Četiri tipa ljudi koji najčešće dijele dezinformac

bome danasnji politicari sa rezimskim medijima su pod broj 2.

odvlacenje pazenje od pljacke, korupcije ili kao u englezica ili amerikancica - silovanja maloljetnica.

ostale metode za koje se zalazu zdusno dusebrizni je ako pratite njihove meetinge i konferencije je flooding - dakle gusenje ostalih oblika informacija bombardiranjem vlastitim istinama.

a premijer koji trazi zavjeru i trkelja o "salami" i unutarnjim neprijateljima (jebote, ONO i DSZ ako se netko sjeca tih sranja) ili ako si precednik - onda trkeljas o atentatu na tvoju zvalavost isto iz svih medija koje kupujes novcima poreznih obveznika.

i da kad smo kod toga - sva njasra pod "PROMO" i poneki kolumnista :-) ali to spada u survival.

Koliko štete može napraviti netko tko radi iz dobre namjere, to zlotvori mogu samo pozavidjeti. Eno najbolji primjer su ribičari koji su uvjereni da svojim (zatucanim) svjetonazorom pomažu (spašavaju) nas

 Nadljude koji zasluzuju sve lijepe zene i popiti koju casu kvalitetnog Ribara sa Jordanom B. Petersonom!

 kakva potražnja, takva ponuda

odnosno, tražili ste - gledajte

Nekoć su postojale institucije koje su distribuirale znanje i informacije (škole, mediji), koje su bile nadzirane, što od struke, što od politike i interesnih krugova. To je imalo svoje dobre i loše strane, ali je bar bilo nekog reda. Općom demokratizacijom širenja vijesti (svaka budala to može, bitna je samo motiviranost bez ikakve kontrole kompetencije) i poslovnim modelom društvenih mreža, gdje profit proizlazi iz masovnosti, a ne kvalitete, došlo se do ovoga danas.

Odavno je poznato da je društveni ustroj krhka stvar i da civilizacija relativno lako može propasti sama od sebe, a čini se da je zapad na tom putu. Kao prve korake osim restrukturiranja društvenih mreža ključno je u školovanje uvesti kritičko razmišljanje, no to vladajućim kastama u pravilu ne odgovara.

 Što su to "ribičari"? Ime mi ne govori baš ništa.

 Po pisanjima bi rekao 1, govore ono što je njima istina i žele spasiti ostatak ljudi od "opasnosti 5G mreže". A poznavajući internet, sigurno ih ima i iz 4. skupine, domaći trol.

E da, i interesanta stvar. Skupina 1 sve ostale ljude koji nisu u toj istoj skupini smatra osobama iz skupine 2 i 3 :D

Ovo je nekad bio prostor na koji se covjek mogao doci mentalno odmoriti od gomile gluposti kojima je svakodnevno bombardiran sa svih strana, nije me bilo godinama, citajuci komentare pretpostavljam da je stasala generacija odrasla na index hr-u. 

Forumaš Visak vam je sve napisao.

Znanost i znastvenici imaju svoje kanale, kako mogu nešto dokazivati, itd. Znanost je jedna stvar i rad u njoj je jedna stvar. Koja nema veze sa medijskim prostorom gdje svaka jedinka zbog nekog svojeg razloga plasira neke podatke.

Gledajte izvor. Meni je netko negdje nešto rekao, nije isto kao i kada vam to kaže vaša doktorica obiteljske medicine koja Vama i cijeloj Vašoj obiteljskoj zajednici pomaže već više godina, najčešče se radi o desteljećima. 

Ako želite, vjerujte kome hoćete, al vi morate biti filter koja prihvača neke informacije i kako će ih procesuirati.

Realni život nije na Internetu, nije na TV, nije na filmu, nije u seriji, nije na nekim šugavima mjestima. 

Zato ako želite kada dobijete koronu jedite ono što jedu konji, pijite dez.sredstvo da se ubije virus u vama i slične bedastoće.

Neka svatko priča što želi, al be dokaza to je bapska priča.

Niste vi ružni, nego ste body positive. 

 Mislim da taj spada pod 1, tj. misli si da je samaritanac koji spašava svijet. Istina, i debila ima više vrsta pa osim ovih dobrodušnih, ima onih koji bi se svađali jer su pod snažnim dunning krugerom, no ti su valjda onda ovi posljednji, trolovi? Ili svi trolovi znaju da kakaju kvake samo ih to zabavlja? Onda definitivno treba posebna klasa :)

Imamo podjelu prije i nakon 2000ih - točnije 2008. i pobjede Obame, ali je počelo oko 9/11.

Prije toga budale su bile veoma lako uočljive - elijeni, bogfut, lok nes, i čitatelji tabloida, je li Elvis u biti živ kao princeza dijana koju su onda ubili da bi ubili rock - no oni su bili predmet sprdnje, i izuzev tih tabloida ipojedinih čang šlang magnetskih obloga za koljena doktora Proktora rijetko tko se njima bavio. Nismo znali koliko budala ima, a to se pokazivalo i time da izuzev čang šlanga i Dejli Mejla malo tko je baš ciljano iskorištavao budale.

