Od čega su građene zvijezde

Nisu samo žene gurnute u stranu. Mnogo je toga što znanstvenik jedan drugom ukrade, kada se prepiru oko prvenstva, kad jedan drugome onemogućava istraživanje e da ne bi pobio njegovu teoriju,  itd. Ima tog puno u povijesti znanosti, a znam dosta i iz vlastita iskustva te pričanja kolega. Muškarci su agresivniji, pa se  znaju  obraniti, žene su  u tome slabije. U tome je, rekao bih, sva razlika.  A što se tiče Marije Curie ne bih rekao da je ta žena gurnuta u stranu. Prije bi se to moglo reći za njezina supruga Pierea. (I nemojte misliti da su samo muškarci psihopati i sadisti - ima takvih i među ženama.) 

Postoje kolektivna otkrića i zapravo bi se moglo reći da su sva otkrića kolektivna. Bračni par Curie je otkrio radijum baš kao što su braća Wright izumila aviona, a braća Montgolfiere balon na topli zrak. Marija Curie je poznata i zato što je njezin suprug rano umro (pregazila ga pivarska kola). No, P. Curia poznamo i po još jednom otkriću, koje je napravio bez Marije, je Curieva temperatura - temperatura pri kojoj permanentni magnet gubi magnatičnost. No kad smo već kod ženskog pitanja. A što netko ne govori o onim znanstvenicama koje su jako visoko dogurale (bez prave zasluge) zahvaljujući svojim muškim zaštitnicima - očevima, muževima, ljubavnicima... Boreći se protiv jednog stereotipa ("Muškarci su bolji od žena") stvaramo ih stotine novih. 

"Možemo se stoga zapitati kojim predrasudama mi danas robujemo i koje nepravde podržavamo, a da toga nismo svjesni."

Izvrstan tekst. Motivirajući, recentan, jasan.

Osjetio sam potrebu komentirati zadnju autorovu rečenicu. Iako velika većina vas vjeruje da u 27 javnih znanstvenih instituta u RH, članici EU s modernim zakonodavstvom i usvojenim etičkim kodeksima, vlada sloboda akademskoga izražavanja, nešto što se podrazumijeva u suvremenoj europskoj civilizaciji u 21. stoljeću, uvjeravam vas da nije tako i to mogu dokazati. Neki ravnatelji još uvijek svojim zaposlenicima pišu upozorenja "da su njihovi stavovi izneseni na konferencijama u diskrepanciji sa službenim stajalištima ustanove". 

Pritom etičko povjerenstvo ustanove podržava ravnateljstvo. Eto toliko o nepravdama koje i dalje podržavamo.

od čega god bila građena morena baccarin, fenomenalna je. dao bih joj značajan popust. 

Netko je izračunao da kada bi čovjeka i ženu rastavili na osnovne kemikalije od kojih smo sastavljeni, za jednako teškog čovjeka bi dobio manje novaca. Pa sada recite da žene vrijede manje od muškaraca. Inače pred kraj 19. i početkom 20. stoljeća svi veliki astronomi su imali svoje timove matematičara koji su radili na potrebnim proračunima. i gle čuda, to su uglavnom bile visokoobrazovane žene, koje su bile u sjeni svojih muških kolega. Ono, svi su čuli za Wiliama Herschela, a malo tko za njegovu sestru Caroline, koja je bila jednako dobar, ako ne i bolji astronom od brata, pa Henrieta Leawit, Sophia Brahe, sestra slavnog Tycho Brache-a, koji ima i svoj krater na Mjesecu (jedan od najvećih), Vera Rubin i kao što bi političari rekli plejada drugih sjajnih znanstvenica. (netko je spomenuo Milevu Marić, Rosalind Franklin (DNK) i hrpa drugih).

Istina.

Mogli bi spomenuti Albert Einsteinovu prvu zenu Milevu Maric, koja je kontrolirala njegove teorije i izracune....

Ima ih dosta, nazalost nisu dio popularne kulture, nego treba doslovno "kopati" o njima.

