ABECEDA FIZIKE #2: Gibanje je relativno

Hvala na ovim člancima, ova rubrika je stvarno biser na HR webu (a vjerojetno i šire). Jedva čekamo još!

EDIT: vezano na kočenje dragstera - je li možda sila prevelika, odn. za zaustavljanje bi bio potreban predugačak put?

EDIT2: okej, sila je definitivno prevelika, ako je ubrzanje 4G, to su dakle 4 gravitacije Zemlje, odn. 40 (m/s)/s, a to čudovište naprijed ima one male smiješne kotačiće iz legića... Možda je problem da bi se slomio ili ako ne to, prevrnuo (ne znam uopće koliko trenje bi bilo potrebno da se može zaustaviti)?

EDIT3: no dobro, čekamo - zašto, zašto?!  

:) 'ispravak'

-kako autor odlično uvodno napomene, fizičari mjere (ne definiraju) prostor/vrijeme itd. upravo to mu je kao dio rečenice nestalo u zaključnoj rečenici koja glasi:

.. ''.. Ako nema gibanja, nema ni vremena.''

dok bi sukladno uvodnom dijelu trebala glasiti:

Ako nema gibanja, nema ni mogućnosti mjerenja vremena.

-jer nam gibanje-periodičnost-oscilacije samo služe kao mjera-jedinica, kao osnova za mjerenje.

-a tad autorova rečenica nije točna, tj vrijeme je i dalje isto vrijeme, tu je, postoji, neovisno što ga tad ne možemo mjeriti jer nemamo čime naprosto kao da nemamo 'metar' no to ne eliminira postojanje dužine, postojanje vremena, njega ima neovisno o mjeri ili koordinatama, zar ne? Čistom igrom riječi, semantički dokaz da je vrijeme apsolutna (s)tvar-svojstvo-postoji.

-to se tad lančano nastavlja na idući zaključak ali i on je kao paradox, točan, tj opet semantikom, samo ako se doda riječ ako/ili-suprotno kao matematički xor tj ako nije jedna tvrdnja (točna) tad je suprotna (točna) tj odlomak u kojem je zaključak, koji se oslanja na gornju tvrdnju (mjerenje!) vremena.

Još jednom, gibanje je promjena položaja tijela u odnosu na drugo tijelo. Promjena položaja u prostoru. Dakle, ako nema prostora, nema ni gibanja. Ranije smo rekli: ako nema gibanja, nema ni vremena. Zaključak: ako nema prostora, nema ni vremena. Isprepletenost pojmova prostora i vremena nije neka mistika koja se pojavila tek s teorijom relativnosti.

.. ako nema prostora.. za gibanje je potreban prostor, gibanjem mjerimo vrijeme, vrijeme postoji i kad gibanja nema samo ga nemamo kako mjeriti. To se tad proširuje na prostor, koji jednostavno postoji, jer je preduvjet gibanju-mjerenju no ako prostora nema i dalje ima vremena, samo što tad nemamo osim mjerne jedinice ni mogućnost postojanja mjerne jedinice tj gibanja tj prostora u kojem bi gibanje postalo mjera. No to opet ne dokazuje da prostora nema, nego samo da smo predpostavili mogućnost-ideju da ga ima-ili-nema, tj kako uvodno kaže, fizičari ne definiraju, nego mjere.. ista parafraza mora vriejditi i dalje, ne definirati, nego mjeriti, činjenice, koje tad daju definiciju kakva god ona bila, ne kako netko tumači neovsno jel tumačenje točno-pogrešno. Dok osobno mogu tvrditi da prostora uvjek ima, kao i vremena.. osim što ne mogu to dokazati nego semantičkim-logičkim zakljucima. Tj jedna od nemogućih stvari je tražiti dokaz nepostojanja nečega. Dokazati možemo samo postojanje, no nismo time dokazali nepostojanje, čak ni kad ne možemo dokazati postojanje no samim tim što postojimo, što postoji prostor-vrijeme, imamo dokaz (kojeg tad ne moramo dokazivati) da nešto (prostor/vrijeme) postoji, i time xor-om, implicitno logički imamo dokaz-činjenicu neovisno o tumačenju da ne postoji ni mogućnost nepostojanja vremena/prostora. Nešto postoji. Vrijeme, prostor postoje. Neovisno možemo li ih mjeriti, definirati, dok je sve oko nas, dokaz tome, antidokaz suprotnoj tvrdnji-ideji nepostojanja prostora-vremena. Tj kad nemamo mjerni sustav, koordinate, 'sat'.. tad nemamo mogućnost mjernja, ali to što nemamo mogućnost, ne znači da predmet mjerenja ne postoji, naprotiv, već naša želja da to mjerimo je dokaz da to postoji :) zar ne?

U potpuno praznom svemiru to jest u svemiru sa prostorom ali bez čestica, vrijeme mi (hipotetski promatrač) ne bismo mogli definirati ali to ne znači da ono ne postoji. Kada bi se u takvom svemiru pojavile dvije čestice onda bi mogli i vrijeme definirati to jest vrijeme bi "počelo teći" Znači samo dvije čestice bi učinile da se vrijeme pojavi. Ovakvo tumačenje vremena je vrlo nategnuto, logičnije je tumačenje da vrijeme uvijek postoji ali ga bez čestica ne možemo izmjeriti. Matematički je potpuno isto ali filozofski je drastično različito,  fizika je ipak naš pokušaj da razumijemo svijet pa su filozofski aspekti vrlo važni.

