Do Marsa za samo tri mjeseca na termonuklearni pog

Koncepti su se pojavili još u 50ima, to ne znači da ih s vremenom nije poželjno usavršiti :)

Ovdje nije riječ o nekvoj nuklearnoj elektrani za svemirske postrebe (recimo za Muskov motor), nego o raketnom motoru koji grije propelant fisijskom energijom. Stoga se problem hlađenja ne postavlja jer motor se hladi plinom koji iz njega izlazi. Točno je da se takav tip motora ispituje još od 50-tih godina. Iako je vrlo jednostavan (plinski nuklarni reaktor), problem je u temperaturi koja se u njemu može postići. Ona je određena talištem uranijevih spojeva u raktorskoj jezgri. Znam da se eksperimentiralo s uranijevim karbidima i nitridima. Kako su to sada riješili ne znam, ali efikasnot nuklearnog pogona limitirana je talištem uranijevih spojeva, koje se ne može promijeniti.  

Rusi su imali pokaznu vježbu 86-te oko toga pa oni sa svojim znanjem mogu uskočiti. 

 niš posebno (možda zvijezda viška nakratko), jer se takve "lansiraju" iz svemira a ne sa tla. 

 "Oprostite,tko je onaj gospodin pored ložača Pere ?"

Ovo da bi se gorivo za nuklearnu raketu moglo naći i na Marsu nije bez veze. Ta raketa radi tako da zagrijava (ne oksidira!) propelant u nuklaernom reaktoru, a najbolji propelant je vodik. On se može dobiti elektrolizom vode, a nje na Marsu nema malo, posebice u  polarnim kapama. 

Dokle god negdje nešto gori da bi se stvario neki postisak koji nešto pokreće niš od toga.

 Pa pitaj si zemljake da li mogu onda. 

 Moš' mislit, ako je HŽ, na Mars će stići unuci... možda...