Doktore, ovdje govorimo o hrpi sranja koja je astrofizičarka Payne trpjela  jer je imala drugo među nogama...

i to je original "white man on power" sranje koju DANAS FUFE koje vrte dupetom i zarađuju istim prodaju kao svoj teret...

ja sam prvi koji će podbost žene (osobito svoju) ali treba se sjetiti što je davno rekao de Cervantes: ženski savjet nije Bog zna što, ali je lud tko ga ne posluša! ili kako se veli: žena drži tri kuta kuće..

a svima koji baljezgaju da su žene "drugotne" predlažem da to vele baš onoj ženi koja ih je okotila (nije važna radnja nego rezultat - okot), po mogućnosti kad ista ima mlinčenjak (sukač ili za turkofone Hrvate - oklagija) u ruci...

Sve dok znanstvenik ima pravo iznjeti svoje stavove ne vidim u čemu je problem. Zašto znanstvena institucija ne bi smjela iznosit mišljenje da ti stavovi nisu i njihovi. Što ako se kasnije utvrdi da znanstvenikovi stavovi nisu točni (vrijedi i obrnuto)? 

Zato svatko treba imat pravo iznjet svoje mišljenje (i pojedinci i institucije), a tko je bio u pravu saznat će se poslje. Barem u znanosti sve kad tad dođe na svoje. Eto i Cecilije Payne Gaposchkin je dočekala da bude u pravu. Vjerovatno joj za života nije bilo lako, ali na kraju je ipak postala profesor na Harvardu.

Što bi reko Grunf: Tko vrijedi leti. Koliko god ga sputavali.

Volim kad mi ljudi govore o stanju u znanosti, meni koji ne samo da sam 40 godina u znanosti radio, napisao nekih 200 komentara o znanosti i odnosima među znanstvenicima, usto imam 20-tak radova iz povijesti znanosti! (Ako vas ta tema zanima idite na stranice časopisa Kemija u industriji, gdje imate moju rubriku Mišljenja i komentari.) Ljudi moji?! Znate li za slučaj mladog astrofizičara Candrasekhara kojeg je njegov šef maltretirao do smrti, na sreću svoje, jer je teorijom o crnim rupama pobijao njegovu teoriju? Znate li da njegovo ime nitko od Engleza ne želi ni spomenuti? Što kažete o zlobnim, zavidnim, uvrednjivim recenzijama koje pišu isto tako znanstvenici kao i znanstvenice? (Jedna se od njih ne libi čak vrijeđati svoje kolege.) Ja sam radio u institutu u kojem je 80% znanstvenika bilo ženskog spoja, žene se zauzele sva upravna mjesta (ravnatelj, pomoćnik ravnatelja, šef računovodstva, predsjednik znanstvenog savjeta)? Gdje je tu ravnopravnost i proporcionalnost, ovaj put u pogledu muškoga spola? Ne treba drugo nego pogledati na mrežne stranice ministarstva znanosti ili fakulteta, pa vidjeti koje sve funkcije žene zauzimaju? Gdje je tu neravnopravnost? Kod nas ne postoji problem "women in science". Što se malo ne piše o ženama koje su se jako visoko digle, unatoč svojoj nesposobnosti, zahvaljujući tome što su bile ljubavnice svoga šefa? Joj, joj, koliko bi se toga moglo napisati! No žuti tisak to ne zanima, pa se čini da toga nema. Onda se nađe jedan anegdotalan primjer, i to prije 100 godina, da se piše o neravnopravnosti žena. Ja bih radije pisao o neravnopravnosti muškaraca u patrijarhalnom društvu. Doista bih radije bio žena, pa ostao doma, nego išao u svijet trbuhom za kruhom,  u rat ili  veslao na galiji! Vremena su bila teška, postoje i danas problemi ovakvi i onakvi, ali onda u svemu tome prikazivati žene kao žrtve (a muškarcima je, kao, bilo bajno) potpuno je neobjektivno. A što se tiče Milene Marić, ozbiljna su istraživanja pokazala da ona nema veze s Einsteinovim otkrićima. 

 

Kakav je to anegdotalni primjer od prije 100 godina, kada ženama sustavnoprvo uopće nije bilo dozvoljeno studirati, a onda im nije bilo dozvoljeno diplomirati ("Žene na Cambridgeu nisu mogle diplomirati sve do 1948. godine. ")?

Uporno uspoređujete neusporedive stvari.

Možemo onda reći u prošlom stoljeću? 

