PlayStation 4

A gle, vrijeme provedeno u nekoj igri mi nikad nije bio presudan kriterij, ali shvaćam one koji žele što više za novac koji su dali. Ako je tebi par sati gameplaya premalo da opravda ikakvu cijenu onda Indie igre definitivno nisu za tebe. Ja ne žalim ni lipe za neke igre koju su trajale po 2-3 sata ili čak manje, a ostavile na mene dubok emotivan trag te ih se sjećam i nakon par godina. Bilo samom pričom/dijalogom, nekom mehanikom, zaraznim gameplayom, humorom... 

Uopće ne znam ima li smisla išta ti pisati... ali evo, ono što mogu svakome bezrezervno preporučiti (poboldati ću one koje smatram stvarno vrhunskim must play ostvarenjima): Brothers A Tale of Two Sons, To the moon, Portal (smatram da može bez problema u tu kategoriju), Binding of Isaac, Undertale, Her Story, Firewatch, Overcooked, FTL, What Remains of Edith Finch, Gone home, Hotline Miami, Super Meat Boy, N++, Stanley Parable, Limbo, Inside, Celeste, Rime, Superhot, Nidhogg, This war of mine.

Ispustio sam ih sigurno hrpu, a i hrpu za koje sam više manje siguran da će mi se dopasti još nisam stigao odigrati, recimo Cuphead ili Disco Elysium.  

Što se mene tiče nije tu ništa drugačija situacija kao kod AAA igara. Za svaku koja je stvarno vrhunska imaš ih desetke koje su samo dobre, prosječne ili jednostavno loše. Kao i u svakoj drugoj umjetnosti.

https://blog.us.playstation.com/2020/02/03/the-fortnite-celebration-cup-only-on-ps4/

Bloodborne je super igra,ali su je upropastili sa težinom,odnosno ne sa težinom nego sa nemogućnošću češćeg snimanja pozicije.

Zbilja nemaju svi vremena igrati po cijele dane a da je napredak minimalan,trebali su staviti opciju za takve igrače,pa tko voli mazohizam neka mu bude,za ostale normalno.

Tako da je i kod mene to bilo nekoliko sati živciranja,a ne uživanja,pa brisanje,ali barem nije bila nešto skupa,nekih 70 kn,pa ajde,probao i nije to za mene.

Znači poanta igre je bit kukavica i sve zaobic bez borbe?

Najjači mi je Battlefield V i UFC 3 Bundle. Koji genije je došao na ideju to zbundleati.

True, moja prva souls igra je bila ds2 i lagao bih kad bi rekao da nisam bio razocaran.

Frend mi je te godine bio posudio svoj xbox 360 zbog silent hilla downpoura

i nakon toga sam brijo necu vise nikad upalit ds. I onda je doso bloodborne i kurac cim sam

vidio trailer reko sam si kupit cu ps4 doduse tad nisam ni znao da from software stoji iza oba projekta.

I laganini je krenulo kad sam tek poceo vrtio sam se oko central yharnama 

dobrih 10-20h i onda sam na kraju bio "prejak" za clerica s toliko sam ga se bojao

i onda je opet ista prica bila s gascoigne na kraju ga ubio iz 3-4og pokusaja.

Ima nesto u tim igrama od atmosfere, soundtrackova, communitya.

Za vikend ostavim sign u ringed cityu covjek nas pozove nas 4 komuniciramo gestama

di ko sta zajebancija, vristanje, host padne umre, pa ga zbuksamo uz zid da se ne moze micati.

I da naravno nema mape, puno puta mi se desilo npr watch dogs, nfs da sam na kraju igre provodio

gledajuci u mini map i zapravo nikada nisam ni uzivao bas u igri. A ovdje toga nema trcis izgubis se i lutas dok se ponovo pronades.

I fakat im treba dati vremena kad se dode di tih nekih prekrasnih levela igre imaju previse lijepih i creepy mjesta za propustit.