Kad ste već navalili na mene da branim robovlasnički sistem, dajte se, dajete se malo informirajte! Rob u SAD nije bio stvar s kojom je robovlasnik mogao činiti što hoće. Robovlasnik nije smio roba ni ubiti, ni osakatiti, ni silovati. Nije ga smio ni umoriti glađu. Ne kažem, naravno, da je rob bio punopravni garađanin, ali mu sva ljudska prava (ipak) nisu bila oduzeta. Čitao sam autobiografske zapise jedne američke robinje koja je poslije nekako došla do svoje slobode. Živjela je u kući kao posluga, a robovlasnik ju je napastovao, ona mu nije dala, pa je zato pobjegla. Što to znači? To znači - vrlo jednostavno - da je robovlasnik nije smio imati protiv njezine volje, jer bi u tom slučaju bio optužen za silovanje. Robovi su se mogli ženiti, imati obitelj. Mogli su se čak ženiti sa slobodnim ljudima, no u tom bi slučaju dijete dijelilo sudbinu majke, tj. bilo bi vlasništvo majčinog robovlasnika. Bračni drug je mogao, a to je često činio, otkrupiti roba (svoga supružnika) i dati mu slobodu. To su znali činiti i već oslobođeni članovi obitelji. Stoga ne stoji da je u SAD crnac nužno bio rob. To opet ne znači da nije postojala rasna segregacija prema crncima, bez obzira na njihov robovski ili slobodnjački status. Sve u svemu, situacija nije bila crno-bijela, kako se hoće prikazati. I treba sve smjestiti u povijesni kontekst. "Slobodni radnici" radili su za nesigurnu i jadnu plaću, od koje su jedva preživljali. I ako bi ostali bez posla nikoga nije bilo briga hoće li jesti ili crknuti od gladi. Rob je barem bio u to bio siguran da će ga gazda hraniti. I zar žene nisu od svojih šefova isto tako bile napastovane i ucjenjivane, zar toga nigdje nije bilo, zar toga nema i danas, ovdje među nama?
Sve točno, bilo je i robova koji su radili administrativne poslove, neki bili odjeveni kao i gazde, nekima pala sjekira u med. Jasno da nisu smjeli sakatiti robove i konje, na kraju krajeva zašto bi uništavali vlasništvo kojem je namjena da čim dulje služi svrsi? Nitko ni ne tvrdi da su ih palili na lomačama i mljeli u kobasice ako nisu pobjegli, koja bi bila poanta? Ova koja je pobjegla se mogla obratiti nadležnome sudu ili ju je možda odvratila statistika koja kaže da su drugostupanjsku presudu zasada izborili dva krmka i jedan konj jer nije lako protiv riječi veleposjednika koji se druži na domijencima sa zakondavnoim i izvršnom elitom. Slično je bio u i turskim haremima, tamo su kitili žene svilom i mirisima o kakvima su europske seljančice mogle samo sanjati, nitko je nije smio pipnuti osim gazde, kazne su bile jako stroge. Zaključak? Jadan paša. I danas ima zlostavljanja, da? I koju poruku šaljemo? Šef ima pravo na to jer joj je digao plaću i poklonio kavu? To je u redu jer je ta žena ukrala žvake u dućanu?
Ali dobro, idemo dalje u tom tonu. Nije ni robovlasniku bilo lako, nije bilo prava na povrat robe, kupiš konja ili roba i crkne ti za dva mjeseca, a na sajmu bio zdrav k'o dren? Prodavatelji su bilo gori nego Apple "niste ga dobro koristili". Homoskloni vlasnik si uzme roba za intimnu zabavu, a ovaj uzak straga kao dizna za turbodizel. I onda kupuj adapter, a to tada bilo skupo kao danas dodatna oprema za iPhone. Tek prijevoznici? Pošteno plati robu i onda mu ovaj crkne na pola puta u potpalublju ili uspije skočiti u more. Zatražiš status pošiljke, dobiješrespond "pobjeg'o". Onda ti osiguranje ne prizna jer "ga nisi dobro vez'o lancom da se ne bi osećao strancom". A nije bilo Elona Muska da izmisli refund.