No onda se nakon 9/11 okreće smjer kome puše vjetar novaca, pa su teorije zavjere postale političke - isključivo političke.

Postoji li danas ijedna zavjera koja NIJE politička? Gdje su big futi milenijalaca ili Z generacije? Ima li Lok Nes tik tok akaunt?

Prije je bilo lako - malo se prožvakao rasizam, ali je LGBT još bila "slobodarska tema" u smislu da se moglo komotno reć da se pedere treba ubit. I lako je bilo bit konzervativac, jer si imo oružje, imo si baptističke kriščan vrijednosti i mržnju prema pederima, dok smo malo izbjegavali crnce eto.

No, onda se oduzima kampanja protiv pedera - nije više baš slobodno tako nešto arlakati na kejmpejn reliju - pa na ćemu će Senator iz kentakija skupljat donacije? Ne može biti samo oružje - to mogu svi, ne smije bit radikalan ko do prekjučer pa prinznat da je rasist i homofob.

Zato se teorije okreću prema političkim protivnicima, jer budala ima, samo im treba reći što da sada mrze, protiv čega da šire izmišljotine.

I tada budala doseže svoj zenit po opasnosti - ali lovaši iza Dejli Mejla uviđaju da se takvima može uvaliti mnogo i da to ima utjecaja na političke izbore.

I tako se Dejli "Kome je pička danas ispala iz gaća, je li Affleck prevario Đenifer" Mejl tabloidi preko noći transformuliraju u "Hilari srče životnu esenciju djece ko Monika Kitu u Bila".

Kad je zadnji put bila neki sočni selebriti skandal ala Santa barbare iz 90ih i Justina i Britnej?

Horda mladih se svađa je li im više voljeni ćaća Đo Rogan, Peterson ili poštar.

I sad misliš - koga u EU boli kurac za Obamu i 9/11 - a eto na forumu teme o Gospodaru Prstenova - 90 od 100 komentara - "Woke pederi netflixtardi invalidi uništavaju naše mišičave muške".

Eto, ne znam kako je do mladih u Rvatistanu došla ta tema?

-------------------------------------------------------------------------

Sad malo pristojnije.

Kultura mladih je uvijek bila usko vezana uz politiku, najčešće indirektno  - većinom je to bio revolt, ili potpora (tada) radikalnim idejama.

Mnogo glazbenih i umjetničkih žanrova su direktno nastali kao opozcija politici, ali bitnije, iznjedrili su kulture, subkulture i pokrete.

Danas se situacija promjenila, pa politička ideologija direktno stvara kulture, subkulture i pokrete, bez imalo izričaja u nekom drugom aspektu društva. Ne postoji neki univerzalniji medij, ne stvara se umjetnost, ostala je gola ideologija koja je zato i opasnija. Opasnija je jer se dulje zadržava u pojedincu i zato jer ne njeguje osnovne oblike ljudske socijalizacije već je mahom pokretana reakcionizmom ili direktnom agresijom.

Događaju se i paradoksi da se rahbilitira nekoga tko je donedavno bio antagonist (primjerice slavljenje Busha i Cheneya jer su eto rekli koju lošu o Trumpu) što direktno pokazuje da nema niti koheretne misli u nazivno pozitivnim pokretima, da je isti također nagrizao zub nerazumnog reakcionizma.

Iza većine prijašnjih pokreta ostala je jedna univerzalna nota koja se kasnije kultivirala - crnačka mid/post-robovska umjetnost, posebice glazba i književnost - razvili su se u soul, blues, rock, hip-hop - sve redom univerzalno voljene ekspresije umjetnosti i sve redom nastale kao ljudska suština otpora neljudskim društvenim uređenjima.

Takvi su se, iskreni i neorganizirani izričaji ljudske intime teško mogli i komercijalizirati do te mjere da ih društvo odbaci nakon što su se zasitili. Zanimljivo je upravo to - iako su svi ti izričaju bili neplanirani i slučajni, spontani - kada se pogledaju dekade unazad uvidi se trend nastajanja koji je bio stabilno periodičan. Skoro svaka dekada je imala svoje prvake, koji nisu bili forsirani i nastali su kao spontana kaša svega što se događalo u tom periodu.

Danas se nažalost mogu primjetiti tri trenda:

1. Uspješan proizvod je vrlo lako komercijalizirati i nametnuti

Uzmimo u obzir Fast and Furious i Matrix kao primjere - prvi F&F iznjedrio je možda najjači i najšire prihvaćeni kulturni pokret - sjetite se koliko je taj film imao utjecaja i na glazbu i na stil odjevanja i ponašanja, te na automobilsku industriju. Matrix, doduše u manjoj mjeri, je transformirao već postojeću subkuturu ravea (tech-gotha) u svjetski trend.

