koja ima neusporedivo bolji ekonomski rast od zapada, ali samo zato jer trguje sa zapadom, ali ovo igranje na "stalno duplo" (odnosno boja na ruletu) ide na ruku Americi. 

Počeo sam još toga objašnjavati, ali mi se ne da tipkati, pa tko hoće neka pogleda na internetima o čemu se radi. 

Pored Globalnog Minotaura, potraži sve videe od Marka Blytha i Varoufakisa u zadnjih dvije godine na YT. 

A što se krize tiče, odustao sam od kredita za kupnju novog auta i to nakon što sam već dao polog jer sam siguran da će Deutsche Bank prdnuti do kraja godine, odnosno da će ih opet Njemačka spašavati novcem svojih građana, i da onda kreće nova recesija. Tako da sam sada sa svim kreditima otplaćenim (prošlu recesiju sam proživio s neotplaćenim stambenim kreditom u švicarcima - uzbudljivo iskustvo!), odnosno, nemam kredita, što mi se sviđa i savjetujem svimda da do kraja godine, ako mogu, zatvore sve kredite. 

Usput, prije par tjedana DB objavio "plan restrukturiranja" i ukupno otpuštanje 25% svih zaposlenih (15-toj najvećoj banci na svijetu kojoj je dionica početkom 2018. vrijedila 16 dolara, a sada je na 6 dolara s tendencijom pada i kojoj su u travnju propali pregovori o spajanju s drugom njemačkom bankom, također "izloženom" kao i DB, a što je navijala njemačka vlada).

A kako je dan poslije i čitav tjedan izgledala naslovnica specijaliziranog financijskog priloga JL-a, Novac.hr?

Imaš dole sliku. 

Varoufakis =IYI

Piketty-ev Kapital je smeće. On gleda na kapital kao da je to nešto automatski, sve što kapitalist po njemu treba napraviti je ulaganje i kapital će se čarobno zaputiti prema njemu u nekom fiksnom iznosu. U stvarnosti se događa upravo suprotno. Kapital ne "zarađuje" povrat samo po sebi, nego se mora i iskoristiti na neki produktivan način - ali ova činjenica njemu ne igra nikakvu ulogu kod analize. Za njega je povrat na uloženi kapital pasivna aktivnost. Kapital vrijednost ima samo ako pruža neki dohodak vlasnicima, a pruža dohodak vlasnicima samo ako se koristi na produktivan način.

Da ne govorim koliko fabriciranih i netočnih činjenica ima u toj svojoj knjižurini, jednostavno, ako vas zanima ekonomija ima hrpa boljeg štiva.