Gledam nekakvu reportažu s bojišta u Ukrajini. Reporter otišao s vojničkom opodnjom na pregled terena. Nikakav veliki napor, prolaze kroz šumu i sela, seoskim putevima (Ukrajina je ravna, zar ne?). I ne hodaju brzo, jer sve moraju vidjeti i na sve paziti. I onda, sav uspuhan, kaže: "Evo, uh, uh, već smo prešli tri kilometra..." Kao ono, mnogo je hodao, tko to može izdržati! Ja u svojoj 72. godini života prohodam svaki dan 6-10 km. Sa svime se slažem s dr. Bereckim! Što da vam kažem, imam astmu, spuštena stopala (poprečni svod) i artrozu na lijevom kuku. Da sam se pustio, ne bih se sada mogao dići iz kreveta (i nisam se mogao, kad su te bolesti bile u akutnoj fazi). Sve sam to zaliječio hodanjem. Ništa me više ne boli. I na kraju, jedan savjet: ako nemaš što raditi, iziđi van i hodaj. Evo, upravo se spremam da to učinim.
10 argumenata u korist žustrog hodanja
- poruka: 43
- |
- čitano: 32.399
- |
- moderatori:
vincimus
ne mogu preporučiti hodanje, jer nemam pojma kako je to ne hodati. u 30 godina pas za psom i neprekidno sam jutrima u hodajućem pogonu bar desetak km. svako jutro, bez obzira na sve i bez izuzetka.
i kad ne bi bilo pasa kao "motivacijskih faktora", ne bih se pomicao ni 10 % onoga kako je sad. s obzirom na vene, spuštena stopala, kopb - u ratu sam prehodao, između ostaloga, i nezaliječenu upalu pluća pa donio kući suvenir - i pokoju kilu dodatne gravitacije, sve završava (svakoga dana!) bolovima u nogama i "zaduhom". nekako se to odmori i izdrži, ako u ostatku dana ne moram još i u kojekakve "nabave", osobito po ravnom i tvrdom tlu (asfalt, mramori po trgovačkim središtima centara ...), što me dotuče. prilagođena obuća, dodaci, "pomagala", "odmagala", bla ... niš ne pomaže. veli mi susjeda (starija od mene): "jebe te godina proizvodnje." (ja sam M61). kažem ja njoj: "mrš!" no jednako je bilo dok još bijah u cvijetu jutarnje rose. ak niš drugo, pas je zadovoljan. čim dođemo doma, nakrka se i eno ga krmi poleđuške, sa svih 5 u zraku, do popodnevne šetnje. boli njega za mađarsko more i ratnu mornaricu.
a to da se najviše toga vidi promatranjem i gledanjem je točno. i svašta pronađem putem (mogao bih roman napisati o tome; najluđe - usred šumetine, na pola puta do sljemena, na panju, neotvoren hp-ov crni toner za laserski pisač). samo bacati lopticu mulcu i uvjeravati ga da je donese bi me pozombilo. jasno, samo kretanje (od imenice "kreten") me neće održati kao jožu manolića no zapravo - s historijske distance - nije mi žao hodanja tijekom prohujalih desetljeća (osim s nekim ženama, ali to je osma priča). sport me ne zanima. trčanje je aut ov d kvesćn. bicikl (isključivo nožni pogon) može. sve strogo funkcionalno i namjenski i nikad samo sebi svrha.
je li to sve skupa dobro i za koga ili što, ne znam. nemam referencu za usporedbu. 
od studenog 2021...živim u drugom gradu Rijeci...auto ostalo u rodnom gradu..svugdi pjehe...ono prvi dan na kraj grada(donja vežica...ztc pa nazad)...trsatske stube...ima ih 1519 ili 1516...evo sad smo na Drenova...i onda pjehe do Korzo...100+ kg i bez problema
trsatske stube...ima ih 1519 ili 1516...evo sad smo na Drenova...i onda pjehe do Korzo...100+ kg i bez problema
Smanji dozivljaj, ima ih 'iljadu manje nego sto tvrdis. Ili pricas o "godini proizvodnje", onda si blizu (1531. kazu). Ali svaka cast, i tih 539 je dobro, neko vrijeme sam ih svaki dan prelazio gore-dolje, odlicno za odrzavanje kondicije, a da nisi ni svjestan toga.
ne mogu preporučiti hodanje, jer nemam pojma kako je to ne hodati. u 30 godina pas za psom i neprekidno sam jutrima u hodajućem pogonu bar desetak km. svako jutro, bez obzira na sve i bez izuzetka.
