Zanimljivo iskustvo prekjučer; otišao istraživati Grmoščicu, (brdo sa šumom iznad Kustošije u Zagrebu). Popeo se kroz kombinaciju ceste i šume na vrh do vidikovca (pritom umro, uspon je baš onako fini). Dođem na vrh, kad ono tamo prava pravcata MTB staza (vidi se da je građena). Vidim lika na full suspensionu kako se polako spušta dolje. Reko, idem i ja. Dođem do početka staze, vidim nagib od cca. 30 stupnjeva prema dolje. Gledam svoj XC hardtail sa 100 mm prednje suspenzije, 2.1 gumama i 71 stupanj head angle-a, pokušavam skupiti muda da počnem polaki, kontrolirani spust, no onaj dio mene koji voli život me ipak uvjerio da bi na mom biciklu (a realno i nemam iskustva sa tako dugačkim i strmim spuštanjima) to bilo ravnom samoubojstvu i da je lik koji se spuštao imao enduro Canyon-a (koji otprilike košta kao 5 mojih bicikala), a čak i on je išao polako.
Odustanem i počnem se vraćati kroz šumu puno pitomijom šumskom stazom prema dolje. Na pola puta naiđem na drugi dio te iste staze koji je izgledao manje strmo, i reko, moram ovo probati. Počeo spust polako i kontrolirano (nije baš bio pužev korak, ali se nisam usudio niti juriti). Najednom je nakon 20-30 metara staza postala puno strmija i brža. Korijenje svuda, rupe, no moraš voziti i održavati određenu, ne veliku, ali kakvu-takvu brzinu jer ikakvo jače kočenje ili usporavanje te pošalje preko volana (u jednom trenutku sam čak bio 100% uvjeren da ću se prevrnuti prema naprijed ali srećom nije se dogodilo, uspio sam iskontrolirati bicikl). Odvozio to skroz do kraja, istodobno oduševljen iskustvom i samom činjenicom da se nisam razbio.
Iskreno, kad čovjek ode na takvu stazu vidi apsolutno sve mane i prednosti svog svog bicikla i shvatiš da sve što si vozio prije bilo apsolutni početnički materijal. Što se tiče mog bajka, evo što sam naučio:
- slabe kočnice: Shimano BR MT200 su početne trekking/MTB kočnice. Modulacija je relativno loša i mučile su se da me zaustave, makar me nikad nisu iznevjerile do mjere da me nisu uspjevale zaustaviti.
- nemam droppera: bilo kakva duža nizbrdica zahtjeva stajanje na pedalama i položaj gdje je stražnjica gurnuta u poziciju da stoji iznad stražnjeg kotača. Dropper mi je falio više od ičega. Guzica je bila tamo gdje treba biti, ali sjedalo je definitivno smetalo. Bilo mi je žao što ga barem ručno nisam spustio.
- nemam stražnje suspenzije: dosta je izazovno iskontrolirati stražnji kraj kad su noge jedina suspenzija
- 71 stupanj head angle-a: ovo je dosta veliki problem jer su XC bicikli redovito optimizirani za efikasno penjanje i pedaliranje na ravnom pa je kut takav da se vozača više gura u poziciju prema naprijed. Uz nedostatak droppera, XC geometrija mi je bila najveći neprijatelj.
Ono što je iznenađujuće dobro radilo je:
- Suntour XCR32 opružna vilica - nisam išao velikom brzinom ali vilica se jako dobro ponašala na terenu za koji uopće nije rađena (smanjio sam nešto preload prije spusta da ju omekanim)
- gume (Schwable Smart Sam 2.1"): niti jedno nisu izgubile grip, makar bi se psihološki bolje osjećao da sam imao 2.3" ili više. Napominjem da sam ih prije spuštanja obje ispuhao do određene mjere radi što boljeg gripa.
U svakom slučaju, jedina vrsta hardtaila na kojem bi preporučio takav spust su hardtailovi tipa Commencal Meta HT i sl. sa dužim vilicama, puno opuštenijim kutevima headtube-a i općenito "endurastom" geometrijom. A i na takvima je izazovno bez odgovarajućeg iskustva.
I da, na kraju sam, nakon istraživanja na Internetu, skužio da je to na Grmoščici prava pravcata downhill staza što nisam imao pojma 
VenAtoR#2231
nemoj šutit nego istakni kvalitetu da ih malo ili propisno izvređamo?
