"Glupost današnjeg društva": Ta koji je najstariji zanat na svijetu? 😅 U osnovi, o čemu se ovdje radi i nije baš "od jučer", to ne stoji.
Da pojasnim. Coco Chanel je spominjala kako je u početku svoje karijere upravo "muf" morala koristiti za proboj u društvu (mode).
Je li to u redu (fer), moralno ili ne, druga je stvar. Činjenica jest kako 1. to nije od jučer, a 2. svi to rade -> ne mislim na penjanje društvenom ljestvicom kroz "muf" 😅,
već na činjenicu kako čovječanstvo od pamtivijeka teži postići što lagodniji život sa što manje rada. Manje (fizički) raditi, a više uživati. Mogli bismo raspravljati o moralnosti
toga, ali činjenica jest kako to postoji oduvijek. "Muf influenserice" u osnovi rade istu stvar. Što bismo trebali, zabraniti im rad? Na preodgojnim otocima ih šibom tjerati da postanu
astronautkinje? 🤣
Da se vratim nazad. "Gle, moje kuckanje po tastaturi stvara neku vrijednost i rjesava probleme nekim ljudima."
E pa u tome je stvar; kako ti znaš da ovo nije donijelo dodatnu vrijednost? Osobi koja ju je kupila jest donijela. Ma ovo je klasična priča o vrijednosti; voda vs dijamanti.
Ova NFT stvar vjerojatno se može usporediti sa slikovnom umjetnošću. Prva rečenica u odjeljku "Critical debate": https://en.wikipedia.org/wiki/Jackson_Pollock#Critical_debate - pokazujem kako je definicija
konstrukta "vrijednost" relativna, a ne apsolutna stvar. I subjektivna, to je ključni dio. Mislim, "vrijednost" je multidimenzionalna stvar, a jedna od dimenzija je subjektivna.
Zašto ljudi uopće kupuju umjetnine? Ne samo to, zašto plaćaju basnoslovne iznose za njih? A zašto ljudi kupuju Bugatti aute? Onda ih još i ne voze, šeici nakupuju 12 automobila kako bi ih držali u garaži. Ili “obični ljudi” restauriraju neku hrđavu razvalinu od “auta”, zašto? Na kraju krajeva, zašto ljudi kupuju stvari/usluge? Zašto nešto čine - nije isključivo zbog jednog razloga, mnoštvo je u pitanju. Poanta: motivacija ima raznih, ljudsko ponašanje nije vođeno isključivo jednom, može li se nešto praktički iskoristiti. Netko će platiti “pravo bogatstvo” za bejzbol kartice, netko za salvete, netko za mobitel točno određene marke (hint: Iphone). Roba vrijedi (i) onoliko koliko je kupac za nju spreman platiti. Kad ljudi nešto jako žele, bit će spremni platiti za to. Postoji i sentimentalna vrijednost; spomenuto "kamenje s plaže", možda ću sačuvati “običnu”, ali jedinstvenu školjku koja će meni biti sentimentalne vrijednosti. Ta školjka može svima na svijetu biti "bezvrijedna", ali meni ipak "vrijedna", možda i jako vrijedna. Suveniri (memorabilia), itd. Subjektivno i relativno (npr. slika x danas ne vrijedi ništa, prođe 50 godina, odjednom vrijednost naraste golemo, a slika ista). Ok, ali što proizlazi iz toga? Ako je vrijednost subjektivna, dakle objektu pripisana od subjekta, tada nema puna smisla sukobljavati se oko toga, kao što se i za ukuse veli; o njima se ne raspravlja.