Evo ja mogu preporučiti jer znam kako je (ne) hodati.
Isto sam nakupio već dosta godina, i svaki dan nekih cca. 9 km bicikliranja up/downhill i cca. 3 km šetnje i na poslu šetanje bez prestanka ko profesor Baltazar (više iz dosade).
Onda odem na godišnji i samo kaučarim, pa kad prvi dan krenem nazad delat doslovno sam zrel za invalidsku.
A ovima koji svuda idu autom i cijelu smjenu sjede je takav svaki dan...
P.S.
"Za mene je žustro hodanje jedna od najdražih aktivnosti (uz sviranje… i onu treću)"
Tko bi rekao da i Doc obožava skijanje...
Redovit sport u mladosti, nakon pedesete redovito vježbanje treba biti dio kulture, a ne jedno vrijeme žustro hodati, pa opet nabiti 15 kila, pa onda opet "zdravo hodati", što većina nako 50-e radi, ili većinu života puše, piju, a kad srce "zaigra", e onda idem živjeti zdravo, i daviti ljude oko sebe s velikim promjenama koje sam napravio u životu..
To vrijedi i za ljude koji cijeli život sjede za računalom, pa se sjete nakon 60-e kako bi trebali hodati, vježbati, nedo bog da im padne na pamet trčati..
Oprez, kada je srce cijeli život uspavano, treba ga polako jačati, a ne odmah na brzo hodanje (otkucaji mogu odletjeti na 190, ne bi smjeli ići reko 130 o/m u početnoj fazi vježbanja-brzog hodanja, čim se povećaju na 140 usporiti, tako ćete nakon dva mjeseca vježbanja, ako je sve ok pri brzom hodanju od 6 do 8 km/..spustiti otkucaje na 120, pa ćete u mirovanju imati nekih normalnih 70) ..... i prilagoditi svoje vježbe trenutnom zdravstvenom stanju.
Dakle, prvo kardiogram, ultrazvuk srca, nekoliko bitnih medicinskih pregleda, pa tek onda postupno ulaziti u svijet brzohodača, da ne bi bilo; eno, krenuo nakon 30 godina hodati, pa se srušio i umro.
Rijetko hodam ovako, da razbistrim glavu, ali počeo sam zadnjih tjedana čim dođem s posla, uzmem girje i opletem vježbe. Plus BJJ trening navečer.
Sjedenje mi je velik dio života, što zbog posla, što zbog hobija. Šetanje/hodanje mi nikad nije bilo zanimljivo jer mi je bilo neopisivo dosadno. Kao i trčanje. Nogomet da, to sam mogao igrati od jutra do sutra, ali hodanje... nikako.
S godinama došlo je sve manje nogometa i sve više sjedenja, pa se i nakupilo nešto kilograma. Onda sam nabavio psa i u godinu dana skinuo 20 kg. Tri puta dnevno hodam ili prošećem, bilo sunce, kiša ili snijeg. Neopisivo je koliko mi je pas promijenio mindset i, lako moguće, spasio život.
Odličan članak, text.
'Ko hoda, ne trči. A, 'ko trči, ne hoda.
Pokrenite se ljudi. Ne mora biti sunčan, topli dan. žeMo biti i loš i tmuran.
Da, psi su divna bića. To su ustvari dobri ljudi. Ljudi su zvijeri. Ak' posrenu u zlu.
Nego, studije koliko znam su pokazale da ljudi koji imaju psa, da dulje žive.