Kada se govori o prostoru i vremenu treba prije svega znati što se pod tim misli. No štogod da se misli, potpada pod jednu od dvije definicije:

1.) Prostor je supsitencija, dakle nužan uvjet postojanja stvari. Iz toga proizlazi da prostor postoji bez obzira što se u njemu nalazi. Stvari se nalaze u prostoru.

   I vrijeme i prostor su  apsolutni, ili - kako kaže Newton - "tumpus absolutum, verum et mathematicum". Kad bi sve nestalo, svijet se pretvorio u ništa, iza njega

   bi zaostao prostor. Prostor je neuništiv, on je "sensorium Dei", dakle mjesto Božjeg osjećanja i djelovanja. Takvo je poimanje prostora preuzeto iz židovstva.

2.) Prostor i vijeme  su  inherencija, dakle nužna posljedica postojanja materije. Kad ne bi bilo materije ne bi bilo ni prostora ni vremena. Da se materija pretvori u ništa s njom bi nestalo i prostora i vremena. Prostor i vrijeme nemaju nezavisno postojanje, oni su samo apstraktni pojmovi koji opisuju događaje. To je Einsteinova fizika, no  i Aristotelova Fizika, koja - kaže Heidegger - još nije do kraja pročitana. Volio bih da suvremeni fizičari na nju barem malo skrenu pozornost, unatoč zlu glasu na koji je došla za vrijeme renesanse. 

Dakle, da sumiram: svatko tko se zanima za problem prostora i vremena trebao bi dobro razmisliti o ove dvije definicije, koje jedna drugoj proturječe. Kad kažemo "prostor" i "vrijeme" na koji prostor i vrijeme mislimo? Kad to shvati, lakše će mu biti dalje filozofirati. 

Divan tekst.

Kažeš "Postojanje čestica je nebitno, bitno je postojanje gibanja."  Šta bi se to moglo gibati ako nema čestica. Ako si mislio na svjetlost, i fotoni su čestice. 

U svemiru u kom postoji samo jedna čestica, nemoguće bi bilo definirati (niti izmjeriti) vrijeme.  Ako bi postojao svemir u kom postoje dvije ili više čestica koje se kreću apsolutno istom brzinom i u istom smjeru takođe ne bi mogli definirati vrijeme. Da bi definirali vrijeme moraju postojati bar dvije čestice koje se kreću različitim brzinama.  E sad razmisli, imamo svemir sa dvije čestice koje se kreću istim brzinama - nemamo vrijeme, jedna čestica samo malo ubrza - imamo vrijeme. Ovo je potpuno nelogično. Logično je da uvijek imamo vrijeme ali da ga u nekim situacijama ne možemo definirati niti izmjeriti.

Pomalo naslućujem gdje to vodi.

Ti tvrdiš da s jednom česticom nemamo vrijema, a s dvije već imamo, ali ti je nelogično da s dvije mirujuće nemamo, a ukoliko se međusobno kreću imamo. Znači uvodiš arbitrarnu logiku gdje je granica baš tamo gdje se tebi sviđa.

Ako s jednom česticom nema vremena, onda ga nema ni s dvije mirujuće. Postojanje vremena ne ovisi o nečijem shvaćanju logike, nego o objektivno utvrđenim efektima. Nijedna, jedna ili više mirujućih čestica imaju identičan efekt i vode istom zaključku.

Nije presudna naša sposobnost mjerenja, već nema uopće potrebe govoriti o pojmu vremena u sustavu u kojem se ta pojava ne manifestira. Naprosto ne treba uvoditi pojmove tamo gdje su suvišni, jer to samo zamagljuje sliku.

U svemirovima u kojima se ništa ne giba i ne mijenja (nema prijenosa informacije), efektivno ne postoji vrijeme.

U našem svemiru vrijeme postoji, ali ne nužno kao nešto fundamentalno, nego kao svojstvo koje proizilazi iz činjenice da postoji promjena/gibanje. Vrijeme je dakle "emergent property" a ne "fundamental property" (ne znam kako se na našem kaže "emergent"). Ono je samo mjera učestalosti promjene. Kada pitamo "da li postoji vrijeme?" zapravo pitamo  "da li postoji promjena / gibanje / prijenos informacije?".

U cijeloj stvari s dvije čestice i njihovog međusobnog gibanja i postojanjem vremena nešto nedostaje. 

Kako jedna čestica zna da se ona druga giba u odnosu na nju.

Za to bi nam vjerojatno poslužila neki treći entitet (čestica?).

Po tome ispada da ako imamo samo 2 čestice i dalje nema vremena.

Znači da za pojavu vremena moramo imati barem 3 čestice/entiteta i to jedna mora biti različitog svojstva od prve dvije.

 Da, ali nekako nema taj isti kontekst kada se pročita, bar mi se tako čini.. kada napišem "proizilazno svojstvo", imam osjećaj da čitatelj neće shvatiti šta pokušavam reći.