Zamislimo, njegov je ćale mogao odigrati srećku i osvojiti na lutriji; također "novci bez rada", mali je barem osmislio i izradio nešto. Morao je naučiti više različitih, a povezanih stvari, te kreirati i prodati proizvod. Mali je poduzetnik. To što nije proizveo "uporabni proizvod" ga ne čini manjim poduzetnikom ili manje vrijednim poduzetnikom. Da je ovo prodao za "iznos koji rulja smatra odgovarajućim", nitko ne bi rekao a. Budući da je prodano za "velke novce", rulja se diže na noge. Ne vidim zašto bi ovo obezvrjeđivali. Klasični "zašto je messi plaćen mnogostruko više od doktora, nogometašice ili vatrogasca" bulšit. Ili aktualnija, slična hrvatska verzija istog bulšita "zašto rimac ne radi jeftine aute za mase, hiperauto je beskoristan", iako ne odgovara potpuno, jer se radi o tehnologiji, a ove sličice su, mogli bismo reći, umjetnost. Ili kako su pića iz frižidera u prodavaonicama robom široke potrošnje nelojalna konkurencija kafićima i restoranima. Ili "uber taksiji nisu pravi taksiji" (apropos: "pravi posao"), treba ih zabranit. Klasične hrvatske "velebne" umotvorine, klasični hrvatski bulšiti. Ok, to be fair, ova vrsta bulšita nije hrvatskog podrijetla.
Dakle, što je "pošten" poso? Kad malo samo zagrebemo, vidimo kako je to isto man-made bullshit. Definicija se mijenja ko moda. 😛 Trebamo li kao društvo osuđivati ljude koji rade "nepoštene poslove"? Zašto? Što bismo time htjeli postići? Ok, ako kažem: "želim u društvu više astronautkinja, a manje “muf-influenserki" (zanemarimo sad moralnost "društvenog inžinjeringa" njegove posljedice), moramo se zapitati, hoćemo li to zaista postići (i) osuđivanjem i posramljivanjem "muf-influenserstva"? (kratki odg: ne). Činimo štetu i poštenim (!) "muf-influenserkama" koje pošteno pružaju vrijednost (!) svojim mušterijama, i potencijalnim astronautkinjama. Kako dvostruku štetu? Tako što prve nepotrebno osuđujemo, a drugima štetimo krivo preusmjerenim resursima, umjesto da se fokusiramo na "stvaranja astronautkinja", mi se fokusiramo na uništenje influenserki, a mogli smo tu energiju pametnije iskoristit.
Poanta: Nepotrebnim etiketiranjem nanosimo bezrazložnu štetu, bez "stvarnoga" pokrića za to, a to nije fer. I onda umjesto tolerancije imamo sukob, artificijelni - man made, besmislen i destruktivan. Mislim, možemo se mi sprdat i zajebavat, al ja bih svakako podržao svačiji legalan rad, ma koliko (meni) neobičan i nerazumljiv bio. Stoga se nitko ne bi trebao osjećati loše samo zato što se ponaša sukladno “učitanim evolucijskim postavkama”, pogotovo što SVI pokušavaju istu stvar, premda nisu svi jednako uspješni u tome. Jebiga. Još ajde da je hejt prema nekomu tko je sretna bogata šupčina, naslijedio pare…a la trump recimo, al ovaj se nije rodio bogat, mogli bismo reći kako je imao sreće u obliku roditelja i mjesta/vremena gdje i kada se rodio, no s druge strane mali (i ćale mu) je legit uložio trud, morao je naučiti neke stvari i još je imo jebene sreće u poklapanju ponude/potražnje. Odlično! Mislim, čemu bacat drvlje i kamenje na pothvat, ne razumijem. Kad smo već kod korisnosti, što je s našim političarima, ministrima? 🤣🤣
Taj tobože moralno uzvišeni stav, poput gledanja svisoka na određenu vrstu glazbe mi je uvijek bio odbojan. Live&Let live 😛
@Theophilus Ruy
Šoping nije posao, barem ne ako ti netko ne plaća za nj. Ali kladionica (other side) pruža uslugu (možemo reći i proizvod u smislu kao što su bančine usluge - proizvodi, tako ih i nazivaju, proizvodima) potrošačima, koji kupuju nešto što smatraju vrijednim. Tko sam ja da ikoga osuđujem? Barem na individualnoj razini, druga je stvar “društvenih posljedica”, itd. No aj zabrani kladare, pa mi javi rezultat.
Anyway, life's not fair, što nije od jučer 😃 LOL
Neko dobije na lotu s 30, neko se rodi bogat, neko ko Ajnštajn, neko lijep, neko ružan. Jebiga. Baš ovo što PzKpfw kaže 🤌