Trčnjanje, hodanje, dizanje utega, sve te aktivnosti usrećuju ljude. Ta, ljudi poslije toga jednostavno su sretni. Sve "brige" nisu brige, nego prolazne stvari.
Mediteranska prehrana bez alkohola i pozitivno razmišljenje uz programiranu fizičku aktivnost su recepti za vrlo kvalitetan život.
Fizička aktivnosti mora da bude, podloga svim našim ostalim aktivostima.
Obično svoje pješačke ture, solo il uz pse, smatram koračanje putevima Revolucije. Ta, tuda je prolazio Koča Popović sa partizanima kada se oslobađao ZGB.
Uvijek moraš prekontrolirati kvart.
52 godine. 2 puta tjedno nogomet. Ostali dani 10-15000 koraka.
Hodenje je zakon!
I tako... a koliko vas hodača nema automobil?
Baš pogledao na pametno satu, imam od početka godine cca 13 000 koraka svaki dan u prosjeku. Sat me nekako tjera da prebacim tih 10k svaki dan.
Sve da i imam,otkud mi
Sve da i imam,otkud mi
Izuzetan članak.
Hodanje je nevjerojatno zapostavljeno. To je zapravo najzdraviji sport kojim bi se svi trebali baviti. Nama je u genetici da hodamo do odredišta, a trčanje i dizanje teških tereta je za prosječnog čovjeka nepotrebna aktivnost. Stvoreni smo za kratke sprinteve, kad treba pobjeći od sabljastog tigra ili medvjeda, a oni koji trče maratone najčešće imaju oštećeni srčani mišić.
Hodanje ne udara na zglobove, ne traži posebnu opremu, dostupno svima stalno, imaš besplatne staze kamo god se okreneš,...
Kad bi se još hodanje povezalo sa nekim režimom prehrane, recimo odricanjem od ugljikohidrata i povremenim postom, ljudi bi bili daleko zdraviji nego što si uopće mogu zamisliti.
@Al Crane
Druže, kakve to veze ima?
Nismo fanatici.
Hodamo radi sebe, ne radi "viših ciljeva" ili pak da spriječimo otapanje ledanjaka.
Poanta je na našem zdravlju, a ne na nečemu drugome.
@guslac
Slažem se sa tobom, sem u dijelu da je hodanje sport-
Da, jest. Hodanje je sport. Al' brzo hodanje kao takvo.
Da je hodanje sport, onda bi svi bili sportaši.
Kao i igranje na kompjuteru kaj neki žele da je sport.
Okay, mogu vas priznati raznorazne organizacijekao sport, al' baza, ljudi sa sportskih terena(-dvorana, teretan) vas nikada neće priznati kao sportaše. Kaj nije dovoljno gejmerima da su mafija? Mislim GTA mafija?
@Al Crane
Druže, kakve to veze ima?
Nismo fanatici.
Hodamo radi sebe, ne radi "viših ciljeva" ili pak da spriječimo otapanje ledanjaka.
Poanta je na našem zdravlju, a ne na nečemu drugome.
Samo pitam, druže, samo pitam.
I moja je poanta na zdravlju, zapravo. Svašta se može, samo kad se hoće.
Koji ti je, nepoznati čovječe? Izađeš, hodaš, ne brineš o kilometrima (na sat i bez sata) ni cilju jer ga ni nema. Jednostavno hodaš.
Ja rekoh
Sjedenje mi je velik dio života, što zbog posla, što zbog hobija. Šetanje/hodanje mi nikad nije bilo zanimljivo jer mi je bilo neopisivo dosadno. Kao i trčanje. Nogomet da, to sam mogao igrati od jutra do sutra, ali hodanje... nikako.
S godinama došlo je sve manje nogometa i sve više sjedenja, pa se i nakupilo nešto kilograma. Onda sam nabavio psa i u godinu dana skinuo 20 kg. Tri puta dnevno hodam ili prošećem, bilo sunce, kiša ili snijeg. Neopisivo je koliko mi je pas promijenio mindset i, lako moguće, spasio život.
Zasto onda imas macku na avataru? Sumnjivo.