F&F je danas tek bezobzirna zabava, bez ikakvog utjecaja na društvo nakon tih 2 sata gledanja, ali traje već 15 godina.

Ono što je bitnije - nema novih Indiana Jonesa, nema Prljavog Herija, nema Lukea, nema McClanea, Švarcija i ekipe - nema novih poztivnih i univerzalnih idola, imamo monopolizaciju od strane Marvela (Uspješan proizvod je vrlo lako komercijalizirati i nametnuti). Marvel je specifičan - jer sve ima rok trajanja, a nešto što ima prirodni vrhunac i kraj je i dugotrajnije voljeno. 

Zadnji globalni uspjeh je bio Harry Potter - kultura stara 20 godina, kojem se današnja kultura opire iako je i dalje mega-komercijaliziran i pokušava se stvoriti novi sadržaj - no isti ima umjetan osjećaj i neće imati isti iskreni globalni uspjeh kao što je imao original.

Nema dječijih idola - postoje komercijalizirane maskote i politički idoli za adolescente:

2. Stvaranje vakuma idola kojeg popunjavaju kontroverzne ličnosti

Alex Jones je danas trebao biti ekvivalent "Vidio sam Big Futa kako jebe Lok Nes dok je živi Elvis svirao gajde" tabloidaša. No nije. On je idol, ide po turnejama, ima sljedbu. Je li naša "Arena" imala sljedbu ili su je čitale usidjelice i udovice?

Kako onda Jones ima toliku sljedbu?

Djeca i mladi su nekada imali nedodirljive idole - svi smo htjeli biti Šuker, Ronaldo ili Jimmy Page - ali postojala je fizička razdaljina i nije bilo direktnog kontakta, zbog čega bi se svi mladi na kraju posvetili nečemu drugome u životu, nečemu opiljivom. Jest, bilo je milijun mladih koji su zbog glazbenih idola ušli u glazbene vode, ali to nije bila toliko jaka emocionalna veza - jer su se interesi razvijali, ili bi i kopiranjem na kraju našli neki svoj stil. Uživanje i simpatija prema idolu rijetko je prelazila u opsesiju koja bi utjecala na ostatak života. Sam nedostatak povratne komunikacije od strane idola značilo je i to da idol nikada nije mogao afirmirati i poticati neka iznimno osobna mišljenja. Punk u svojoj suštini nije imao usko specifičnu poruku, nije se pjevalo "dolje sa onom parlamentarkom koja je woketard leftardka". Poruka je bila univerzalnija samim time je i opasnost od neke uske i luđačke opsesije bila manja.

Danas, kako je glazbu zamjenila politika, a političar je na tviteru - komunikacija je direktna, samim time je mogućnost nastanka opsesije veća.

Kako to da politički komentatori imaju više pretplatnika i vjuova od nekih glazbenih zvijezda na You Tubeu? Zašto je Rogan toliko popularan?

Jer imaju direktan kanal komunikacije prema veoma izoliranom pojedincu koji mimo toga nema socijalnih odnosa, kontakata i izričaja.

Takvi pojedinci nisu se uspjeli realizirati u nekom drugom društvenom djelovanju, pa je parasocijalna veza u kojem im idol svakosatno afirmira vlastita mišljenja neviđeno jaka.

3. Stvaranje neformalnih, ali iznimno jakih pokreta koje zbližava isključivo mržnja bez imalo kreacije.

Pročitajte temu "Što se događa sa našim društvom" od prije 10 godina - bilo je iznimno lako prepoznati ekstreman slučaj - jer su ideje sa Stormfronta bile jasno prepoznatljive, jer i nije bilo drugih izvora ekstrmizma. Budala je ponavljala što je tamo pročitala, pa su im i teze bile mahom iste.

Danas - ne postoji tema koja nije direktna kopija nekog globalnog političkog (američkog) diskursa - što je pokazatelj da sve više mladih koji žele nešto reći nema svoje vlastito mišljenje već ponavlja rečenice sa Tubea.

Njih ne spaja glazba/film ili hobi, njih spaja jedino otpor i mržnja. Što je dakako opasnije, jer se u nekom umjetničko-političkom pokretu agresija razvodnjava socijalizacijom, dok ovdje nema ni osnovne socijalizacije.

Postoji tri kanala komunikacije - Tuber prema gledatelju, gledatelj prema masi komentara i masa koja okrupnjava i usmjeruje isključivo mržnju te je to jedini glas koji šalje u javnost.

Opasno je i da se mržnja usmjeruje prema umjetnosti, što je također trend koji nema ekvivalenta u povijesti - nije se još dogodilo da istodobno nema masovnog pozitivnog kulturološkog trenda, a da postoji mainstream pokret koji je anti-umjetnički.

 A mr.blca si čitao do zadnjeg slova...

https://i.gifer.com/QVdj.gif