Zanima me komentar ako ga imate što se tiče današnjeg doba, smatrate li da su žene i dalje sustavno marginalizirane u zapadnom svijetu?

Kad me već pitate, reći ću vam otvoreno: "Ne mislim da su žene danas sustavno marginalizirane u zapadnom svijetu." U znanosti toga ne vidim, jer danas je više znanstvenica nego znanstvenika. Isto je tako medicina postala žensko zanimanje. Isto tako nitko nikoga ne diskriminira po spolu, za isti posao svi imaju istu plaću. Drugo je pak pitanje da zbog različite psihologije žene i muškarca, jedan spol privlači jedno, a drugi drugo zanimanje. No to nije, niti može biti diskriminacija. Istina je i u tome da mnogi ljudi hoće svoju nesposobnost (manjak volje i sposobnosti) prebaciti na druge, pa onda pronalaze ovakve i onakve diskriminacije. To vrijedi i za mnoge žene. (Ovu posljednju misao čuo sam od svoje kolegice, znanstvenice, koja je usto indvalid i udovica. Pa ipak je postigla u karijeri sve što je mogla prema svojoj sposobnosti.) Prema tome ne valja današnje društvo miješati s prošlom, niti o prošlom suditi bez obzira na konstekst. Tradicionalno društvo je staleško, pa pekarov sin postaje pekar, postolarev postlo, časnici dolaze iz plemićkog staleža itd. U takvoj konstelaciji stvara se i stalež žena  i stalež muškaraca, što je razumljivo budući da su poslovi tada bili izuzetno fizički naporni, pa ih nijedna žena ne bi mogla izdržati. Stoga se formiraju tipična muška zanimanja: mornar, vojnik, rudar. S druge strane podizanje djece (po 6 u obitelji!) te kuhanje (iz osnovnih sirovina i na peći na drva) izuzetno je zahjevno pa žena  ne može još i raditi izvan kuće (ako baš ne mora). Da ne govorimo da ne postoji dječja hrana, nego majka mora biti uz dijete da bi ga mogla dojiti. Istina, i žene rade, ali onda iz velike nužnosti, da ne kažem bijede. Žene rade u tvornicama. Veće zapošljavanje žena bilježi se u  I. svjetkom ratu jer su muškarci bili na frontu. Isto to vidimo u Sovjetskom savezu u II. svjetskom ratu i nakon njega. Dakle, zapošljavanje žena  nije uzrokovano širenjem građanskih sloboda nego prije svega ekonomskim interesima, da ne kažemo ekonomskom nuždom, oskudicom. (Hitler nije htio da žena rade, pa je zato uveo robovski sistem za strane radnike, ratne zarobljenike i Židove.) I da zaključim: sve ovo pišem ne zato što sam zadrt i konzervativan, nego zato što mislim da je problem zapošljavanja žena vrlo složen. Najlakše je bacati kamenje na ovoga ili onoga, mnogo je teže ispitati sve okolnosti neke povijesne situacije. Treba stvari smjestiti u povijesni kontekst.  

Mislim da bih Vam na to pitanje i ja mogao odgovoriti. Riječ je o tome da se plinovi skupljaju brže od prašine, pa prvo nastaje matična zvijezda i plinoviti planeti, a onda se od ostatka, prašine,  formiraju stjenoviti planeti. Stjenoviti planeti još se formiraju: to vidimo po onim silnim meteoritima što padaju na Zemlju. 

 Ekcuali, ako cemo vjerovati Brian Cox-u ( a zasto ne bi?) i njegovom novom dokumentarcu The Planets, kad se nase Sunce upalilo , Jupiter je vec bio tamo.

btw., topla preporuka za pogledati. Jest prilicno pojednostavljeno sve, ali je zgodno za doznati gdje trenutno stojimo sa istrazivanjima i saznanjima o nasem solarnom sustavu.

Recimo, prilicno mi je bilo iznenadjujuce doznati kakav kaos je Jupiter radio u ranom periodu naseg solarnog sustava.

 Istina.

Koliko sam citao, ili negdje u nekom videu vidio podatak (ne mogu se sad sjetiti) falilo mu je jos barem jos 10 puta toliko materijala da se i on "vuzga"  pa da zivimo u sustavu sa dvije zvijezde.