Ja jednom tjedno pojedem čarobnu gljivu, zapalim joint i odšetam 20km. Imam para, znači svoju firmu, djelatnike, stan sa bazenom, novo električno auto, 20 god u braku, 2 djece i sad gradimo vilu sa bazenom.
Slažem se. Ja sam 99% vremena bicikl ili hodanje/trčanje.
Ako želite zdravo živjeti i biti u formi - nabavite si psa. Baš sam nedavno gledao, prosjek dnevnog hodanja prije nego sam si nabavio posla mi je bio između 3 i 4 km, sada je između 7 i 8 km. Jučer je bio relativno lijep dan, peso i ja prehodali 14km.
Ja jednom tjedno pojedem čarobnu gljivu, zapalim joint i odšetam 20km. Imam para, znači svoju firmu, djelatnike, stan sa bazenom, novo električno auto, 20 god u braku, 2 djece i sad gradimo vilu sa bazenom.
Bravo. Danas fakat svatko može uspjeti.
Ja jednom tjedno pojedem čarobnu gljivu, zapalim joint i odšetam 20km. Imam para, znači svoju firmu, djelatnike, stan sa bazenom, novo električno auto, 20 god u braku, 2 djece i sad gradimo vilu sa bazenom.
Bravo. Danas fakat svatko može uspjeti.
A ti? Jeli se još držiš na 120kg ili je ipak bilo potrebno intervenirat?
Ja jednom tjedno pojedem čarobnu gljivu, zapalim joint i odšetam 20km. Imam para, znači svoju firmu, djelatnike, stan sa bazenom, novo električno auto, 20 god u braku, 2 djece i sad gradimo vilu sa bazenom.
Ja jednom tjedno pojedem čarobnu gljivu, zapalim joint i odšetam 20km. Imam para, znači svoju firmu, djelatnike, stan sa bazenom, novo električno auto, 20 god u braku, 2 djece i sad gradimo vilu sa bazenom.
Bravo. Danas fakat svatko može uspjeti.
A ti? Jeli se još držiš na 120kg ili je ipak bilo potrebno intervenirat?
120 je ok težina za moju visinu.
Ali sam odlučio biti žgoljo pa sam trenutno na 106.
Slažem se. Ja sam 99% vremena bicikl ili hodanje/trčanje.
Ako želite zdravo živjeti i biti u formi - nabavite si psa. Baš sam nedavno gledao, prosjek dnevnog hodanja prije nego sam si nabavio posla mi je bio između 3 i 4 km, sada je između 7 i 8 km. Jučer je bio relativno lijep dan, peso i ja prehodali 14km.
Inače nisam zagovornik toga da ljudi imaju toliko pasa, pogotovo oni koji žive u stanovima. No nakon kaj sam pročitao ovaj članak malo sam se zamislio, i promijenio mišljenje. Ako je stvarno pas takva motivacija za kretanje, a očito je, onda je to daleko najveći plus u odnosu na neke minuse koje imanje psa u stanu podrazumijeva.
Slažem se. Ja sam 99% vremena bicikl ili hodanje/trčanje.
Ako želite zdravo živjeti i biti u formi - nabavite si psa. Baš sam nedavno gledao, prosjek dnevnog hodanja prije nego sam si nabavio posla mi je bio između 3 i 4 km, sada je između 7 i 8 km. Jučer je bio relativno lijep dan, peso i ja prehodali 14km.
Inače nisam zagovornik toga da ljudi imaju toliko pasa, pogotovo oni koji žive u stanovima. No nakon kaj sam pročitao ovaj članak malo sam se zamislio, i promijenio mišljenje. Ako je stvarno pas takva motivacija za kretanje, a očito je, onda je to daleko najveći plus u odnosu na neke minuse koje imanje psa u stanu podrazumijeva.
plus je ljudima ali zivotinji ne
osobno nikad ne bi imao psa ako ne zivim u kuci, psu treba sloboda i okucnica u kojoj moze uživat.
Stan za psa je kao i zatvor za ljude, šetaš kad drugi žele, ideš na zrak kad drugi žele......